'Tomislav Karamarko bi trebao biti kancelar'

Nikica Valentić (64) još drži rekord jer je bio najmlađi hrvatski premijer kada je 1994. preuzeo hrvatsku Vladu. Nakon oslobođenja zemlje, kao što je i dogovorio s Franjom Tuđmanom, napustio je poziciju i od tada se bavio privatnim biznisom. Premda nije imao nikakve političke funkcije, uvijek je isticao da “kaput” ne mijenja, ostavši vjeran član HDZ-a. No, isto je tako oduvijek govorio da ne nastupa uime stranke niti iz neke savjetničke pozicije, nego kao čovjek koji “ima svoju glavu”. Priznaje, međutim, kako je u proteklih 25 godina sudjelovao u svim zbivanjima, stoga osjeća i moralnu obvezu da “tu i tamo javno istupi”.

– Jesam HDZ-ovac i sve ću učiniti u granicama svojih mogućnosti da stranka uspije, bude što ozbiljnija, profesionalnija i da dobije izbore” – objašnjava. Priznao on to ili ne, ti njegovi istupi uvijek imaju “korektorsku ulogu”. A kako u HDZ-u traju pripreme za dolazak na vlast, Valentićevi pogledi itekako postaju zanimljivi. Opet je blizu forme, nekoliko mjeseci nakon teške operacije srčanih zalistaka i bajpasa. Boleštine ga prate. Desetljećima boluje od reumatskih bolesti, prije nekoliko godina dijagnosticirana mu je i Parkinsonova bolest, no “voljni” moment ga ne napušta. I dalje je nepopravljivi optimist.

:: Kažu da u zadnjoj godini mandata nijedna vlada ne radi revolucionarne promjene. No, ova je vlada odlučila ne činiti, izgleda, nikakve poteze?

Svaka vlada do zadnjeg dana mandata mora donositi odluke koje su u interesu države. Godinu dana ili čak 14 mjeseci golem je vremenski period. Mislim da je ova vlada počela s promjenama, kasno doduše, no savjetovao bih im da nastave. To će vjerojatno utjecati na njihove rezultate na sljedećim izborima, no država je važnija od stranaka i politike. Nužne su hrabre i teške odluke, to je neizbježno u kriznim vremenima.

:: No, Milanović ne pokazuje te namjere. Je li realno očekivati da će neki ministri ipak prionuti poslu?

Premijer je prvi ministar i on je najzaslužniji i najodgovorniji, njegovi ministri ne mogu samostalno nastupati. No, moraju imati samostalnost u okviru ostvarivanja dogovorene politike. Nema mjesta ni za apsolutnu supremaciju premijera, on je koordinator. Inače, više volim model premijera s kancelarskim ovlastima, koji mu daje i veće ovlasti, ali i veću odgovornost.

:: Može li Tomislav Karamarko biti premijer s takvim kancelarskim ovlastima?

Može. No, mora imati uz sebe ekipu ekonomskih suradnika, koju mislim da upravo stvara. Dobije li HDZ sa svojom koalicijom izbore, a mislim da hoće, Karamarko će biti premijer. U njegovu zadnjem “gospodarskom” intervjuu dosta je logično razložio zašto u javnost još ne ide s imenima uže ekipe. Može se, naime, još uvijek dogoditi da se izbori dogode ranije, tako da je moja sugestija da se priprema za redovite izbore, ali mora biti spreman i za slučaj da ova vlada padne prije. On već mora imati spremnu ekipu za “hokejašku” izmjenu, za brzo formiranje vlade. Karamarko jest iskusan političar, nema većeg iskustva u gospodarstvu, međutim na temelju naših razgovora i izbora njemačkih savjetnika mogu zaključiti da se, okružen mojim kolegama ekonomistima, vrlo ozbiljno priprema i za izbore i za formiranje vlade. Još je prerano, no savjetovao bih mu da na proljeće izađe s imenima užeg tima vlade. Time će dokazati vjerodostojnost, brendirati glavne ljude u Vladi, a ujedno ih, pola godine pred izbore, i provjeriti kako funkcioniraju. To je potrebno radi afirmacije budućih ministara i vrlo je važno da ljudi u njih i prije izbora već steknu povjerenje.

