U FBiH posebno je naglašen velik problem prenatrpanosti zatvora, suđenja za ratni zločin i nasilja u obitelji. O tim problemima i novostima u Ministarstvu pravosuđa FBiH razgovarali smo s ministricom Borjanom Krišto.
VL: U FBiH uveden je novi Obiteljski zakon, koje su njegove prednosti?
KRIŠTO: U FBiH imamo novi, entitetski Obiteljski zakon, čija je
primjena počela krajem 2005. Nužnost donošenja Obiteljskog zakona proizašla
je iz toga što dotadašnji zakon nije sadržavao odgovarajuće norme koje bi
riješile sporne situacije. Osobito je bio izražen problem izvršavanja odluka
o izdržavanju djece, predaje djece nakon rastave roditelja, nasilje u obitelji
u praksi je prolazilo bez ikakvih sankcija za nasilnike i sl. Zbog svega
toga u novi Obiteljski zakon ugrađene su značajne i opsežne promjene koje
trebaju osigurati bolju zaštitu obitelji i djece.
VL: Koji su nedostaci entitetskih obiteljskih zakona?
KRIŠTO: Nedostaci su entitetskih obiteljskih zakona u tome što
se međusobno razlikuju u pojedinim dijelovima i što nisu međusobno harmonizirani,
stoga smatram da će biti potrebno donijeti državni obiteljski zakon kojim
bi se uredila elementarna načela obiteljskih odnosa u cijeloj BiH.
VL: Kakvo je stanje u sudstvu FBiH?
KRIŠTO: Sredinom 2005. u FBiH prvi je put od washingtonskog
ustava donijet federalni zakon – Zakon o sudovima u FBiH. Bitna je promjena
u
tom zakonu što su ukinuti mnogi općinski sudovi u FBiH. Od prethodnog
stanja, kada smo imali deset županijskih sudova i 53 općinska suda, sada
imamo
isti
broj županijskih sudova, ali 28 općinskih sudova s osam odjela izvan
sjedišta suda.
VL: U FBiH velik je problem prenatrpanost zatvora; što se čini na tom planu?
KRIŠTO: Zatvorski sustav u FBiH, nažalost, raspolaže takvom
strukturom i kapacitetima kazneno-popravnih ustanova koje ne odgovaraju
potrebama
i ne zadovoljavaju standarde. Na problem prenatrpanosti zatvora upozorio
je
i Europski odbor za sprječavanje torture, neljudskog i ponižavajućeg
postupanja, posebice u KPZ-u Zenica. Radi rješavanja problema prenatrpanosti
zatvora
jedna od mogućnosti jest prilagođavanje kaznene politike od afirmiranja
alternativa zatvorskih kazni uvjetnim kaznama, zamjenom za rad za opće
dobro u zajednici
do većeg korištenja uvjetnog otpusta itd.
Međutim, najveći dio problema ipak se odnosi na sadašnje zatvorske kapacitete u FBiH koje je potrebno renovirati i proširiti (posebice Odjel Busovača i dr.) i sagraditi nove. Federalno Ministarstvo pravde nedavno je održalo javnu raspravu o gradnji KPZ-a poluotvorena tipa u Tomislavgradu i prvi su dojmovi ohrabrujući iako će nam i u realizaciji tog projekta biti potrebna svesrdna potpora lokalne zajednice.
VL: Kako u FBiH uopće funkcionira zatvorski sustav?
KRIŠTO: Posebno važnim smatram to što usprkos svim navedenim
problemima zatvorski sustav u FBiH funkcionira na zadovoljavajući
način. Sve se više
novca izdvaja iz proračuna za povećanje kapaciteta i unaprjeđivanje
uvjeta izdržavanja kaznenih sankcija. Gradnjom državnog zatvora kapaciteta
oko
350 zatvorenika, harmonizacijom entitetskih i državnih zakona i drugih
propisa
iz područja izdržavanja kaznenih sankcija, poboljšanjem kadrovske
strukture u zatvorima, dodjelom i prilagođavanjem neperspektivnih
vojarni za
potrebe zatvorskog sustava pridonijet će se rješavanju problema prenatrpanosti
i drugih pitanja.
VL: Koji su projekti i planovi Ministarstva pravde FBiH?
KRIŠTO: Osim aktivnosti koje se kontinuirano provode po
prije navedenim pitanjima federalno Ministarstvo pravde bavi se
i nekim drugim
aktivnostima
i reformama od kojih bi možda najinteresantnije bilo spomenuti
izradu zakona o stvarnim pravima, reformu zemljišno-knjižne administracije
i uvođenje
institucije notara.
VL: Kako je danas biti žena u politici?
KRIŠTO: Baviti se bilo kojim poslom, taj posao obavljati
savjesno i odgovorno i biti uspješan u njemu, zahtijeva puno
rada, truda i odricanja,
pa tako i baviti se politikom – bilo da ste žena ili muškarac.
Od žene danas to još iziskuje dodatnu energiju. Naime, iako je
evidentno
kako
se ukupna
društvena svijest polako mijenja i sve se više otvaraju mogućnosti
ženama da aktivno sudjeluju u javnom i političkom životu, ne
možemo poreći da
je društvo u BiH još dosta tradicionalno, patrijarhalno i mi
žene smo još i
sad u svojim poslovnim okruženjima poprilično osamljene.
VL: Je li pokraj poslovnih uspijete obaviti kućne obveze, odnosno koliko ste posvećeni obitelji?
KRIŠTO: Baviti se ovim poslom, podrazumijeva potpunu
posvećenost poslu. Žene često zbog obiteljskih obveza nisu
u mogućnosti aktivnije
sudjelovati u javnom i političkom životu. Žene za razliku od
muškaraca istodobno moraju
odgovoriti stereotipima o ulozi supruge, majke i uspješne žene.
Meni je još otežavajuća okolnost što živim u Livnu, a radim
u Sarajevu i zapravo samo
zahvaljujući potpunu razumijevanju obitelji i neprocjenjivoj
potpori svoga
supruga, mogu se u ovoj mjeri posvetiti svome poslu.
VL: Što biste poručili ženama koje se žele baviti politikom?
KRIŠTO: Baviti se svakim poslom, zahtijeva puno
truda, rada i odricanja, a posebno politikom. Ali mislim
da žena pokraj
svih
osobina i karakteristika
koje dijeli s muškarcem, posjedujući i određenu dozu senzibilnosti
i emotivnosti, može odgovoriti svim zahtjevima koji se od
nje traže, pa i u politici.
U
prilog tomu ide citat Margaret Thatcher: “U politici, ako
hoćete da
se nešto kaže,
pitajte muškarca, a ako hoćete da se nešto učini, pitajte ženu”.