Pobjegla nakon pet desetljeća

Ispovijest zlostavljane žene: 'Ni mrtva mu se ne bih vratila. Neću leći ni u zajednički grob'

Foto: Shutterstock
Ispovijest zlostavljane žene: 'Ni mrtva mu se ne bih vratila. Neću leći ni u zajednički grob'
01.12.2016.
u 20:55
Pamti kada ju je prvi put ošamario. Bio je pijan i optužio ju je za krađu novčanika. A novčanik mu je našla i donijela policija
Pogledaj originalni članak

Prva dva dana i noći u sigurnoj kući samo je spavala pa su je žene obilazile da vide diše li. Bila je živa. Ali psihički slomljena od pet desetljeća torture koju je trpjela.

– Sad tek vidim što sam sve u životu propustila. Nikada mu se više ne bih vratila. Ni mrtva. Napravili smo zajedničku grobnicu, ali ja u nju neću leći. I to će pisati u mojoj oporuci – izgovara.

Ima 75 godina, vitalna je i pribrana. U posljednja dva mjeseca, koliko živi u sigurnoj kući, konačno se opustila. Više noću prije no što ide u postelju na sebe ne navlači trenirku kako bi bila pripravna bude li u gluho doba morala bježati. Noći u kukuruzištu, u garaži, u snijegu... konačno su iza nje.

Dok sjedimo u prostorijama udruge koja se skrbi o njoj, izgovara strahote koje je pretrpjela, pa ustaje sa stolca i pokazuje kako ju je godinu stariji suprug ščepao za vrat i daveći je vukao niz stube. Onda se vraća u davnu 1963. kada su se vjenčali i kada je prvih nekoliko godina sve bilo kako treba biti.

Rodilo im se dvoje djece, oboje su radili, gradili dom. On je u dobrostojećoj tvrtki bio vozač direktora s kojima je jeo i pio i čekao ih dok su odlazili k “prijateljicama noći”.

Tada je počeo piti. Kao da je bilo jučer, pamti kada ju je prvi puta ošamario.

– Došao je pijan i napao me da sam mu ukrala novčanik. Posvađali smo se i pljusnuo me. Sutradan je u našu kuću došao policajac i donio njegov novčanik. Išao je pijan iz gostione i putem ga izgubio.

Kazala sam mu: “Eto vidiš, udario si me ni za što!” Samo je šutio. Nije mu ni palo na pamet da mi se ispriča. Sad je za mene kasno, ali sada znam, i poručit ću to svim ženama: Kada te prvi put udari, odlazi od njega. Uzalud ga voliš i poštuješ, tu života nema – izgovara.

Koliko je trpjela ona, trpjela su i njihova djeca na koju je nasrtao i u odrasloj dobi.

– Nekoliko dana nakon što se vratio s liječenja od alkoholizma u sklopu kojeg sam s njim odlazila na predavanja, doma je dopeljao pet litara vina koje je sin prolio. Muž je u bijesu šakom razbio staklo u kuhinji, zvali smo policiju i odveli su ga.

Sin je nekamo otišao misleći da će biti mira. Ali, nije prošlo sat, a muža su pustili. Preko šipke se popeo na balkon i opet udario šakom po staklu kuhinje u kojoj sam bila. Tada me zgrabio za vrat i vukao po kući. Bila sam sva izubijana i plava. Išla sam k liječniku, nisam mogla ni na posao.

Policija je više puta dolazila i odvodila ga pa ga odmah puštala. Govorili su mi da ga ja trebam dati na sud. A to nisam smjela. I tako je išlo u krug. Djeca su me nagovarala da ga ostavim. Sad znam da nisam imala pameti. Voljela sam ga – pripovijeda.

Prije dvadesetak godina podnijela je zahtjev za razvod. Šest mjeseci nije s njim bila pod istim krovom. Plakao je, molio ju da mu se vrati, obećavao da će sve biti drukčije. I vratila mu se. Idila je bila kratkotrajna. Ne mogavši više živjeti u tom ludilu, stariji sin se spakirao i iz roditeljskog doma otišao živjeti i raditi u Njemačku.

Mlađi je otišao u rat, a kad se vratio, više nije bio isti. Kopnio je pred njezinim očima. Njegov se život ugasio prije osam godina. Na samrtnoj postelji oca je tražio da ne progoni njegovu djecu kao što je progonio njega i brata.

Mati se svojim vječito pijanim i agresivnim suprugom preselila na selo. Ako bi željela otići u trgovinu ili k liječniku, ovisila je o njemu jer kilometre i kilometre pješačiti do prvog većeg mjesta nije mogla.

– Uvijek su susjedi znali kaj se događa, sve se čuje i vidi. Nitko nikada nije zvao policiju, samo bi me pitali kaj je bilo. Prije nego što sam ga napustila počela sam sumnjati da me truje. Imala sam krv u stolici, mokrila sam, a čim bih izišla iz svoje sobe, on ju je nečim špricao.

U njegovu džepu pronašla sam tablete, sedative koje mi je vjerojatno stavljao u jelo. Tražit ću na sudu da se provede vještačenje. Ako me trovao, otrova u organizmu još ima – kaže.

Prije nekog vremena našao je ljubavnicu kojoj je planirao prepisati svu njihovu imovinu. Nada se da je, stavivši plombu, to uspjela spriječiti. Iz bračnog pakla uspjela je pobjeći dogovorivši se s liječnikom da će joj dati uputnicu za pretrage.

Spakirala je pet pari gaća, potkošulje, nešto odjeće, susjedi su je odvezli u grad te je otišla u Centar za socijalnu skrb, odakle su pozvali policiju. Ispričala im je sve o zlostavljanju, o oružju koje je imao u kući i s kojim ju je držao na nišanu. Pritvorili su ga. No, danas bi trebao izaći na slobodu.

>> Dobriša je pronađen s velikom rupom na glavi, netko ga je pokušao ubiti sjekirom

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 20

LU
lucio2
22:50 01.12.2016.

Ispovijed, NE ISPOVIJEST

DU
Deleted user
22:58 01.12.2016.

admine..dopustia si da kamenjar steiner prijeti..sto govori..vise o tebi nego o njemu jadniku..obojicu nabijem na onu stvar..

MA
matador007
23:15 01.12.2016.

Ja stalno ostavljam iste komentare po pitanju nasilja,jer sam imala nasilje u obitelji i stalno govorim svima koje znam,nemojte trpjeti gada jer kad lupi jednom,lupit će i drugi puta.Nitko,ali nitko na ovom svijetu ne mora trpjeti batine.Bježite žene glavom bez obzira,jer vuk dlaku mijenja.ćud nikada.Moja svekrva je umrla od posljedica zlostavljanja koje su ostavile tragove na jadnoj ženi a bila je dobra kao anđeo. Nitko na ovom svijetu nema pravo diči ruku na drugu osobu.Nitko i ni zbog čega!!!!