:: S koliko imena HDZ u proljeće treba izaći u javnost?

S imenima premijera, zamjenika i potpredsjednika za financije, gospodarstvo, vanjsku i unutarnju politiku. Dakle, od pet do šest imena. Do tada će, a to se već zna, HDZ iznijeti svoj konačni gospodarski program.

:: Napravimo barem fotorobot užeg kabineta, jesu li to bankari, profesori...?

Svatko onaj koji ima menadžersko iskustvo pa, ako je radio i u upravi, dobar je kandidat. Nova vlada nema sto dana vremena, mora istog tjedna početi s mjerama, i tu je dragocjeno iskustvo ljudi koji su već radili u upravama. Sigurno je dobro ako tu ulazi i bankar s iskustvima u upravljanju, kao i financijski direktori. Buduća si vlada ne smije dopustiti luksuz da dođe nepripremljena, to bi bilo neoprostivo. Smatram da će iduća vlada biti HDZ-ova, no to nije dovoljno. Morat će stvoriti konsenzus oko bitnih nacionalnih pitanja i zna se da će to biti konsenzus oko desetak točaka.

:: Kažete da Vlada mora odmah startati, s čime?

S razrađenim trogodišnjim proračunom. S utvrđenim stvarnim fiskalnim kapacitetom Hrvatske. On iznosi od 105 do 110 milijardi kuna. Pridodamo li tome dopušteni deficit od 3,5 posto, to znači da je zadnja crta obrane 120 milijardi kuna. Pri tome treba uzeti u obzir da se odmah mora smanjiti PDV sa 25 na 22 posto, što znači da se odmah mora krenuti i s uštedama. Sadašnji je budžet 135 milijardi kuna i on mora biti, u roku od tri godine, koliko fiskalna prilagodba traje, sveden na održivih 120 milijardi.

:: Kad već spominjemo uži kabinet, je li Martina Dalić otišla zbog neostvarenih osobnih ambicija ili suštinskih razlika?

Čuo sam se s Martinom. Mislim da je do razilaženja došlo zbog koncepcijskih razlika, no činjenica je da, kada si u politici, to traži i veliku dozu strpljenja, otpornost na provokacije i udarce, koje moraš biti spreman neutralizirati. Nije se dobro prenaglo povlačiti. Mislim da je Martina prekratko odlučivala, a nije bilo jednostavno donijeti odluku. Oštećena je i stranka i ona osobno. HDZ neće zbog toga raditi koncepcijske promjene, jedino je šteta da je Martina napustila HDZ. Pristaša sam stare teze: o bivšoj ženi, bivšem prijatelju i bivšoj stranci – sve najbolje. Ovo je pouka i za neke nove, eventualne razlaze, jer minimalna je pristojnost pojedinca i stranke da to smatraju nekakvim nesporazumom i da se onda taj “veš” ne pere javno. Sve stranke su, naime, autoritarno organizirane i pojedinac mora pokazivati barem minimalnu disciplinu i poštovati hijerarhiju. Isto tako kreativnim pojedincima treba ostaviti manevarski prostor jer oni nisu partijski činovnici pa da poput papagaja samo ponavljaju tuđe misli. No, to je završena priča, HDZ u svom ekonomskom timu ima desetak kvalitetnih stručnjaka i tu će se profilirati oni koji su sposobni izdržati pritisak. Slikovito, svaka cijev izdrži određeni pritisak, a najveći samo ona kvalitetna. Tako je i kod ljudi, kod kojih je posebno važno vidjeti kako reagiraju u kriznim situacijama.

:: Zna li se interno tko prolazi stres-provjeru za buduću Vladu?

To je velik posao. Nije tu riječ samo o ministrima, njihovim zamjenicima, pomoćnicima, već i o državnim tajnicima, direktorima javnih poduzeća, a uz svako takvo mjesto idu još dva-tri imena iz tima. Radi se, dakle, o stotinjak osoba.

