Iako je predlaganje zakona jedna od osnovnih ovlasti i poslova Vlade, analizom zakona koje ministarstva šalju u proceduru sve se češće nameće zaključak o netransparentnoj državi. Ona, naime, na sve načine nastoji rascjepkati zakone u razne uredbe, posebne zakone i njihova objašnjenja koja tek naknadno propisuju detalje zakona.
“Revolving door”
Teško se oteti dojmu da je namjera što manje otkriti samim zakonom, a drugim podzakonskim aktima mjesecima poslije definirati škakljive detalje. Kao paradigmatski primjer možemo uzeti Zakon o sustavu državne uprave, koji je upravo na e-savjetovanju, a Ministarstvo uprave tvrdi da će se njime državna uprava depolitizirati. Zakon, među ostalim, donosi povratak “revolving doora”, Milanovićeva modela koji je ministrima omogućavao da za trajanja mandata u kabinet dovedu savjetnike od povjerenja.
Iako je ovakva praksa česta i u drugim zemljama, prilično je teško zapošljavanje ministarske “svite” nazvati depolitizacijom uprave. Dapače, riječ je o izrazito netransparentnom modelu zapošljavanja pouzdanih i politički podobnih na teret poreznih obveznika, pri čemu je krajnje nejasno kakva je odgovornost tih ljudi. Ovaj je model svojedobno ukinuo Ustavni sud, uz ocjenu da su tako zaposleni savjetnici dovedeni u privilegirani položaj u odnosu na sve druge koji su zaposleni u državnoj službi. No, ministar uprave Lovro Kuščević ne boji se Ustavnog suda.
– Razlika je između ovog modela i “revolving doora” u tome što te osobe neće biti službenici i neće ostati u sustavu, već će odlaziti s ministrom, a na njih će se primjenjivati Zakon o radu. To nije sinekura, to je posao koji traje dok traje posao ministra – objasnio je ministar.
Bi li Ustavni sud i ovakvo, diskrecijsko zapošljavanje “odabranih” na određeno vrijeme smatrao privilegijom, rano je nagađati, no činjenica je da je Ustavni sud Milanovićevu modelu zamjerio i to što potreba takvog zapošljavanja 140 “privremenih” službenika nije bila obrazložena. “To privilegiranje bilo bi ustavnopravno prihvatljivo samo kada bi za njega postojali opravdani razlozi”, upozorili su tada ustavni suci. A Kuščevićev model “revolving doora” sve je samo ne obrazložen. Dapače, novi Zakon o sustavu državne uprave Ministarstvo je u javno savjetovanje poslalo bez i jedne riječi obrazloženja, iako Zakon o pravu na pristup informacijama izrijekom propisuje da se u javno savjetovanje uz nacrt zakona mora poslati i jasno obrazloženje razloga i ciljeva koji se žele postići njegovim donošenjem.
Osim što uz zakon nije ponuđeno ni minimalno obrazloženje, Kuščevićevo ministarstvo poslalo ga je i u skraćenu proceduru od dva tjedna, iako je zakonska uputa da se savjetovanja u pravilu provode 30 dana. A “revolving door” nije jedina odredba predloženog zakona koja vapi za obrazloženjem. Zakon je predvidio ukidanje funkcije pomoćnika ministara, a uprave po ministarstvima ubuduće bi trebali voditi ravnatelji, no njihov status zakonom nije jasno definiran. Navodi se, doduše, da je riječ o rukovodećim službenicima, što znači da oni više neće biti dužnosnici i da ih se ne bi trebalo smjenjivati pri svakoj promjeni vlasti. Imenuje ih Vlada, no za razliku od važećeg zakona o sustavu uprave, u kojemu se rukovodeće službenike imenuje na temelju provedenog natječaja, u novom se zakonu takvi natječaji ne spominju.
Spominje ih jedino ministar, koji obećava da će ravnatelji uprava morati ispuniti stroge kriterije stručnosti i radnog iskustva, no takvo što nije našao za shodno upisati u prijedlog zakona pa nam preostaje da mu vjerujemo na riječ. Isti je slučaj i s ukidanjem ureda državne uprave po županijama. Bez ikakve analize i bez i jednog podatka spominje se da će se kadar i poslovi tih ureda prenijeti na županije nakon što država sa županijama potpiše ugovore, a sve na temelju niza zakona koji se tek trebaju donijeti. Zakon izaziva i brojne druge nedoumice, primjerice, zbog čega se kao posao državne uprave i službenika navodi provođenje politika Vlade. Zar nije službenički i upravni posao provoditi državnu politiku, odnosno zakone?
Bez obrazloženja
Dodatno nepovjerenje izaziva i činjenica da Kuščeviću ovo nije prvi zakon u kojem je obećao depolitizaciju i profesionalizaciju, da bi se na kraju pokazalo da Ministarstvo ide u potpuno suprotnom smjeru. Radna skupina u Ministarstvu uprave radila je, tako, na novom Zakonu o sprječavanju sukoba interesa, no u javnoj raspravi pojavile su se odredbe koje u skupini nitko nije spominjao, a opasno su sužavale djelokrug Povjerenstva za sukob interesa. Kada se zbog toga našla pod paljbom, Vlada je krenula zakon “trančirati” na koordinacijama, a sada je, navodno, na doradi. Tko ga dorađuje i kako će na kraju izgledati, Kuščević ne otkriva.
Anamarija Musa, profesorica s Katedre za upravno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta i bivša povjerenica za informiranje, kaže da predloženi zakon načelno nije loš te da on, u dijelu koji se tiče ukidanja funkcije pomoćnika ministara, može doista značiti depolitizaciju, no ističe da se zakonom definira samo okvir, a je li nešto dobro rješenje ili nije, ovisit će o tome kako će se stvari dalje posložiti. Upravo je zato, ističe, važno unaprijed definirati ciljeve koji će se donošenjem zakona postići, no ministarstva takva obrazloženja rijetko daju u javnoj raspravi.
Pogledajte video usporedbe Hrvatske i Slovenije:
A piše li u prvom ili zadnjem redu svejedno bitno da piše, kome treba on ce pročitati