Luksemburška vojska sastoji se od manje od 1.000 vojnika, jednog teretnog aviona, dva helikoptera koja dijele s policijskim snagama i manje od 200 kamiona, u rasponu od Humveeja do oko 10 najmodernijih borbenih izviđačkih vozila Dingo. Nemaju tenkove, ratne zrakoplove ili obrambene rakete tipa Patriot koje bi mogli pokloniti Ukrajini i tako doprinijeti nastojanjima Zapada da naoruža tu državu.
Iz svog arsenala ta malena zemlja donirala je svega 102 protutenkovske rakete i 20.000 metaka mitraljeskog streljiva. Jako malo, ali bio je to maksimum koji si je Luksemburg mogao priuštiti bez da ugrozi vlastitu vojnu spremnost. Zbog toga je ta država od 645.000 stanovnika odlučila iskoristiti svoje nemalo bogatstvo kako bi pokušala kupiti oružje za Ukrajinu na otvorenom tržištu, naravno, legalno i bez dogovora sa sumnjivim trgovcima kakvi se viđaju u filmovima.
Prošlog su proljeća potpisali višemilijunski ugovor za kupnju i isporuku 6.000 raketa iz sovjetskog doba, međutim na kraju su ih isporučili samo 600 jer više nisu mogli nabaviti, piše New York Times. U vrijeme kada su zapadne zalihe oružja iz sovjetske ere pri kraju, a koje je Ukrajini potrebno do dolaska sofisticiranog zapadnog oružja i tenkova kasnije ove godine, nastojanje Luksemburga da nabavi upravo to oružje iz sovjetske ere pokazalo se – problematičnim.
U toj državi ubrzo nakon ruske invazije osnovali su dvočlani tim internih trgovaca oružjem koji su krenuli pretraživati komercijalna tržišta u Europi i SAD-u kako bi pomogli Ukrajini i tako pokazali da je njihova odlučnost da pomognu Ukrajini jednaka onoj koju imaju i njihovi veći NATO partneri.
- Mali smo i nemamo veliku vojsku, a samim time i ograničene zalihe, ali smo zato i vrlo fleksibilni pa možemo otići i kupiti na tržištu upravo ono što Ukrajini treba te im to izravno isporučiti – pojašnjava luksemburški ministar obrane Francois Bausch koji je istaknuo kako je njegova zemlja prošlog stoljeća, u vrijeme dvaju svjetskih ratova, dva puta bila okupirana zbog čega imaju ogroman senzibilitet prema onome što se događa u Ukrajini.
- Ne možemo dopustiti Putinu da učini ono što namjerava – govori. Većina NATO članica oružje donira iz vlastitih vojnih zaliha u prilično jednostavnom procesu, barem kada je administracija i logistika u pitanju. S druge strane, one koje oružje kupuju automatski su prisiljene ulaziti u sumnjive poslove, posebice zbog toga što Ukrajini trenutno treba oružje iz sovjetske ere koje često prodaju trgovci koji surađuju i s Rusijom, pa ne žele biti identificirani iz straha da će ugroziti svoje poslovanje upravo u Rusiji.
Dvojac iz novoosnovane luksemburške jedinice za kupnju oružja pretpostavio je, prije nego su krenuli u nabavku, da će određenih problema biti, a ubrzo su saznali i razmjere tog problema. Od jednog proizvođača iz Češke su naručili 6.000 raketa tipa BM-21 Grad koje su Ukrajinci već koristili te su obučeni za rad s njima. Međutim, nakon nekog vremena Česi su im se povratno javili te rekli kako su, zbog ogromne potražnje za Gradovima nakon početka rata, ostali bez dijelova za rakete. Da stvar bude gora, većina dobavljača tvrtke nalazi se u Rusiji ili zemljama koje su odbile izvoziti opremu koja bi se mogla koristiti za pomoć Ukrajini, pa se na kraju Luksemburg morao zadovoljiti sa svega 600 raketa.
Ipak, nisu im propali svi poslovi, od proizvođača u Britaniji, Francuskoj, Poljskoj i Nizozemskoj su uspjeli nabaviti oružja i druge vojne pomoći u vrijednosti od 94 milijuna dolara, što je oko 16 posto obrambenog proračuna te države, te ga isporučiti Ukrajini. Ipak, i to im je pošlo za rukom uz puno navlačenja, a i dalje je to vrlo malen iznos u usporedbi s milijardama dolara pomoći koju su sile poput Njemačke, Britanije ili SAD-a do sada donirale. Riječ je o cifri od gotovo 40 milijardi dolara.
Luksemburg na svoju vojsku troši manje od bilo koje druge zemlje NATO-a – bio je jedina država u savezu koja je prošle godine u tu svrhu izdvojila manje od 1 posto svog BDP-a (članice NATO-a obvezale su se potrošiti najmanje 2 posto svog BDP-a na obranu, ali samo oko jedna trećina od 30 država to trenutno čini). Kad se u obzir uzme da je riječ o državi čiji godišnji BDP po glavi stanovnika iznosi 130.000 dolara, daleko najviše od svih članica NATO-a, a koja je do sada u zajedničkim programima pomoći NATO-a i EU za Ukrajinu sudjelovala sa svega 25 milijuna dolara, jasno je zbog čega ih mnogi saveznici prijekorno gledaju.
- Nije tako jednostavno kako se čini. Čak i kad bi Vlada odlučila donirati više novca za opskrbu ukrajinske vojske, mi nemamo dovoljno ljudi koji bi mogli odlučiti na što taj novac tako brzo potrošiti bez rizika da se taj novac zloupotrijebi – tvrdi Bausch. Pri tome ostaje i problem pronalaženja oružja za kupnju kojeg na tržištu nedostaje.
- Cijene su prenapuhane, pregovori često vode u slijepu ulicu, a nije rijetkost niti da nam neka druga zemlja saveznica zgrabi to oružjem pred nosom prije nego mi uspijemo zaključiti posao. A onda kada i uspijemo sklopiti veći posao, kao s BM-21 Grad raketama, dogodi se da isporuka propadne zbog proizvodnih ograničenja – govori Bausch. Ipak, iako nisu uspjeli nabaviti spomenute rakete, od istog proizvođača su kupili 12.500 protutenkovskih granata RPG-7, inačice sovjetskog oružja koje su Ukrajini isporučili još prošle godine.
Za sada Luksemburg ne kupuje oružje od država u Africi, istočnoj Aziji, Bliskom istoku i Južnoj Americi koje su pune oružja iz sovjetske ere zbog zabrinutosti da bi moglo biti prestaro i neispravno. Ipak, iako se o tome ne piše mnogo, napori Luksemburga, pa čak ponekada i neuspješni, zanimljiv su primjer nacije koja radi u tišini kako bi nastavila naoružavati Ukrajinu unatoč sve manjim zalihama i proizvodnim kapacitetima na tržištu.
VIDEO Pravilo u Njemačkoj: osim vozača tijekom vožnje ovo ne smije raditi ni suputnik u vozilu
šta kažu, koliko su donirali Iraku kad je bio okupiran 2003?