:: HDZ se u stvaranju gospodarskog programa oslanja na njemačke stručnjake, je li to dobro?

To je dobro jer oni zastupaju rast u stabilnim, a ne inflatornim uvjetima. Za razliku od Francuza, Talijana, Portugalaca, pa i Milanovićeve vlade, koji se zalažu za povećanje potrošnje uz smanjivanje monetarne stege, Nijemci to odbijaju, a i ja sam pristaša njemačke škole. To što se i HDZ oslanja na tu politiku ne znači da će biti linearnog rezanja plaća i mirovina, nego je riječ o programu kojim će se u tri godine postupno smanjivati troškovi. Potrebno je smanjiti prava u tri godine 10 posto, ali u masi. Primjerice, u zdravstvu će se odrediti maksimalni dopustivi proračun sa zadržavanjem prava, no morat će se povisiti participacije.

:: Svi ipak očekuju da će nova vlada morati rezati plaće u javnom sektoru?

I hoće, ali u masi, što je velika razlika. To može značiti 5 posto smanjenje plaća u javnom sektoru, kao i smanjivanje raznih privilegiranih mirovina, dok pune mirovine nitko neće dirati. To su vrlo osjetljiva pitanja i pri tim uštedama treba se voditi načelom da nitko ne smije završiti na cesti. Ali isto tako, ako trojica rade posao za koji su potrebna dvojica, novca će biti samo za dvojicu. Ovdje ne možemo voditi socijalnu politiku. Višak zaposlenih u javnom sektoru neće se rješavati preko noći, već u periodu od tri do pet godina, uz istodobnu primjenu programa u kojima će tim ljudima biti omogućena priprema za nove poslove. To je realno i moguće i oko toga će biti potreban konsenzus sa sindikatima. U svemu ovome glavna je svetinja proračun. Može biti 120 milijardi, ni lipu više.

Trebamo hrabru vladu

:: Unutarhrvatski konsenzus je dakle prva pretpostavka za krupne reforme?

Konsenzus osigurava političku stabilnost, bez koje nema razvoja ni privlačenja investicija, no potrebno je osigurati i pravnu sigurnost. Postoji danas puno privatnog kapitala, ali ga ne možemo natjerati da dođe, on dolazi sam kada osjeti sigurnost. Iduća vlada za reforme prvo mora zadobiti političku podršku svih. Moja je ratna vlada to uspjela u puno težim okolnostima. Hrabra vlada to može i sada. Stoga treba biti vlada stručnjaka, a to jesu li oni i članovi političkih stranaka, manje je važno. Ako su ministri stručni, postat će brzo tim, bez obzira u kojoj su stranci. Naprotiv, 60 posto članova moje vlade nisu bili članovi HDZ-a. Odgovornost jest na vladajućoj koaliciji, no ne treba tu sektašiti.

:: No, i vi kažete da “ni Bog ne može usuglasiti koaliciju od osam stranaka”. Kako će to Karamarko riješiti?

Figurativno to stoji, no može i taj problem riješiti po principu da sve stranke koje kandidiraju ministre, zamjenike, tajnike i direktore prihvate stručnost kao glavni princip. Dobar je primjer kako je predsjednik HSLS-a Darinko Kosor nominirao Josipa Budimira, ekonomskog stručnjaka koji sigurno može timski raditi. Osim toga, vjerujem da će u sljedećoj vladi biti zastupljeno pet, najviše šest stranaka.

:: Stranački apetiti neka se rješavaju, dakle, putem podjele zastupničkih mandata u Saboru, a ne fotelja u vladi?

Vlada se mora ponašati kao korporacija, mora ostvariti prihode veće od rashoda i osigurati gospodarski rast. Pri tome nova vlada mora odmah promijeniti i legislativu jer otprilike 30 posto zakona blokira reforme. Kako nemamo vremena, smatram da će se Vlada morati vratiti uredbama sa zakonskom snagom, čemu smo mi pribjegavali u ratnoj vladi. Da bi se spriječile optužbe da je to udar na demokraciju, ograničavanje demokratskih standarda i oko uredbi će se morati postići širi politički konsenzus. U protivnom, izgubljeni smo.

