Čim je navršio 15 godina, napustio je osnovnu školu. U šestom razredu. Kao višestruki ponavljač jedva je čekao da zauvijek izađe iz učionice. Prema zakonu, to može tek nakon nakon što navrši 15 godina. Uz jedinice, u njegovoj školskoj knjižici u oči upada još jedan detalj - 664 neopravdanih sati.
- U školi mi je bilo katastrofalno. Prvi razred pao sam dva puta, pa sam već od drugog bio najstariji u razredu. Pao sam i četvrti i šesti. Najveći problem bio mi je to što nisam znao govoriti hrvatski. I danas se mučim. Pisati na hrvatskom još nisam do kraja naučio - kaže Branko Oršuš (22), jedan od bivših učenika OŠ Podturen i OŠ Macinec kojima je u ožujku 2010. godine Europski sud za ljudska prava dosudio 4500 eura odštete. Novac im je morala isplatila Hrvatska jer su suci u Strassbourgu presudili da su učenici bili segregirano u školama.
U predmetu "Oršuš i drugi protiv Hrvatske", započetom još 2003. godine, zaključili su da "nije bilo objektivnih razloga i opravdanja za da se formiraju isključivo romska odjeljenja". U jednom takvom odjeljenju bio je i Branko, koji je u prvi razred upisan u školskoj godini 1997./1998. Tužitelji su tvrdili da je nastava u takvim odjeljenjima bila značajno smanjenog sadržaja i opsega u odnosu na propisani nastavni plan i program, da su učenici bili žrtve rasne diskriminacije te da im je povrijeđeno pravo na obrazovanje i pravo na zaštitu od nečovječnog i ponižavajuće postupanja. Danas su to mladi ljudi u dobi od 19 do 24 godina. Nemaju posao i žive od socijalne pomoći. Većina ih već ima svoje obitelji. Branko je otac trogodišnjaka.
- Živimo od 1100 kuna socijalne pomoći. To nam je dovoljno samo za hranu. Novac od presude uložili smo u kuću. Brzo je nestao - kaže Branko. Govori sporo. U romskom naselju Lončarevu pokraj Podturna mještani se međusobno sporazumijevaju na romskom jeziku, romani chibu. Neki kažu da su Bajaši, i da govore bajaški, dijalektalnu varijantu rumunjskog. Upravo je jezik najveća prepreka u školi.
- Znao sam samo nekoliko riječi na hrvatskom. Doma smo svi govorili romski. S učiteljima smo se teško sporazumijevali. Mi smo zbunjeni gledali njih, oni nas. Bilo bi lakše da smo cijelo vrijeme bili u miješanim razredima u kojima bi od ostale djece naučili hrvatski. Zato i mislim da je to bila segregacija - kaže Branko, koji je radio i po prilagođenom programu. Gubio je volju za školom i čekao 15.
U tužbi je svih 15 učenika navelo da im je bilo smanjeno samopouzdanje i samopoštovanje, da su imali probleme u razvoju identiteta... Branko i njegovi vršnjaci danas smatraju da je najbolje rješenje za romsku djecu obvezna predškola u kojoj bi naučili hrvatski jezik. Pomaci su u međuvremenu učinjeni. U rujnu 2010., šest mjeseci nakon presude, počeo je projekt obvezne predškole za 200 romske djece. Nastavlja se iz godinu u godinu, a rezultati bi se uskoro trebali vidjeti. Cilj je da što više Roma završi osnovnu školu i upiše se u srednju.
664 neopravdana sata, a ne neopravdanih sati, za boga miloga...