Nije živio život tajkuna, Mladinićeva najveća investicija bio je stan

Trebala je to biti lijepa hrvatska priča o uspjehu. O usponu društvenom ljestvicom, zahvaljujući hrabrosti i upornosti, dobroj ideji, poštenom radu i podosta poslovne lucidnosti čovjeka iz težačke obitelji koji je krenuo od nule i dosegnuo vrh, no onda je uslijedio bolan, strmoglavi pad.

Srđan Mladinić, nekoć najuspješniji dalmatinski gospodarstvenik i vlasnik ugledne tvrtke SMS uhićen je 21. studenoga 2009. s još petoricom moćnika pod sumnjom da su se udružili u kriminalnu skupinu koja je zloporabom položaja i ovlasti, odnosno nezakonitim novčanim transakcijama, pokušala kupiti Podravku i time je oštetili za više od 250 milijuna kuna.

Idućih godina, jedna za drugom, smjenjuju se teške slike u mozaiku života Srđana Mladinića: uhićenje, boravak u Remetincu, optužnica, pravosudni procesi kojima se kraja ne nazire, propast tvrtke i radnih mjesta, bolest, razvod i smrt.

U ovom trenutku, pojavljuje se rijetki tračak svjetla za njega, nakon nepravomoćne presude na ponovljenome suđenju na Županijskome sudu u Splitu kojom je oslobođen za izvlačenje 3,5 milijuna kuna iz vlastite tvrtke, tračak nade za čovjeka koji nije mogao nositi teret poslovnog kraha i razorene obitelji, koji je ostao bez ičega pa danas uz socijalnu pomoć i dobre ljude iz Caritasa preživljava na novoj adresi u Bogumilskom centru. Premda bi imao štošta reći, ne daje izjave ni intervjue, povukao se iz javnosti.

Negdje na tome životnom putu nešto je gadno pošlo po krivu.

Požar ga zaustavio

Srđan Mladinić rođen je 1956. godine u obitelji splitskih težaka. Navikao na težak rad, prva tri desetljeća za život je zarađivao radeći kao autoelektričar, najprije u brodogradilištu, a kasnije u Ini. No, onda je, sredinom 80-ih, uštedio i kupio kamion za prijevoz ribe. Trebalo mu je četiri godine da bi stekao početni kapital kojim je 1989. utemeljio tvrtku SMS, pa iznajmio prostorije i preko Student servisa zaposlio nekoliko radnika.

Prvih godinu dana u pogonima se solila riba i radili su se poluproizvodi, a 1990. započeo je i s industrijskom proizvodnjom hrane. Ubrzo je postao jedan od poznatijih proizvođača na Jadranu, no njegovu poslovnu ekspanziju zaustavio je požar 1994. koji je progutao SMS-ove pogone i doveo Mladinića na rub bankrota. No, predaja nije bila opcija pa je odlučio krenuti ispočetka. Kako bi ponovno došao do početnog kapitala, prodao je obiteljski stan i sa suprugom i kćerima otišao kao podstanar živjeti u Kaštela. Trebalo mu je samo 15 dana da zakupi poslovne prostore Dalmacijacementa, a njegovi radnici, kao i on osobno, radili su i danju i noću. Počeli su proizvoditi jeftine riblje doručke, no nekoliko godina kasnije, kada je ponovno stao na noge, prebacio se na proizvodnju maslina i maslinova ulja, džemova i gotovih jela.

Bile su to poslovno najuspješnije godine u karijeri Srđana Mladinića, koji je kulminaciju doživio između 2004. i 2006. kada se SMS probio na američko tržište, a njegovi proizvodi osvajali su medalje na prehrambenim sajmovima u New Yorku i San Franciscu. U to vrijeme Mladinić je zapošljavao 180 ljudi, glumio u VIP-ovim televizijskim reklamama i planirao kako će 2013. SMS-ov godišnji promet iznositi 140 milijuna kuna. Prema pisanju Nacionala, unatoč riziku, podigao je kredit i u okolici Skradina zasadio veliku plantažu maslina i investirao u najmoderniji laboratorij za ispitivanje kvalitete hrane. Iako je imao dobre poslovne rezultate, nikada nije prihvatio stil života kakav vodi većina hrvatskih tajkuna.