:: Pa nije da smo baš u ratnom stanju?

Preporučio bih saborskim zastupnicima i vladajućima i oporbi da ne ograničavaju mogućnost uvođenja uredbi u izvanrednim okolnostima. Riječ je o izuzecima, neće vlada sve stvari rješavati uredbama, nego kada su one nužne. Premijer tu preuzima kompletnu političku odgovornost. Svaka uredba ići će u Sabor na potvrdu, a padnu li uredbe nekoliko puta zaredom, to znači i premijerovu i ostavku Vlade. To jest rizik, no smatram da je stanje u Hrvatskoj toliko ozbiljno da, kada bih ja bio premijer, ne bih se bojao preuzeti ovakvu odgovornost. Pri tome bih osigurao političku podršku vladajućih, oporbe i stranaka nacionalnih manjina. Zato da me ne “sačekuju” sa željom da napravim grešku, nego da ih uvjerim da nam je potrebno zajedništvo želimo li zemlju izvući, podignuti ekonomiju, smanjiti poreze i vratiti povjerenje naroda u državnu vlast. Uspjet će onaj tko izvuče narod iz depresije. Naš narod je već, u svim povijesnim okolnostima dokazao da je politički mudar. Neće proći populisti, nego politički realisti, koje narod bude prepoznao. I koji će u periodu od 3 do 5 godina provesti restrukturiranje javnog sektora, fiskalnu disciplinu i poštovanje Mastriških kriterija. Hrvatska ima velike šanse s realnom vladom.

:: Kolika je potrebna saborska većina za ovakav scenarij?

Idealno bi bilo da koalicijski partneri zadobiju dvotrećinsku većinu, no to nije realno. Bit će dovoljna i solidna većina, uz dogovor s još 5 ili 6 zastupnika, kako ne bi i neko bolovanje srušilo Vladu. Osamdesetak mandata zajamčilo bi stabilnost.

:: Kojim potezima može Vlada vratiti pouzdanje kod ljudi?

Jasnim političkim, ali narodnim jezikom, da svatko razumije što se nudi. Važni su ljudi koji će to provoditi i koji će postaviti ciljeve za svaku godinu i biti mjereni u “prolaznim vremenima”, svake godine. Ne ostvari li netko obećano prolazno vrijeme, to podrazumijeva i aktiviranje njegove, prethodno deponirane kao jamstvo, bjanko ostavke. Program Vlade će se napraviti, zanatski korektno. No, uspjet će samo ako ga budu provodili ljudi koji imaju petlje. I to će razbiti malodušnost u narodu.

:: Hoće li Karamarko, bude li premijer, poput Milanovića imati problem s taštinom ili će se okružiti sposobnima?

On je dovoljno siguran u sebe i dovoljno realan. Mislim da je potpuno svjestan kakvi mu ljudi trebaju. I nije tu stručnost dovoljna, nego i psihička stabilnost. Jer raditi u Vladi, to su brojni neprospavani dani, tjedni, tako da moraš imati atletski, maratonski dril. A iduća hrvatska Vlada bit će pod posebnim opterećenjem. I smatram da će to biti najkvalitetnija vlada.

:: U odnosu na koju?

Najkvalitetnija od stvaranja hrvatske države! Trebala bi biti, mora biti kvalitetnija i od moje i od Matešine. Karamarko treba sastaviti Vladu prema tim kriterijima, a on biti koordinator koji brzo reagira i prepoznaje probleme. Svi će mu podilaziti, pa mora i to prepoznati. Uvijek ima đavolskih advokata. No, optimist sam.

:: Na čemu počiva taj vaš optimizam?

Na tome što mislim da smo količinu gluposti već potrošili. Nastupa vrijeme otrežnjenja. Tko god dođe na vlast, imat će zadane fiskalne limite. No mnogo je novih sigurnosnih problema koji se pojavljuju i koje Vlada valja uzeti u obzir.

Rusija se neće povlačiti

:: Nije li HDZ-u minus ako pred izbore izađe s realnim programom i nepopularnim mjerama?

