Zatvorenice premještene u požešku kaznionicu tvrde da u Remetincu vladaju katastrofalni uvjeti i podrobno ih opisuju:

Nikoga ne možeš tješiti, jer nema grljenja

20.05.2008.
u 19:14
Pogledaj originalni članak

 Prije nekoliko dana došle smo iz Remetinca. Ondje je katastrofa. Davali su nam jesti smrznuti kruh pa neke žene i četrdeset dana nisu mogle ići na zahod. Molile smo tablete za probavu. Posljednja četiri dana boravka nismo htjele jesti iz tamošnje kuhinje, već smo kupovale u kantini, gdje kilogram naranača stoji 22 kune!

Što su ostali radili, ne znamo, ali puno njih htjelo je ovu priču ispričati za novine  kazale su nam dvije nove "stanarke" Požege.

Zamislite užas
Ondje je na meniju, pričaju, bio "kupus koji ne možeš jesti, polukuhan krumpir..." Prozori naše sobe, na kojima su, naravno, rešetke, bili su još i zatvoreni limom pa nimalo zraka nije dolazilo do nas. A u ćeliji nas je bilo osam. I sad zamislite kako je to izgledalo kad svaka od nas zapali cigaretu.

Užas! Idealni uvjeti bili bi da su u ćeliji dvije žene, podnošljivo četiri. Žene se u Remetincu mogu tuširati tri puta tjedno, muški samo jednom. Ne smiješ se smijati, tješiti nekog kome je teško jer nema grljenja...

U dva sata šetnje moraš samo hodati ukrug, ne smiješ sjesti, zapaliti. Pošta iz Varaždina putovala je 25 dana. Ovdje je sve puno drugačije, tuširamo se koliko hoćemo, osoblje je ljubaznije, hrana neusporediva, kantina jeftina. Kao da smo u apartmanu  nabrajale su.

Nije sve isto
Kada smo ih upitali bi li se amnestija trebala primijeniti na sve jednako jer tako ćemo smanjiti kaznu i ubojicama, silovateljima, pedofilima, zatvorenica kratke plave kose kazala nam je da izdržava kaznu zbog svodništva, za što su joj socijalne radnice rekle da je ravno ubojstvu.
 
Nije to isto. Sve su cure bile punoljetne, nitko nije radio pod prisilom  objašnjavala je. Njezin suprug zbog istog djela kaznu služi u Lepoglavi.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr