Kada je prije 18 godina pokrenut projekt izgradnje i pokretanja Interkulturalne škole u Vukovaru mnogi su u tome projektu vidjeli tračak nade da će se neke stvari u obrazovanju na području Vukovara konačno promijeniti. Mislilo se kako će prvašići različitih nacionalnost, a onda i učenici viših razreda osnovnih škola, konačno sjediti zajedno u jednom razredu, učiti iz istih knjiga, pisati iste zadaće…
Međutim, već od samoga početka projekt ove drugačije škole od svega ponuđenoga naišao je na brojna saplitanja političkih čimbenika u Vukovaru i županiji. Prije svega za jednu takvu školu, drugačiju po mnogo čemu, nisu bili HDZ i SDSS. HDZ se zalagao za postojeći sustav školovanja dok SDSS pak nije želio odustati od svojih planova za osnivanje „srpskih“ škola. Rezultat – projekt Interkulturalne škole Dunav u Vukovaru konačno je prekinut.
Nije pomogla ni činjenica da je pronađen i obnovljen objekt koji je prije dvije godine opremljen najmodernijim namještajem, pametnim pločama, dizalom za učenike s invaliditetom… Uključila se u projekt i Kraljevina Norveška koja je sve to financirala ali i namjeravala izgraditi veći i moderniji objekt sa školskom sportskom dvoranom. Neki su učitelji, pa i političari, boravili u Norveškoj kako bi se upoznali s djelovanjem jedne škole u kojoj bi djeca učila o različitostima drugih i drugačijih. Čak je imenovan i v.d. ravnatelj škole.
Mijenjale su se Vlade, premijeri, ministri obrazovanja, državni tajnici i gradonačelnici ali je jedino sve to vrijeme Interkulturalna škola bila na istom. Zgrada je ostala prazna i bez djece. Ostala je takva jer se radilo o školi koju politika nije htjela. Međutim, čini se kako neki nisu računali na činjenicu da sve to zavlačenje u drugim država Europe ne prolazi tek tako pa je došao zahtjev Kraljevine Norveške da im se vrati oko 390.000 eura uloženih do sada u projekt.
I sada, kada netko treba pronaći oko 3 milijuna kuna, počela se prebacivati odgovornost. Sada odjednom nitko nije kriv i svi su učinili sve što su trebali i morali. Očekivano su krivci ispali građani koji nisu prepoznali značenje jedne ovakve škole. Možda se takva priča može prodati nekome negdje drugdje ali Vukovarcima baš i ne. Oni znaju koliko se malo činilo da škola zaživi koja sve ovo vrijeme nije čak ni ograđena.
Ipak, sada se postavlja i pitanje tko će vratiti 3 milijuna kuna Norvežanima. Grad ili Ministarstvo obrazovanja ili će podijeliti krivicu? Ili možda da krivicu podjednako podijele oni koji su sve ove godine opstruirali projekt kako bi i drugima, koji razmišljaju na sličan način, bila poslana jasna poruka. Uz bačeni novac još više brine poruka koju smo iz Vukovara poslali Europi koja nam se nudi i daje novce, a neki to ne žele.
Kako sada, radi nekih usijanih glava, očekivati da prođe neki drugi sličan projekt i s koliko podozrenja i nepovjerenja će isti taj biti praćen? Pri tome treba znati kako ovo nije prvi odobreni europski projekt u Vukovaru koji je propao. I danas se sjećamo prosvjeda uoči gradnje Sabirališta animalnog otpada koji nikada nije sazidan. Neki će reći samo – Vukovar je to.
Pogledajte video prosvjeda u Vukovaru:
Vrlo jednostavno. čemu komplicirate, neka verati onaj na čiji je račun ta lova sjela. Ali sudeći po članku baš ti su platili ovog novinara da napiše ovaj članak u kojem ih pokušava opravdati. Da vas "utješim" međunarodno trgovačko sudstvo (ono je nadležno) ne zanimaju novinski članci (jer oni ne žive i nisu ni živili u komunizmu) neg ih samo zanima tko je dobio novce i onda će ih taj i vratiti. Sve što treba je pogledati na čili žiro-račun je sjeo novac. I to je to. Vani je sve to puno jednostavnije jer nema komunista i dežurnih antifašista koji svuda vide ustaške zmije.