Najveća investicija bila mu je kupnja stana od 98 kvadrata na 11. katu nebodera, čime je 2003. izveo obitelj iz sedmogodišnjeg podstanarstva. Vozio je BMW, ali to je bila cjelokupna imovina, makar je u to vrijeme godišnji promet SMS-a iznosio 20 milijuna kuna.

– Ne zanimaju me jahte i vile, nisam taj tip čovjeka. Maslinarstvo nije biznis na kojem ćete se obogatiti, ali onaj tko ima masline, nikad nije bio gladan. To je moj moto i zato za zadovoljstvo ne trebam četiri kuće i četiri auta jer mi je sasvim dovoljan jedan – objasnio je u rujnu 2006. u intervjuu za Nacional.

Kredit od 60 milijuna

Maslinarstvo je, pokazalo se, postalo najveća strast Srđana Mladinića, no čini se da mu je upravo ta strast srušila poslovno carstvo i prouzročila bankrot. Ušao je u poslove koji se mogu isplatiti tek za desetak godina, pokušao se ispetljati uz pomoć kredita iz Podravke, a kao posljedica nekoliko loših procjena stigla mu je i optužnica. Naime, te 2009. mediji su otkrili da je Darko Marinac, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Podravke, Mladinićevu SMS-u dao kredit od 60-ak milijuna kuna, no taj je kredit prešutio članovima uprave i Nadzornog odbora, ali ubrzo je postalo vidljivo da SMS nije u stanju otplatiti dug.

Uz Mladinića su tada uhićeni i bivši čelnici Podravke Darko Marinac i Zdravko Šestak, bivši članovi uprave Saša Romac i Josip Pavlović te direktor Fime Milan Horvat, a sumnjičilo ih se da su se udružili u kriminalnu skupinu koja je zloporabom položaja i ovlasti odnosno nezakonitim novčanim transakcijama pokušala kupiti Podravku, čime su tvrtku iz Koprivnice, navodno, oštetili za više od 250 milijuna kuna.

Mladinić je u Remetincu, u ćeliji koju je dijelio sa šest osoba, proveo gotovo četiri mjeseca, a na slobodu pušten je početkom ožujka 2010. godine, a premda je na fotografijama snimljenim na izlasku iz pritvora djelovao prilično opušteno, u tih stotinjak dana koliko je bio lišen slobode, počeli su tektonski poremećaji u njegovu životu.

Do jučer jedan od najpoznatijih poduzetnika u zemlji, najprije je doživio potpuni poslovni krah i ostao bez SMS-a, a usporedo s propasti tvrtke u kojoj je zapošljavao 180 radnika, koji su završili na burzi, tijekom boravka u Remetincu, zbog stresa, pogoršalo se zdravstveno stanje Mladinićeve starije kćeri Srđane, koja je završila u invalidskim kolicima zbog uznapredovale multiple skleroze.

Iduće dane Mladinić provodi skrbeći se o kćeri s kojom svakodnevno odlazi na Marjan, a često i u zagrebačku bolnicu Rebro ili u Varaždinske toplice, ali se pritom brine i za suprugu koja je godinama prije oboljela od iste bolesti. Njezina invalidska mirovina, blokiranom i uništenom Mladiniću jedini je obiteljski prihod jer je mlađa kći Ana u to vrijeme bila nezaposlena. U pomoć su pritekli prijatelji pa je dugogodišnji prijatelj Juroslav Buljubašić, zajedno s nekoliko poslovnih ljudi iz Splita, skupio donaciju od 100.000 kuna, namijenjenih odvjetnicima i plaćanju osnovnih životnih troškova.

Ostao posve sam

– Danas živimo poput ispodprosječne hrvatske obitelji, ali takav je život. Bankrot nije lijep, ali ni tragičan jer bankrotiralo je puno poslovnih ljudi, i mnogi su se uspjeli vratiti. Znam da nisam napravio ništa loše i, čak i da mogu, svoju prošlost ne bih nimalo promijenio jer to onda više ne bih bio ja. Ne žalim se ni na što i jedino što me zanima jest kako mogu pomoći Srđani da svlada teškoće u kojima se našla – govorio je tada Srđan Mladinić svojim prijateljima, ponavljajući da nije kršio zakon, a ako to uspije dokazati na sudu, kao slobodan čovjek namjerava i četvrti put krenuti ispočetka. No, negdje putem, po njemu su zapljuštali udarci sudbine.

