Neuhvatljivi lider Hezbollaha: Ulicama hoda zamaskiran, 
preživio je sedam atentata...

Nakon likvidacije vođe ISIL-a Al-Baghdadija, nema sumnje da je najtraženija osoba na svijetu ponovno postao glavni tajnik libanonskog Hezbollaha Said Hassan Nasrallah, čovjek koji već gotovo tri desetljeća živi pritajen. Nasrallaha (59), osim Izraela i SAD-a traže i neke članice EU, ali i zaljevske zemlje, optužujući ga da Hezbollah stoji iza ubojstva bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja, te zbog sudjelovanja u sirijskom ratu na strani Bashara al-Assada i Jemenu na strani Hutija. Smatraju ga najvećim teroristom sadašnjice.

U arapsko-islamskom svijetu postao je ikona nakon što je Hezbollah prisilio izraelske snage na povlačenje iz južnog Libanona 2000. Izraelske i američke obavještajne službe, iako već 28 godina traže Nasrallaha, imaju o njemu visoko mišljenje. S jedne strane kažu da je opasan terorist, a s druge da je iskren i vjerodostojan, i da sve što govori provodi u djela. Zahvaljujući njegovoj odlučnosti, Hezbollah je od male gerilske skupine postao respektabilna vojna organizacija koja se u stanju suprotstaviti bilo kojoj vojsci. Prema priznanju Izraela, ta zemlja nikada nije bila toliko ugrožena ni od koga kao što je danas od Hezbollaha.

Do 2006. Nasrallah se često pojavljivao na skupovima diljem zemlje. Nakon srpanjskog rata s Izraelom se povukao i nitko, osim njegovih najbližih suradnika, ne zna njegovo prebivalište. Od tada se svojim pristašama obraća putem videolinka.

Nasrallah i ja u četiri oka

Nasrallah je uspio preživjeti sedam pokušaja atentata. Godine 2004. pokušali su ga otrovati hranom. U Drugom libanonskom ratu nije uspio pokušaj atentata tijekom izraelskog bombardiranja nebodera u kojem se nalazio. Tijekom sudjelovanja na festivalu u Haret Hreiku u južnom predgrađu Bejruta, glavnom uporištu Hezbollaha, eksplodirala je autobomba, ali Nasrallah nije ozlijeđen. Nadalje, 30. srpnja 2011. dogodila se eksplozija u stambenoj zgradi u predgrađu Bejruta, cilj je bio Nasrallah koji je trebao doći na sastanak s visokim dužnosnicima stranke, ali je zakasnio, što mu je spasilo život. Godine 2013. autobomba je eksplodirala u blizini dvorane Martyrs gdje je Nasrallah držao govor u povodu 7. godišnjice završetka Srpanjskog rata s Izraelom. Godinu poslije uhićena je skupina koja je trebala lansirati raketu na njegov automobil. Posljednji pokušaj atentata zbio se u kolovozu ove godine kada je Izrael dronovima napao predgrađe Bejruta koji je pod kontrolom Hezbollaha, a cilj je ponovno bio šeik Nasrallah.

Vođi Hezbollaha ni u jednom napadu nije bilo ništa, a ključ svega je jako osiguranje. Njega nisu spremni čuvati samo njegovi šijiti, nego većina iz arapskog svijeta gdje se smatra velikim pobjednikom još od 2004. kada je odigrao veliku ulogu u razmjeni zatvorenika između Izraela i Hezbollaha. Tada su oslobođene stotine palestinskih zatvorenika i članova Hezbollaha, a mrtva tijela vraćena njihovim ženama i majkama koje su ih mogle pokopati. Taj je sporazum diljem arapskog svijeta smatran velikom pobjedom za Hezbollah, a Nasrallah hvaljen kao najzaslužniji za postignuto.

Prema priznanju Mossada, izraelske obavještajne službe, Nasrallah ima najjaču obavještajnu službu i osiguranje na svijetu zbog čega ga je nemoguće locirati i likvidirati. Kako jako osiguranje ima, uvjerio sam se i sam kod ovog intervjua koji sam radio s njim 2000. Od press-službe do sjedišta gdje se nalazio, iako je bilo samo nekoliko kilometara, promijenio sam tri automobila i vozio se više od 45 minuta. Kuda i kako su me vozili, nisam znao, iako sam rođen u Bejrutu i cijelo svoje djetinjstvo proveo na tim ulicama. Uz sebe nisam smio nositi ništa – fotoaparat, sat, prsten, lančić, olovku... ništa. U Mercedesu sa zatamnjenim staklima sa mnom su na stražnjem sjedalu sa svake strane sjedila dva krupna muškarca koja nisu prozborila niti riječ. Na kraju smo došli do nekog podruma gdje je bio lift, ali bez ikakvih oznaka i brojeva katova. Kad smo ulazili, jedan od njih je stao uz tipke tako da se nije moglo vidjeti koji je gumb pritisnuo.

