Nema političke volje za provođenje radikalne reforme

Bolje išta nego ništa! Tako bi se ukratko mogla sažeti najnovija porezna reforma koju nam nude vladajući. Jer bolje da se išta mijenja, nego da i dalje sve stoji po starome. Ali je pitanje i što je to išta što se mijenja i u kojem smjeru?

Činjenica je da se od nove Vlade očekivalo brzo djelovanje, jer nema vremena za čekanje. Ali je opet činjenica da se radi parcijalno, preko koljena, i da opet nema političke volje i hrabrosti da se odmah zagrebe do kraja i da se pokrene sveobuhvatna reforma. Jer sama porezna reforma nije dovoljna, ako ostane samo na njoj, i na ovakvoj uglavnom kozmetičkoj, parcijalnoj.

Kako objasniti reformu u kojoj će u konačnici doći do poskupljenja najnužnijih proizvoda? Kako ljudima prodavati maglu o povećanju plaća, a ubrzo će poskupjeti hrana koju svi mi najviše trošimo? Niz je apsurda i proturječnosti u predloženoj poreznoj reformi, a ključno je na kraju to da ona neće nešto posebno pokrenuti dugogodišnje posrnulo hrvatsko gospodarstvo.

Jer usporedo s poreznom reformom trebalo je odmah pokrenuti i reformu javne uprave i lokalne samouprave. Bez njezine reforme, bez drastičnog smanjivanja neučinkovite i skupe birokracije, bez njezine učinkovitosti, bez uklanjanja niza birokratskih prepreka, nema puno prostora za razvoj gospodarstva, za privlačenje investicija. Nije dovoljno samo promijeniti poreznu politiku. Usto, tko uopće jamči da će se ona i ovakva u cijelosti provesti? Hoće li biti, makar i ovakva, prihvaćena konsenzusom i vladajućih i oporbe, ili ćemo u slučaju promjene vlasti opet imati i promjene poreza?

Trenutačna politička situacija, u kojoj je oporba marginalizirana, navodi nas na vjerovanje da će vladajući imati dulji rok da sve implementiraju. Dakako, ako se HDZ i Most održe. Ali baš zato što je u Saboru jaka većina trebalo je iskoristiti trenutak da se Hrvatska doista pokrene. No i dalje nema političke volje za radikalne reforme, poglavito u HDZ-u, nego samo za kozmetičke promjene i uglavnom zadržavanje sadašnjeg stanja. Koliko je u Hrvatskoj doista nakaradna gospodarska situacija dovoljno govori činjenica da su Vladini socijalni partneri sindikati koji gotovo isključivo pokrivaju javnu upravu, birokraciju, državne i javne službe. U normalnoj zemlji s razvijenim gospodarstvom glavnu bi riječ vodili sindikati iz realnog sektora. A kod nas se i dalje sve vrti oko države i oko sindikata, kojima ne pada na pamet pristati na reforme jer oni njima samo gube.

To što svi mi gubimo, cijela država, što će se sustav raspasti jer neće biti za mirovine, to nikoga nije briga jer se živi od danas do sutra. Nažalost, da nema volje za doista jake reforme posvjedočio je javno i demograf Stjepan Šterc, inače član HDZ-a, kojega su neki vidjeli na mjestu ministra demografije i ostalog. A on to nije prihvatio. Zašto? Javno je ustvrdio kako je potpuno pesimističan i skeptičan prema ozbiljnosti namjere ove Vlade da se uhvati ukoštac s katastrofalnim demografskim trendovima.

Premijer Andrej Plenković, ocijenio je Šterc na chatu Barometra, problem demografije tretira na razini retorike, nema tu ozbiljne želje i namjere da se nešto doista poduzme. Dokaz je i trpanje najvažnije hrvatske problematike u Ministarstvo socijale, što je pro forma potez od kojeg neće biti nikakve koristi, a Hrvatsku čeka daljnje izumiranje, eskaliranje svih negativnih trendova i, konačno, kolaps svih sustava u državi.

Koliko je neozbiljnosti kod Plenkovića najbolje govori i činjenica da je on za svoje najbliže suradnike i savjetnike uzeo svoje bivše asistente iz EU parlamenta.

Svaka čast njima, ali koje oni reference imaju, životno iskustvo, znanje, praksu, da bi mogli davati savjete i pratiti uz bok premijera države koja grca u hrpi problema? Gdje su nestali stručnjaci? Ma da, što će premijeru Šterc koji stalno upućuje na probleme i načine njihova rješavanja, ali što ne godi Plenkovićevim ušima i njegovim stranačkim patronima na čelu sa Šeksom.

Kako očekivati ozbiljnu Vladu koja u sebi nosi niz apsurda, a oni su sadržani i u dva ministra Marića i potpredsjednici Vlade? Koju će to ekonomsku politiku Vlada provoditi? Nikome nije jasno, a očito ni Plenkoviću. Reforme su otpale onog trenutka kad smo ostali na istom broju ministarstava, dobili još više državnih ureda, još povećali birokraciju, pa je sve drugo samo pokušaj kozmetike. Nema tu ni ozbiljne politike ni ozbiljnih namjera, samo lijepa bruxelleska retorika.