Bolesna kći, s kojom je bio snažno emocionalno povezan, kojoj je nakon diplome na Fakultetu za menadžment u Dubrovniku namijenio uspješnu karijeru u obiteljskoj tvrtki, nakon teške bolesti preminula je u studenome prošle godine, a kako ga je u međuvremenu napustila i supruga, Srđan Mladinić ostao je posve sam.

Ljubo Jurčić, sveučilišni profesor i bivši ministar gospodarstva, s njime se susretao prije desetak godina, u vrijeme njegova tržišnog uspona ali istodobno i u vrijeme kada su se u njegovoj poslovnoj računici počinjale nazirati pukotine.

– Mladinić je bio lucidni romantični biznismen, vođen idejama brendiranja svojih proizvoda. To je zamislio po svim pravilima struke pod egidom “zdrava hrana s Mediterana”. Ta se njegova koncepcija i danas može preslikati u udžbenike kao primjer stvaranja brenda sa svim elementima, s regionalnim karakteristikama, imidžem Dalmacije, promocijom dugog i zdravog života i s druge strane s tržišnom nišom u cijelom svijetu za takve proizvode. Da biste u tome uspjeli, morate imati pakiranja koja nisu standardna i za masline i maslinovo ulje i za smokve i on je sve to napravio. Također, imao je ideju za ulaganje u tehnologiju i ljude i sve je to u ideji bilo super. Jedino što mu je falilo bila je ekonomika svega toga. Možete ulagati u razvoj, ali svako ulaganje mora biti ekonomično u kratkom ili dugom roku, no Mladinić je bio vođen idealima da će stvarno ulaganje donijeti samo po sebi rezultat i u tome je promašio – priča Ljubo Jurčić, kojeg je Mladinić u to vrijeme, oko 2005. godine, želio angažirati kao poslovnog savjetnika.

Svima kupio skupe mobitele

– Bio je dobar i romantičan čovjek koji je sve to lijepo zamislio, što se tiče brenda i dizajna. Imao je viziju, ali mu je nedostajalo grube ekonomije i netko pored njega koji će mu reći hoće li se to isplatiti. Nije imao đavoljeg odvjetnika da ga pita kada će se ta investicija vratiti nego je padao na ekonomici, a kasnije su mu savjetnici davali savjete koji nisu bili održivi nego kozmetički. Primjerice, svima je kupio skupe mobitele, kompjutore i automobile, a kada sam pogledao njegov ukupan rezultat, njegov prihod i dobit, shvatio sam da to nije realno. Dobro je imati dobar mobitel i dobru komunikaciju, ali to mora biti u odnosu sa sadašnjim prihodom, kao i s onim budućim. Mladinić je, po definiciji, ulagao u razvoj, dizajn i promidžbu, ali nije bio odmjeren u odnosu na rezultat koji može ostvariti s tim ulaganjem. Pitao me mogu li mu pomoći u poslovanju, ali kako za takvu vrstu poslovanja nema čarobnjaka, zahvalio sam se i zaželio mu sreću – kaže Ljubo Jurčić.

Upravo u to vrijeme, stjeran u kut, prvi put posrnuli Mladinić potražio je pomoć u Podravci. Početke te poslovne suradnje pratio je i Robert Mihaljević, glavni urednik Podravskog lista.

– Vrlo brzo ispostavilo se da je čovjek u ozbiljnim poslovnim problemima, da se preinvestirao, da je ušao na tržište o kojem nije znao previše. Htio je raditi visoke brendove, a nije to samo tako. Onda su ga spojili s ekipom iz Podravke, s Marincem i ostalima u upravi, i tada se dogodila, po mojem mišljenju, prilično ružna epizoda o kojoj sam pisao iz više neovisnih izvora iz Podravke i Koprivnice.

