Ni Slovenija ne može bez svojih komunista

Na jednoj strani Janez Janša, na drugoj Mladen Šarec. Dvojica najbolje plasiranih slovenskih političara na nedjeljnim izborima ilustrativna su za političko stanje i političke procese ne samo u Sloveniji nego i šire.

Politički rascjep

U državi u kojoj se redovno u dnevnoj politici povlači argument komunizma i u kojoj središnja socijaldemokratska stranka propada jer njezini birači smatraju da više ne predstavlja ljevicu najveći dio birača apstinira ili iz izbora u izbore traži novo lice. Antikomunističko lice već 25 godina predstavlja Janez Janša, dok je “lice dana” ovoga puta Šarec.

– Politolozi već neko vrijeme govore o strukturnom rascjepu u jugoistočnoj Europi, situaciji kad postoji dominantni rascjep, hijerarhijski najviši, i onda on determinira sve druge rascjepe na nižoj razini. U Sloveniji je to još uvijek rascjep komunizam – antikomunizam. To je de facto hipoteka na kojoj Janez Janša dobiva izbore i postiže dobre rezultate koji ga održavaju u politici. Svaki put kad se spomene neki problem unutar države, krivci su Udba ili lijeva mafija. Janša na toj retorici antikomunizma i građenja tzv. druge republike dobiva izbore. Paradoksalno, jer je on jedini čelnik političke stranke u Sloveniji koji je bio član Komunističke partije – kaže slovenski politički analitičar Alem Maksuti.

No Janšinih početaka nitko se ne sjeća jer je on desetljećima bastion antikomunizma. Njemu nisu naštetile ni afere ni suđenja – SDS ima lojalno biračko tijelo od 200-300 tisuća birača. Ljevica pak ima problema, kao i drugdje u Europi jer je, kaže Maksuti, izgubila kompas. Umjesto da se bavi socijaldemokratskim vrijednostima i idejama, ona uvjerava građane da zna bolje raditi one stvari koje govori desnica. U tom kontekstu, uz iznimno nisko povjerenje birača prema strankama, u Sloveniji na izborima redovno izniknu nova lica i privuku veliki broj birača.

Brzo i odu

Jedan je od primjera gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković na izborima 2011., potom i Miro Cerar 2014. No sudbina im je slična – brže ili sporije podrška im se smanji čim dođu u politiku na državnoj razini.

– Šarec je pokušaj popunjavanja prostora birača koji od izbora do izbora migriraju od jedne do druge stranke koja se nudi kao alternativa. Njegova retorika i retorika ljudi oko njega apsolutno se ne razlikuje od onoga što je govorio Cerar ili Janković – ističe Maksuti.