Iako je intervju bio dogovoren za 11 sati, održan je puno kasnije. Naime, prije nego što se pojavio šeik Nasrallah, trojica obavještajaca rešetala su me pitanjima punih pola sata. Sve je to izgledalo kao u nekom špijunskom filmu. Iako nisi ništa kriv i došao si kao novinar napraviti intervju, u tim trenucima osjećaš strah – kao da si janje u krdu vukova. Taj je osjećaj potrajao sve do pojavljivanja šeika Nasrallaha u sobi. Srdačno me pozdravio, uz osmjeh: “Pa to si ti.” Naime, sa šeikom sam se susreo i na samim počecima njegove političke karijere, kada sam s pokojnim Željkom Malnarom jahao putem Aleksandra Makedonskog, te smo u Bejrutu bili gosti na TV Manar, Hezbollahovoj TV kući, u isto vrijeme kada je tamo kao gost došao i sam Nasrallah. Tada smo razgovarali o ekspediciji, a Nasrallah je Malnara u šali zamolio da mu dovede konje da ih vidi.

Na početku razgovora Nasrallah me pitao za stanje u BiH, s obzirom na to da je Hezbollah imao svoje borce na tom području, te ga je zanimalo kako sada funkcionira ta država i kako žive muslimani na tom području. S obzirom na to da mi je njegov šef kabineta još prije dolaska naglasio kako za intervju imamo samo 35 minuta i ni sekundu više, šeiku sam kazao kako bih radije odmah krenuo s intervjuom s obzirom na kratko vrijeme koje sam dobio i da, ako mu odgovaram na njegova pitanja o BiH, neću stići postaviti sva pripremljena pitanja. Njegov smiješak na licu pretvorio se u ozbiljan izraz, pa je šefu kabineta odrješito rekao kako samo on određuje dužinu trajanja intervjua. Tijekom cijelog našeg razgovora izraelski bombarderi probijali su zvučne zidove i zgrada u kojoj smo se nalazili jako se tresla. Kad je šeik vidio da sam svako malo pogledavao oko sebe misleći kada će se nešto srušiti, umirio me: “Ništa se ne brini, na najsigurnijem si mjestu na svijetu i ništa se neće dogoditi.” Uz mnoga aktualna politička pitanja na koja mi je odgovorio postavio sam mu i ono je li plakao kad je saznao da je njegov najstariji sin, tada 18-godišnji Hadi, poginuo u borbama s izraelskim vojnicima na jugu Libanona?

– Naravno da sam plakao. Pa to je moje dijete. Ja jesam zapovjednik i glavni tajnik Hezbollaha, ali sam i otac i čovjek od krvi i mesa. Nisam od onih političara koji svoju djecu skrivaju. Moje je dijete prvo krenulo u obranu svoje zemlje i bilo je uzor svima ostalima. Kako bih ja, kao čovjek, mogao slati tuđu djecu u smrt i pozvati ih na mučeništvo i obranu zemlje, a da moje dijete sjedi i bude privilegirano – kazao mi je tada.

Šeik Nasrallah postao je glavnim tajnikom Hezbollaha nakon što su Izraelci ubili dotadašnjeg vođu šeika Abbasa al-Musawija 1992. Pod Nasrallahovim vodstvom Hezbollah je postao ozbiljna prijetnja izraelskim snagama u južnom Libanonu koji je bio pod izraelskom okupacijom. Uspio je unaprijediti vojnu spremnost organizacije i “povećati smrtnost” kod izraelskih vojnika na 50-ak godišnje. Hezbollah je Izrael natjerao na odluku da se povuku iz južnog Libanona 2000. godine, čime je označen kraj 22-godišnje okupacije. Rođen je kao najstariji od devetero djece u istočnom Bejrutu, kvartu Karantina, 31. kolovoza 1960. Njegov otac Abdul Karim bio je trgovac povrćem iz Al-Bazuriyaha, malenog sela u južnom Libanonu. Iako njegova obitelj nije bila osobito religiozna, Nasrallah je bio jako zainteresiran za studij islamskih znanosti. Godine 1975. građanski rat u Libanonu prisilio je obitelj da se iz svog doma preseli u Al-Bazuriyah. Tu se mladi Nasrallah pridružio šijitskom pokretu Amal, političkoj skupini koja je zastupala interese šijita u Libanonu. Nakon razdoblja u kojem je bio na islamskom studiju u Iraku, vratio se u Libanon u okrilje Amala.

