U posljednje vrijeme izlaze u "Večernjem listu" članci o teškoćama djece u prvim razredima osnovne škole. Tu je riječ istodobno o dva problema, o odgoju u kući i nastavi u školi.
Među roditeljima postoji dvojba, treba li dijete prije škole učiti čitati, pisati i računati. Roditelji moraju znati da treba poduprijeti svaku razumnu dječju znatiželju. Činjenica je da čovjek mngo bolje radi ono čime se rano počeo baviti. Svako stjecanje novog znanja stvara istodobno sposobnost pristupa novim problemima. Nije dobro nasilno tjerati djecu da uče i rade ono što ih ne zanima, ali je nužno razvijati u djetetu učenje na onom području, koje ga zanima, pa i izazivati dječju znatiželju. Pritom čitanje, pisanje i računanje imaju apsolutnu prednost i djetetu treba pomoći čim za to pokaže zanimanje. Nema mjesta nikakvu izgovaranju: "Mi nismo rekli roditeljima da uče djecu". Naprotiv! I roditelji i predškolske i sve dječje ustanove moraju razmisliti, kako pomoći razvoj djeteta.
Nastava u prvom razredu osnovne škole drugo je, a zapravo prvo lice istog problema. Nastavnici bi u prvom razredu osnovne škole morali obavljati nastavu sa stajališta da su dužni učenika naučiti čitati, pisati i računati. To je predmet, svrha i jedina zadaća nastave i nastavnika. Nije zadatak nastavnika provjeravanje znanja i vještine učenika. Zadatak je nastavnika uspješna poduka. Roditelji moraju shvatiti da i provjeravanje brzine čitanja pripada u nastavni postupak i da je potrebno. Ali nastavnici moraju stajati na stajalištu da takvo mjerenje služi i njima i učenicima kao podatak je li potrebno na tom području još raditi, ili je postignut zadovoljavajući uspjeh. To mjerenje ne smije biti strah i trepet u nastavi, nego dobrodošao pokazatelj učeniku i nastavniku. Namjerno ne kažem roditeljima, jer to nije njihov posao.
Djeca dolaze u prvi razred svake škole s vrlo neujednačenim znanjem. Za to u prvom razredu treba ozbiljno posegnuti za dodatnom nastavom onim učenicima, kojima je to potrebno. To je rješenje.
Javljaju se i preglomazni nastavni programi i "ozbiljan" prijedlog, da se svi programi skrešu na polovicu, jer nema vremena za razgovor s učenicima. Prvo, pod preopsežnim gradivom skriva se nedovoljno obrađeno gradivo, koje učenici ne razumiju. Drugo, to je vrlo osjetljivo pitanje, koje se mora regulirati za svaku vrstu škole posebno, po predmetima. Treće, s učenicima ne treba razgovarati, nego se mora raditi, učiti i naučiti što je propisano.
Dokle ćemo napokon iscrpljivati strpljivost svoju i raspravljati o sporednim problemima? Osnovni je problem svih naših škola način izvođenja nastave - to treba rješavati!