Ni 5% naše djece ne pohađa nastavu na hrvatskom jeziku

U Srbiji, prema službenim podacima, živi 57.900 Hrvata, od čega u Vojvodini 47.033, no manje od pet posto hrvatske djece pohađa nastavu na hrvatskom jeziku! Osim antihrvatskoga raspoloženja u Srbiji, najveći je krivac za takvo stanje prosvjetna vlast, koja vrlo malo čini za afirmaciju obrazovanja na hrvatskome jeziku.

Prije nešto više od godinu dana, zbog neispunjenih obveza prema manjinskim Hrvatima, Hrvatska nije dopustila Srbiji otvaranje 26. poglavlja u njezinu pregovaračkom procesu s EU. Blokada je ubrzo povučena, a pregovori su nastavljeni. O tome je li Srbija u međuvremenu ispunila svoje obveze, razgovarali smo s predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Tomislavom Žigmanovom.

Je li se nešto promijenilo otkako je Hrvatska skinula blokadu?

Do početka nove školske godine trebaju biti tiskani svi udžbenici koji nedostaju u nastavi na hrvatskome za osnovnu školu. Realizacija toga velikog i zahtjevnog posla je u tijeku i vjerojatno će biti uspješno okončana. Više od dvije trećine onih udžbenika koji su dosad bili u uporabi osigurano je isključivo naporima Hrvatskoga nacionalnog vijeća i financijskim sredstvima RH, kao da je obrazovanje na hrvatskome u Srbiji stvar i obveza Hrvatske. No još će uvijek nedostajati 76 udžbenika za srednju školu i za pripremni predškolski program na hrvatskome.

Zašto je Hrvatska lani blokirala pregovore?

Srbija nije bila osigurala udžbenike za obrazovanje na hrvatskome. To obrazovanje počelo je prije točno 15 godina, školske godine 2002./2003. , ali još nisu riješena ni osnovna pitanja kao što su udžbenici.

Blokada je ukinuta, što je tada sve obećano?

Hrvatsko nacionalno vijeće i Ministarstvo prosvjete potpisali su aneks na sporazum o udžbenicima, kojim se predviđa izrada novih 17 udžbenika za potrebe nastave na hrvatskome do početka ove školske godine. Tu je gestu EU protumačio kao spremnost Srbije da ozbiljnije pristupi rješavanju toga problema i već koncem prosinca iste godine Hrvatska je povukla blokadu.

Koji su sve zahtjevi DSHV-a kad je riječ o obrazovanju?

Želimo da djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskome imaju iste uvjete kao i druga djeca, a ne da budu zakinuta za elementarne potrebe, kao što su udžbenici ili nepostojanje većeg broja prestižnih obrazovnih profila u srednjim školama. Razmišljamo i o osnivanju hrvatskog kulturnog centra kao središnje obrazovne ustanove za područje Subotice, no još se nije pristupilo ozbiljnijim aktivnostima.

DSHV nije ušao u Vladu sa SNS-om. Bi li se nešto promijenilo nabolje da ste prihvatili suradnju sa SNS-om?

Zacijelo bi bilo bolje, no suradnje sa SNS-om nema jer takve ponude dosad nije ni bilo! Kako surađivati s onima koji ne očituju takav interes? Štoviše, otkad je SNS osnovan, u listopadu 2008., nikakvih službenih kontakata između DSHV-a i SNS-a nije bilo. Tako je položaj Hrvata u Srbiji dodatno otežan nakon što su oni postali ključni čimbenik vlasti, od 2012., jer je stalo rješavanje problema s kojima se suočavaju ovdašnji Hrvati.

Kakva je danas suradnja s čelnicima SNS-a u Subotici, Vojvodini, Srbiji?

Ona uopće ne postoji! Jedino su se polovicom ove godine dogodili prvi kontakti predsjednika vojvođanske Vlade i visokog dužnosnika SNS-a Igora Mirovića s predstavnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća, što je posljedica dogovora hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i tadašnjeg srpskog premijera Aleksandra Vučića u Tavankutu iz lipnja lani.

Imate li kakve kontakte s novom premijerkom Anom Brnabić?

U proteklih pet godina predstavnici hrvatske zajednice u Srbiji nisu imali nijedan službeni susret sa srpskim premijerima pa izostanak bilo kakvih kontakata sa sadašnjom srpskom premijerkom nije nikakav izuzetak. No, kako nije prošlo 100 dana otkad je Brnabić postala premijerkom, ne bih komentirao njezin dosadašnji rad. Samo ću istaknuti kako je njezina vlada, vlada kontinuiteta one koju je vodio Vučić.

Koji su najveći problemi hrvatske zajednice u Srbiji danas?

Kontinuirano širenje antihrvatskog raspoloženja koje generiraju najviši predstavnici vlasti, nesudjelovanje u procesima odlučivanja, nedovoljna integriranost Hrvata u srpsko društvo, nezavidan ekonomski položaj, mlađi i obrazovaniji nemaju perspektivu, nerazvijenost komunalne infrastrukture u hrvatskim naseljima, Hrvati su i nadalje objekti diskriminacije i etnički motiviranog nasilja, pristranost države u tzv. bunjevačkom pitanju, nerazmjer u obujmu novca iz područja kulturne autonomije u odnosu na druge nacionalne zajednice...

Je li se položaj Hrvata u Srbiji išta popravio nakon susreta Grabar-Kitarović i Vučića?

Neznatno! Problemi Hrvata u Srbiji ne rješavaju se asfaltiranjem dviju ulica u Tavankutu. Za početak potrebna je institucionalna komunikacija s predstavnicima vlasti i otklanjanje problema u partnerskom odnosu s vlašću.

Jesu li hrvatske državne institucije svjesne položaja Hrvata u Srbiji?

Više nego prije, no još uvijek nedovoljno! Slično vrijedi i za javnost u Hrvatskoj – ona vrlo rijetko dobiva cjelovite informacije o Hrvatima u Srbiji, to jest Vojvodini.

Kako mislite da bi se ti problemi trebali riješiti? 

Intenziviranjem dijaloga i izgradnjom partnerskog odnosa između institucija RH i legitimnih predstavnika Hrvata u Srbiji, kako bi se započeli kreirati i provoditi konkretni programi podrške za razvoj hrvatske zajednice.