Nekadašnji siromasi sada ruše financijsku hegemoniju zapada

Novi hladni rat između istoka i zapada sve se više zahuktava, sankcije koje si zapadne zemlje i Rusija međusobno uvode sve su jače, a Moskva, praćena novim svjetskim gospodarskim silama, više ništa ne prepušta slučaju. Zemlje BRICS-a, Rusija, Kina, Indija, Brazil i Južna Afrika odlučile su osnovati Novu razvojnu banku, odnosno NDB, svoju financijsku instituciju koja bi, u pojedinim dijelovima svijeta, mogla zamijeniti Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond. Zamijeniti financijske institucije kojima dominira SAD.

Politički krediti

Prema dogovoru postignutom prije mjesec dana, NDB će imati temeljni kapital od stotinu milijardi američkih dolara, a osnovni cilj bit će financiranje razvojnih projekata u zemljama članicama te institucije. Najveći početni dioničar bit će Kina s uloženom 41 milijardom dolara, potom slijede Rusija, Indija i Brazil koje ulažu po 18 milijardi, dok će posljednji i najmanji dioničar biti Južna Afrika koja u temeljni kapital unosi pet milijardi dolara.

Nerazmjer u uloženom kapitalu neće biti prepreka pri odlučivanju jer će se upravljanje institucijom voditi načelom jedan osnivač - jedan glas. I to bez ičijeg prava veta. Upravo je ovaj model odlučivanja ono po čemu se NDB razlikuje od Svjetske banke kojom dominira pet najvećih ulagača. Tako pri glasovanju u Svjetskoj banci i MMF-u, SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Japan imaju gotovo 40 posto glasova, dok Indija i Kina ukupno imaju samo oko pet posto glasova. Ovaj omjer glasačkih prava pri upravljanju Svjetskom bankom, institucijom koja u svome članstvu ima 188 zemalja, nerijetko je korišten za “guranje” politički utemeljenih projekata. Jednostavno rečeno, MMF je nekome majka, nekome maćeha.

Tako su osamdesetih godina prošlog stoljeća Svjetska banka i MMF nemilice upumpavali novac u tadašnji Zair, današnji Kongo, kako bi na vlasti održali Mobutua Sesea Seka, kako se ta srednjoafrička država ne bi okrenula sovjetskom bloku. Diktator je novac trošio na nebulozne projekte bez ikakve osnove, a već potkraj osamdesetih, u trenutku dok je SSSR bio pred kolapsom, Kongo je bio gotovo u dužničkom ropstvu. Plaćao je godišnje samo kamata milijardu dolara, dok je glavnica ostajala netaknuta. Nadalje, zajmovi Svjetske banke i MMF-a nerijetko su uvjetovani načinom na koji moraju biti utrošeni, i to do najsitnijih detalja. Pri dodjeli se preferiraju zajmovi za nabavu zapadne tehnologije, iz zemalja koje imaju najveći udio u tim financijskim institucijama, a obim posla često je znatno veći nego što bi realno trebao biti. Nebrojeno puta dogodilo se da se pojedinoj zemlji odobri zajam za gradnju elektrane, no znatno većeg kapaciteta nego što je toj zemlji doista potrebno. I naravno, znatno skupljoj.

- Svjetska banka i MMF ponekad se ponašaju kao dileri droge. Navuku žrtvu jeftinom robom i slatkom pričom, a nakon nekog vremena pooštre uvjete i povise cijenu, tvrdi islandska ekonomska analitičarka dr. Roslyn Fuller. Takvim ponašanjem, kaže, zemlje BRICS-a, kao nove gospodarske sile koje se ravnopravno mogu nositi sa zapadnim gospodarstvima, bile su jednostavno gurnute u stvaranje svoje vlastite razvojne banke kojom će financirati projekte prema svojim pravilima i svojim prioritetima. Temeljni kapital banke već je uplaćen, sjedište se trenutačno dovršava u kineskom gradu Šangaju, a prvi krediti namijenjeni razvojnim i infrastrukturnim projektima bit će odobreni 2016. godine.

Članstvo u NDB-u otvoreno je za sve zemlje koje pokažu volju, interes i spremnost za, kako u BRICS-u kažu, fer igru. A zainteresiranih će sigurno biti. Kina je trenutačno najvažniji trgovinski partner afričkih zemalja, Brazil na Crnom kontinentu ima više veleposlanstava od Ujedinjenog Kraljevstva. Kina, Brazil i Indija postaju sve veći donatori afričkih zemalja i jasno je da će bar dio zemalja koje sada mole MMF i Svjetsku banku za pomoć, uskoro pokucati na vrata NDB-a ne bi li dobili bolje uvjete i povoljnije kreditne aranžmane. Upravo ono što nova banka BRICS-a nudi.

Interes sve veći

Istini za volju, NDB nije prva razvojna banka koja je pokušala prekinuti hegemoniju Svjetske banke i MMF-a. Tijekom 1960-ih nacije andskog područja Južne Amerike osnovale su CAF - Corporacion Andina de Fomento kako bi zaobišle stroge uvjete koje je propisivala Svjetska banka. Rezultat - danas na području Latinske Amerike CAF financira više infrastrukturnih projekata nego Svjetska banka i Interamerička razvojna banka zajedno. Prema svom temeljnom kapitalu, ali i prema gospodarskoj snazi zemalja osnivača, NDB je znatno jači od relativno male južnoameričke razvojne banke i njegov će učinak, slažu se stručnjaci, biti znatno veći.

- Broj i količina zajmova koje bi NDB mogao odobravati mogao bi teoretski zasjeniti zajmove Svjetske banke. U ovome trenutku procjenjuje se da diljem svijeta postoji interes i tržište za razvojne i infrastrukturne projekte u vrijednosti oko trilijun dolara. A interes će biti još i veći kako se današnje zemlje trećeg svijeta budu razvijale. Baš kao što se dogodilo sa zemljama osnivačicama BRICS-a poput Kine, Brazila ili Indije, kaže Raj Desai, profesor s američkog sveučilišta Georgetown. Hoće li se NDB prometnuti u prvoklasnog igrača na tržištu, hoće li uspjeti osigurati portfolio koji će dodatno pridonijeti njegovu rastu, tek će se vidjeti. Jedno je sigurno, NDB ne osigurava samo razvojne projekte nego i jača utjecaj svojih osnivača, prvenstveno Rusije i Kine, na svjetskoj sceni. A upravo je to ono što Moskvi i Pekingu danas treba.