Izaći će s optimističnim programom i kritikom sadašnjih vlasti. Osobno mislim da se na prošlosti više izbori neće dobivati. Mislim da će najveći Hrvat biti onaj koji zaustavi rast nezaposlenosti mladih koji odlaze u inozemstvo i onaj koji će zaposliti pola milijuna ljudi, koliko nam nedostaje da bi se stabilizirao zdravstveni i mirovinski fond. Govorim o oporavku koji može trajati i 10 godina, ali se svake godine mora osjećati napredak. I time ćemo onda vrednovati hrvatski nacionalizam, sa i bez navodnika. Koncentracija iduće vlade mora biti 90 posto usmjerena na reforme.

:: Rekli ste da će iduća vlada biti suočena i s promjenom geostrateške realnosti, na što ste mislili?

Tko je mogao vjerovati još prije 5 godina da će se toliko promijeniti silnice oko pozicioniranja nove Rusije, koja je potpuno jasno rekla da namjerava biti “faktor stabilnosti i na Balkanu”. A to je tek jedna silnica, druga je Islamska država, gdje se dokazuje teza da mira nema dok na tlo ne stupi “vojnička čizma”. Udarima zrakoplova se ne postiže cilj, a cijela se situacija neće smirivati, naprotiv. Hrvatska je tangirana s obje nove silnice u međunarodnim odnosima. Kad uđemo u Schengen, to će biti najduža šengenska granica koju EU ima. Razgovarao sam s ruskim intelektualcima i diplomatima i jasno su mi potvrdili da, kada su u pitanju Ukrajina i ruski interesi na Balkanu, da se Rusija “neće povlačiti”. I javno su rekli da su “Slovenija i Hrvatska otišle u EU, ali da Srbiju i BiH smatraju svojom interesnom sferom”. To znači da će hrvatski političari ubuduće morati biti i državnici, jer ova nova realnost prelazi sferu obične politike. Hrvatska više ne može imati tek “folklornu diplomaciju”, nego ekonomsku. To znači da možemo, u skladu s našim ekonomskim interesom surađivati sa svakom državom koja zadovoljava minimume demokratskih standarda. A Rusija i Ukrajina zadovoljavaju.

:: U biti kažete da RH ne provodi svoju vanjsku politiku, nego sluša upute?

Ukrajina je prijateljska država, ima status žrtve, a Rusija je važna zbog energetske sigurnosti i kao najveće tržište na svijetu. U Siriji, pak, Hrvatska ima interese očuvanja naftnih polja koja će, prestankom rata, vrijediti milijarde. Kažem samo da moramo misliti svojom glavom jer nije se jednom dogodilo da su veliki igrači uvodili sankcije, mi to poslušali, a onda su nam njihove korporacije preuzele poslove.

:: Kako će se te geostrateške silnice odraziti na politiku RH prema BiH, gdje imamo posebne interese, a tu se prelamaju i “ruska” i “islamska” silnica?

Hrvatska u BiH ima i posebne obveze. Uz poštovanje osnovnog standarda da nema promjena granica i miješanja u unutrašnju politiku BiH, mora se jasno dati do znanja da će, unutar tih kriterija, Hrvatska učiniti sve da zaštiti Hrvate u BiH. Time onda jača i BiH. Hrvatska neće bježati od svojih obveza unutar eurointegracija, ali mora razmišljati svojom glavom. Jer, jasno je, opet će doći do suradnje Ukrajine i Rusije, Rusije i EU. Mi moramo dati do znanja i Rusiji da nikako nismo neprijatelji, nego se zalažemo za demokratske standarde, za nemijenjanje granica silom. Nisam stručnjak za geopolitiku, no imam iskustva kao premijer i znam da se stvari ne smiju gledati crno-bijelo i da je ovdje bilo i “čačkanja mečke” i prema Rusiji.

:: Kako bi državnik, a ne tek političar, trebao riješiti problem Ina – MOL?

