Neki su objekti nakon Olimpijade postali crkve, a neki čak i zatvori

Olimpijske igre najveći su globalni sportski događaj, praznik za ljubitelje sporta, a u posljednje vrijeme i veliki biznis. No, što se s borilištima i infrastrukturom, u koje su utrošene milijarde dolara, događa kada se ugasi olimpijski plamen. Koja je cijena pogrešnih, najčešće megalomanskih odluka, po kojima su domaćini Igara sportsko “brže, više, jače...” pretvorili u veće, skuplje, glamuroznije... Očite su posljedice tih pogrešnih odluka kada se podijele medalje, pogase reflektori i TV kamere, a natjecatelji odu kućama.

Prepušteni zubu vremena

Olimpijada omogućuje gradovima i državama da se pokažu na međunarodnoj sceni i zarade od turista (London navodno nije zaradio ništa), no taj luksuz košta milijarde dolara, koje nisu uvijek najpametnije utrošene. U projektu “Postolimpijski grad” fotograf John Pack i redatelj Gary Hustwit bave se upravo onim što ostaje nakon završetka Olimpijskih igara, kada se uglavnom postavlja pitanje: je li to vrijedilo uloženog novca?

Malo je borilišta koja zadrže svoju prvobitnu namjenu. Neka postanu trgovački centri, neka stambeni blokovi, neka postanu crkve, neka čak i zatvori, a većina ih jednostavno bude prepuštena neumoljivom zubu vremena.

– Pack i Hustwit čitavoj priči pristupaju sa zdravom dozom skepse, preispitujući prave, dugotrajne koristi koje Igre donose domaćinima. Njihov Kickstarter-projekt, koji čine dokumentarne fotografije, arhivske fotografije, istraživački materijali, videosadržaji i “olimpijske sitnice”, omogućio im je objavljivanje tiskane i digitalne monografije s njihova puta u Los Angeles, Montreal, Lake Placid, Atenu, Rim, Sarajevo, Ciudad de México... u kojoj obrađuju uspješne i neuspješne primjere trošenja novca poreznih obveznika – ističu u Društvu arhitekata Zagreba.

Propadanje i rađanje

“Neka borilišta prave su tragične vremenske kapsule, primjeri lošeg planiranja i neispunjenih obećanja o koristi od Igara. Zanimaju nas te suprotstavljene ideje – propadanje i ponovno rođenje – te kako se svaki od domaćina Olimpijskih igara nosi s time, bilo zbog svjesnog izbora, bilo zbog okolnosti. Zanimaju nas i životi ljudi čije je susjedstvo promijenila olimpijska gradnja”, navode u opisu projekta Pack i Hustwit.