Spasio Bashara al-Assada

Nakon izraelske invazije 1982. Nasrallah se pridružio Hezbollahu i odlučio se posvetiti pružanju otpora izraelskoj okupaciji Libanona i doline Bekaa. Živio je u Bejrutu sa suprugom Fatimom Yassin i njihovo petero djece. U rujnu 1997. njegova najstarijeg sina Muhammada Hadija ubile su izraelske snage u Jabal al-Rafeiju u južnom Libanonu. Drugog je sina, Jawada Nasrallaha, američki State Department nedavno imenovao “globalnim teroristom”, te ga stavio na svoju crnu listu “globalnih terorističkih organizacija” raspisavši nagradu od 5 milijuna dolara za bilo kakvu informaciju koja će im pomoći da utvrde gdje se nalazi.

Nasrallah rijetko govori o svojem privatnom životu. Međutim, otkrio je neke detalje za iransku državnu televiziju. Kazao je kako je njegova obitelj u početku teško živjela i podnašala stalna premještanja iz kuće u kuću, i po četiri-pet puta na dan, ali je s vremenom to postala njihova svakodnevica na koju su navikli. Sva njegova djeca su se vjenčala, osim najmlađeg sina koji ima 16 godina. Ima 11 unučadi kojima se uvijek veseli kada ih sretne te svaki susret iskoristi za igru s njima.

– Neki misle da živim u tunelima pod zemljom – rekao je Nasrallah ističući kako to nije istina, već da živi kao i svaki drugi čovjek, izlazi na ulice i šeta, ali zamaskiran da ga nitko ne prepoznaje. U mladosti je igrao nogomet i jako volio sport, a strastveni je navijač Brazila. Danas, zbog situacije, jedini sport koji mu je na raspolaganju je hodanje, ali hodanje na električnoj stazi, a ne na otvorenom. Nedavno je otkrio kako je čitao memoare bivšeg premijera Izraela Ariela Sharona i namjerava pročitati knjigu sadašnjeg premijera Benjamina Netanyahua “Mjesto pod suncem”. Kako kaže, “uvijek moraš znati kako neprijatelj diše”.

Pod vodstvom šeika Nasrallaha Hezbollah je danas postao važna i utjecajna politička stranka u Libanonu. Na posljednjim izborima 2018. Hezbollah i njegovi politički saveznici osvojili su 67 od 128 zastupničkih mjesta. Glavni partneri Hezbollaha su kršćani. Stoga je Hezbollah podržao kršćanskog nacionalista, sadašnjeg predsjednika Michela Aouna i njegovu stranku, s kojima je potpisao partnerstvo. Zahvaljujući njihovom paktu, sva nastojanja da se ponovno stvori atmosfera za građanski rat svedena su na minimum. Osim šijita, Nasrallaha najviše obožavaju kršćani jer, zahvaljujući njemu, ISIL, kojemu su cilj bili upravo kršćani, u korijenima je sasječen u Libanonu. Sredinom 2013., kada je Hezbollah osjetio da bi režim sirijskog predsjednika mogao pasti, glavni tajnik Hezbollaha, unatoč protivljenju velikog dijela Libanonaca, donio je odluku o uključivanju u rat u Siriji. Kao što je poznato, za Hezbollah, kao i za Iran, Sirija je strateški iznimno važna zemlja.

Preko sirijskog teritorija išlo je sve naoružanje i logistička potpora za Hezbollah. Pad Assadova režima doveo bi do izolacije Hezbollaha i prekida osovine koju nazivaju šijitskim polumjesecom – Iran, Irak, Sirija i Libanon. Hezbollah je imao dvije opcije: izolaciju i mogući nestanak u slučaju pada Assada ili uključenje u rat. Prva bitka u koju su se uključili bila je bitka za strateški važan grad Qusair gdje je nekoliko tisuća boraca Hezbollaha pomoglo vladinim snagama sigurnosti osigurati koridor u dolini Bekaa, uz libanonsku granicu. Nakon Qusaira, borci Hezbollaha odigrali su važnu ulogu u oslobađanju od ISIL-a kršćanskog grada Maaloule, jednog od najpoznatijih kršćanskih mjesta u Siriji čiji stanovnici govore aramejski, jezik Isusa Krista. Nasrallah je, kako u vojnom tako i u političkom smislu, odlučan. Sjećam se kako mi je na odlasku, nakon intervjua, odgovorio na moje pitanje mogu li objaviti sve detalje našeg susreta, aludirajući na dolazak i odlazak s mjesta intervjua.

“Ako želiš biti uspješan novinar, čovjek, političar i vojnik, najbolje bi bilo da o nekim stvarima šutiš!”