U 90-im je Ina bila složena organizacija (SOUR) sa 15 samostalnih tvrtki. Tada sam premijeru Josipu Manoliću predložio da stvorimo jedinstveno javno poduzeće ili će se Ina “rasprčkati”. Pitao me koliko imamo vremena za to, a ja sam mu odgovorio “24 sata”. I onda smo zakonom o Ini postavili je kao vertikalno organiziranu tvrtku, čime je postala najlikvidnija u svojoj povijesti. Dakle, Ina mora biti korporacija, a ne ispostava MOL-a. Sisak ne smije postati veliko Inino skladište. Osnovna djelatnost treba ostati rafinerijska.

:: Pretpostavljam da se svađom s Mađarima ipak neće riješiti problem?

Ne, ali se mora reći odlučno da će Vlada RH, da bi zaštitila Inu opet napraviti isto kao i 90’-ih, sa svim posljedicama, odnosno bez obzira na njih! Hrvatska ne može dopustiti razbijanje Ine, ne samo zato što je to političko i energetsko pitanje. Ozbiljna država razmišlja, a što ako, za nekih 20 godina, opet dođe do ratnog sukoba? U vrijeme Domovinskog rata bili smo izloženi embargu na uvoz oružja, no snašli smo se, a pri tome nam je najvažnije bilo da funkcionira Ina i HEP jer smo rekli, dok oni funkcioniraju, nećemo biti gladni. Ina je u ratu bila glavni financijer potreba naroda.

:: Mađarski premijer Orban pučanin je, kao i HDZ, može li njegova vlada prije dogovoriti rješenje problema oko Ine?

Ne zaboravljamo da nam je Mađarska najviše od svih pomogla tijekom rata. No u pregovorima oko Ine treba analizirati cjelokupnu povijest odnosa, dogovoriti se o prestanku svađe i “tučnjave” jer to donosi štetu i Ini i MOL-u, te da se, na koncu dogovorimo oko idealne vlasničke strukture i odnosa.

:: Koji je to idealni odnos?

Po meni – pola-pola. Prema korporacijskim pravilima, MOL je vjerojatno sada i prešao ili želi prijeći 50% vlasništva Ine i može se smatrati vlasnikom Ine, ali država Hrvatska ima sto načina da to, u provedbi, de facto onemogući, putem poreza, akciza, uzimanjem Mađarima “mjere” i putem rente, sve ako nema dogovora. Cijeli život smatram da je bolja mršava nagodba nego debela parnica. Od Ine treba opet, kako to RH traži, napraviti vertikalno ustrojenu naftnu kompaniju, pa će se sve drugo složiti. To, naravno, ne znači da se mogu vječno nastaviti financirati gubitaši. No, da bi se taj “rat” prekinuo, mora se “sjesti” na razini vlada.

:: Kako sjesti s Orbanom kad u aktualnoj vladi postoje razmimoilaženja oko Ine?

To kao premijer ne bih dopustio. Održao bih zatvorenu sjednicu Vlade koja bi, ako treba, trajala sedam dana i noći, a nakon toga bi bili usuglašeni ili bi netko otišao iz Vlade. Stoga je važno formirati Vladu po kriteriju stručnosti, a ne politike jer, prema mom iskustvu, politika se uvijek želi petljati u poslove Vlade. Kad se, naprotiv zna da je Vlada homogeni tim i moćna, politika će paziti. Ina je važna i za financijsku i energetsku stabilnost RH, to nije fraza, znamo što se događa kada se prekine dovod energenata. Nisam za to da se zbog šnicla ubija krava.

:: Zbog pogoršanja sigurnosne situacije, može li Hrvatska vojska ostati zacementirana na ovako niskom proračunu?

Jasno i glasno – Hrvatska mora imati stabilnu i relativno jaku, dobro uvježbanu i po svim rodovima opremljenu vojsku. Za to mora biti novca. I to nije luksuz.

>>Nikica Valentić u ime "stare garde" podržao Karamarka

>>Što HDZ-ova koalicija može već sada naučiti iz neuspjeha vlade?

>>Nikica Valentić gradi logistički centar vrijedan 55 milijuna eura