Što je u pozadini zazora niza vlasnika stanova koji odbijaju iznajmiti stanove obiteljima s djecom ili samohranim roditeljima? Zašto na njih gledaju s predrasudama kao na potencijalne uzurpatore prostora koji se neće dati iseliti?
Da su odbijeni samo zato što su imali djecu potvrdilo nam je mnogo čitatelja Večernjeg lista, komentirajući da je najteže naći stan obiteljima s djecom (i) ili sa psom. I pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić potvrdila nam je da je odbijanje iznajmljivanja stanova obiteljima s djecom diskriminacija temeljem obiteljskog statusa. To je prekjučer naveo i ustavnopravni stručnjak Mato Palić.
Psihologinja Mirjana Nazor slaže se da ljudi imaju predrasuda da s djecom nastaju problemi, iako je svejedno jesu li podstanari studenti, samci, obitelji jer je stvar u osobinama ličnosti ljudi i koliko su odgovorni kao građani.
– Mi smo puni predrasuda i bezosjećajni jer je čista forma kad se žalimo zašto mladi odlaze van, a mnogi ne žele iznajmiti stan mladim obiteljima jer se boje da će im stvoriti probleme. To je farizejstvo. Možda se dio iznajmljivača boji da bi mogli imati više komplikacija s djecom budu li željeli otkazati podstanarima jer su neinformirani, a dio si može priuštiti da postavlja kojekakve uvjete, pa bi htjeli zaraditi novac a da ne ponude ništa i da podstanari ne koriste kuhinju – govori Nazor.
Ako se brinu da obitelji s djecom ne mogu izbaciti zbog neplaćanja režija, bivši sudac, sada odvjetnik Rafael Krešić, kaže da je isti pravni postupak za iseljenje i za samce i za obitelji ako krše ugovor o iznajmljivanju koji je solemniziran kod javnog bilježnika.
– Temeljem solemniziranog ugovora o iznajmljivanju može se ići odmah na ovrhu, jer policija ne može bez suda izbaciti podstanare na ulicu. Kad nema žalbe podstanara na rješenje o ovrsi, sud može u mjesec-dva iseliti podstanare, a sa žalbom postupak iseljenja se može protegnuti na godinu-dvije. Podstanari se mogu žaliti zbog okolnosti zbog kojih bi inzistiranje na ovrsi u tom trenu za njih stvorilo nenadoknadivu štetu. Ljudi se žale na razne okolnosti i jednak je rizik uzeti samca i obitelj jer i samac može ostati bez posla i ne dati se iz stana i prestati plaćati režije – kaže Krešić, dodajući da tada vlasnik stana mora tužiti samca ili obitelj u drugoj parnici za nadoknadu štete.
Jedino je, dodaje, ljudski i činjenično lakše obrazložiti odgađanje ovrhe ako je, primjerice, djetetu ostalo do kraja školske godine dva mjeseca, pa se ovrha odgađa do tada ili u slučaju starca dok ne iziđe iz bolnice. Sociologinja Sonja Podgorelec ne vidi u čemu je problem iznajmiti stan obitelji s djecom!? Razumije da se dio iznajmljivača iracionalno boji da ih je teže izbaciti, a dio ih ima predrasude da će djeca oštetiti stan, stvarati buku iako dvoje-troje mladih u stanu može stvoriti veći džumbus od djece.
– Mi smo kruto, zatvoreno društvo u kojem svatko gleda samo sebe, s niskom empatijom. Posljednjih 25 godina dogodilo se osiromašenje u društvu, a s druge strane naglo bogaćenje, pa je samo novac važan. Postali smo neosjetljivi prema drugima i djeci – kaže. Očito, ljudi nisu do jučer ni znali da je diskriminacija ako im odbiju iznajmiti stan jer imaju djecu jer ni ured pučke pravobraniteljice nije zaprimio ni jednu prijavu, koju ona prosljeđuje pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić potvrdila nam je da dosad nije zaprimila takve pritužbe.
– Nije sporno da se u opisanim slučajevima radi o diskriminaciji u pružanju i pristupu uslugama, i to na osnovi obiteljskog statusa – rekla je.
Kaj ovaj cervenji list ima fetis na najmodavce stanova? Neko od novinarof je dobil nogicu pa se sad proganja sve najmodavce? Jeeem mu misheka pa ak je stan MOJ onda je MOJA stvar kome bum ga iznajmil!