Djevojčica 6 i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! - apel je psihologinje Valerije Kanđere iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad kojeg je uputila ovog ponedjeljka putem Facebooka. Kako je objasnila, nijedna od 31 ustanovi u Hrvatskoj ne želi primiti djevojčicu s autizmom.
- Nijedan tim za udomiteljstvo u Republici Hrvatskoj nije dao pozitivan odgovor o smještaju. Ravnateljica jedine ustanove u Zagrebu koja je dužna primiti dijete kroz smještaj u kriznim situacijama, izrijekom odbija prihvatiti djevojčicu. Najradosnijih očiju. Kada smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socka (op.a. socijalna radnica) i ja suze smo gurale nazad da se vrate tamo odakle su krenule. Ta meni je to već tkoznakoje izdvajanje, spašavanje! Trebalo bi biti spašavanje djeteta iz nezdrave i disfunkcionalne obitelji, a briga o djetetovoj dobrobiti i opet je samo floskula - ispričala je Kanđera.
Psihologinja je stoga zamolila nadležne da reagiraju u slučaju ove djevojčice.
- Naša prekrasnica ima autizam. I najljepši osmijeh na svijetu! Odgojiteljica i rehabilitatorica u vrtiću kažu da je najbolje dijete s autizmom kojim se bave, neagresivna je, vedra, dostupna vođenju. I ima najnježniji pogled na svijetu! Evo, sada se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. To nam je dala reforma. I povećane koeficijente onima koji sjede u središnjoj službi, a ne rade izravno s korisnicima - poručila je.
POVEZANI ČLANCI:
- Evo, to je reformirano. Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa. Naša curka igra se svojim prstićima, razgledava okolo i glasno se smije negdje u svom svijetu u kojem je sigurno ljepše nego u našem. U kojem joj ne možemo osigurati ne najvedriji, ne najpoticajni nego ikakav smještaj. Radno vrijeme nam je do 15:30. Kamo ćemo onda s prelijepom djevočicom koju sudbina nije pomazila, a sustav se bahato poigrava? - zapitala se.
>> VIDEO Počeo je nastavak suđenja Filipu Zavadlavu za trostruko teško ubojstvo u Varošu
Za sve su krivi roditelji. U ovoj državi ima previše roditelja koji su toliko niske kvalitete (izbjegavam izravne uvrede u ovom trenutku) da ne zaslužuju imati djecu. Ustanove nadležne za zbrinjavanje djece su napunjene do zadnjeg kreveta. Realno da naprave još 10 ogromnih ustanova sve bi se napunilo za 3 dana. Oni koji su sposobni imati djecu nemaju djece jer nisu sigurni da će pružiti djetetu dobar život, a oni nesposobni imaju petoro-šestoro djece koju redom socijalci moraju zbrinuti. Gdje? Ne zna se. Barem 60% svih roditelja nisu dovoljno bistri, a niti emotivno zreli da budu roditelji. To je srž problema.