Dakle, Mladinić, pritisnut svojim problemima, sklapa s Podravkom ugovor s vragom, jer je bio pred zidom. S Podravkom potpisuje ugovor o distribuciji njegovih proizvoda svim prodajnim kanalima, od tržišta bivše Jugoslavije pa dalje u Europu, a drugi oblik pomoći bio je da mu Podravka plasira onaj sporni kredit od 65 milijuna kuna.

Na tom kreditu su jako “jahali” Marinac i Šestak, inzistrali su na tome da se Mladinića kreditira mimo znanja ostalih članova uprave, iako je poslovno bilo besmisleno da Podravka daje srednjoročni kredit SMS-u kada se znalo da će SMS teško preživjeti i da priča ne drži vodu. I tada u poslovima Mladinića i Podravke nastaju veliki problemi koji su rezultirali aferom Spice. Nije Mladinić imao izbora, Podravka mu je pomagala plasirati proizvode i dala mu je novac i on je pristao igrati tu igru i na kraju je nadrapao – priča koprivnički novinar.

Žalosni finale

– Intenzivno sam pratio taj slučaj i doista mi je čudan odnos Mladinića i Podravke i pitao sam se što Podravka ima od toga jer su SMS debelo precijenili i prezentirali ga okolo kao da je vrijedio gotovo kao Podravkina dječja hrana, što mi je bilo neshvatljivo i zbog Mladinićeva udjela na tržištu i zbog prihoda. Dobar dio srednjeg menadžmenta nije imao dobro mišljenje o njemu. Znali su reći da ima dobre ideje i dobre namjere, ali da nema pojma i da od toga neće biti ništa. Moj je dojam da je Mladinić ušao prilično naivno u taj posao, da se preinvestirao, da nije mogao pratiti ono što je zamislio, da brendovima i visokokvalitetnim proizvodima osvoji tržište. Nakon što je sklopio taj ugovor, počeo se vaditi, a jedan dio “vađenja” završio je aferom Spice i on u tome svakako nije nevin – smatra Robert Mihaljević.

Priznaje da ga je, zbog navedenih razloga, prilično iznenadila, premda nepravomoćna, oslobađajuća presuda, objavljena ovih dana, da je izvlačio novac iz svoje tvrtke.

– S obzirom na probleme u tvrtki, nije mi jasno da je mogao biti oslobođen za sva ta djela koja mu stavljaju na teret. On je imao najbolje namjere, ali znamo da je put u pakao popločen dobrim namjerama – kaže novinar, dodajući da se, bez obzira na svoje mišljenje o Mladinićevoj odgovornosti u aferi Spice, osjeća strašno kada čuje kakva ga je obiteljska tragedija snašla.

– Užas, što god da je napravio, čovjek to nije zaslužio. Zaista mi je žao – zaključio je Robert Mihaljević.

I Ljubo Jurčić u nevjerici promatra tako žalosni finale.

– Desetak godina ga nisam vidio i njegova je priča doista potresna. Imamo i slučaj Ivana Heraka kojemu je također zbog kaznenog progona upropašteno zdravlje, posao i obitelj, ali on se bacio na posao u Istri. Danas, on je promijenjen čovjek, a spasio se jer je otišao u drugu dimenziju, ali u pozitivu, ne kao Mladinić. A Mladinić je bio sposoban čovjek, mogao je pronaći posao ili pokrenuti novi posao da mu se nisu dogodili svi ti obiteljski šokovi. On je senzibilna osoba i očito nije imao čvrstoću da izdrži sve te udarce, ali nije to njegova krivnja, takav je čovjek. Odjednom vam se cijeli svijet raspadne i onda se i vi raspadnete, ako niste od kamena. A nitko nije od kamena – zaključio je Ljubo Jurčić.

A Srđanu Mladiniću, nakon poslovnog kraha, obiteljske tragedije i potpunog financijskog kolapsa preostaju još i pravne bitke, jer ni jedna od dvije sudske presude nije pravomoćna. Do tada se od njega neće čuti ni riječi. 

>> Pogledajte što je Milan Bandić rekao o sigurnosti u Gradu Zagrebu nakon pucnjave u Vukovarskoj

Video: Ivan Pavić