Prosvjed u Vukovaru očekivano je prošao mirno i dostojanstveno. Imali smo priliku po tko zna koji put čuti mučna svjedočanstva žrtava od kojih su i mainstream političari i profesionalni ljudskopravaši okrenuli glavu. Jedni zato što su odgovorni za nečinjenje, a drugi zato što su žrtve pogrešne nacionalnosti i ne uklapaju se u soroševski narativ o jednakoj krivnji i istoj pojavnosti ratnih zločina na objema stranama. Ali narod teško može ignorirati ranu koja nikad nije zacijelila pa ga se truje da bi mu se cijela situacija zgadila.
Zato ovih dana prvenstveno čitamo o organizatorima prosvjeda, njihovim navodnim namjerama i političkim ambicijama umjesto o odgovornosti onih koji se izmjenjuju na vlasti bez rezultata. Nisu nas informirali o uzrocima nezadovoljstva, nego nas straše mogućim posljedicama. Ne znamo ništa o tome hoće li se i kad sankcionirati počinitelje tih stravičnih zločina i one koji su propustili privesti ih pred lice pravde, ali je zato stoput postavljeno pitanje hoće li biti sankcija za Penavu u HDZ-u.
Na nezadovoljstvu naroda uvijek netko politički profitira. Neki su tako profitirali od hrvatskog nezadovoljstva Jugoslavijom - osnovali su HDZ i dugo godina vladali Hrvatskom. Neki drugi profitirali su na nezadovoljstvu uzrokovanom HDZ-ovim pustošenjem države pa su u dva navrata došli na vlast. S obzirom na to da je u Hrvatskoj trenutno na snazi očuvanje “stabilnosti”, točnije poretka koji su posložile stare strukture s pipcima u svim relevantnim političkim opcijama, normalno se proglašava nenormalnim. Stvara se intriga oko nečega što ni najmanje nije intrigantno.
Važno je jesu li vukovarska svjedočanstva autentična, je li istina da nitko nije odgovarao za niz ratnih zločina nad Hrvatima i tko će odgovarati za nečinjenje. Sve ostalo je dimna zavjesa kojom se Vukovar želi ponovno odsjeći od ostatka Hrvatske. Koliko su nas zatrovali zakulisnim igricama i medijskim spinovima pokazuje i primjer hrabre zastupnice Mosta Ivane Ninčević Lesandrić čije se motive i vjerodostojnost također propituje po portalima i društvenim mrežama. Ni ona kao ni silovane Vukovarke nije zaslužila povjerenje, empatiju i – što je najvažnije – djelovanje onih koje za to plaćamo.
Ako je vjerovati brojnim komentatorima, ona nije javno iznijela svoju traumu da bi jedno važno pitanje koje muči tisuće Hrvatica stavila u fokus javnosti – što je na kraju krajeva posao saborske zastupnice – nego da bi na nezadovoljstvu žena politički profitirala. Jer profitirati smiju samo oni koji spadaju u “50 nijansi crvene”, a svi ostali opasni su za demokraciju, društvo i državu.
GALERIJA U Vukovaru Esih, Markić, Hasanbegović...
Njihov bismo trud i predanost poslu očito trebali kažnjavati jer establishmentu ljuljaju stolicu. Kad dovoljno sazremo i odbacimo strah koji nam planski usađuju kao što su to nekad činili pričom o unutarnjim i vanjskim neprijateljima koji nikad ne spavaju te ponovno budemo u stanju vjerovati u čovjeka, u bližnjega, Hrvatska će se konačno naći na putu oporavka. No nemojmo živjeti u iluziji da će naši trovači tek tako odustati.
Dapače, što mi budemo svjesniji njihove obmane i odlučniji u izbacivanju otrova, to će doza biti veća. Kad mitska “desnica” i antiestablishment stranke ne budu više toliki bauk, krenut će opet priča o hibridnom ratu i zavjeri velikih protiv male napaćene Hrvatske. Ne bude li ni ta doza dostatna da nas ponovno drogira i baci u letargiju kako bi oni koji se smatraju predodređenima za vlast mogli u miru vladati, na naslovnicama bi se mogao naći Darth Vader koji preko vukovarskog prosvjeda želi zavladati ni manje ni više nego čitavom galaksijom. Sve za vlast.
"Neki su tako profitirali od hrvatskog nezadovoljstva Jugoslavijom - osnovali su HDZ i dugo godina vladali Hrvatskom" - može li bit netočnija, plića i omalovažavajuća rečenica za hrvatske branitelje i nastanak hrvatske države od formulacije "profiterstva" u kontekstu zločinačke Jugoslavije?!