Novac, moć i politika: Tko su najbogatiji u SDP-u i HDZ-u

Otkad je svijeta i vijeka čvrsta je veza politike i novca. Moćno je i jedno i drugo, a posebno ste moćni kada ste istodobno u velikoj "lovi" i na visokoj političkoj funkciji. Dok se u SAD-u gotovo podrazumijeva da pretendent na mjesto u Senatu, Kongresu, a posebice je to izraženo kod njihovih političara s predsjedničkom ambicijom, "teži" barem nekoliko milijuna dolara, u Europi je to manje izraženo. Nema u Europi puno top-političara / državnika poput Silvija Berlusconija. Nema ih ni u Hrvatskoj.

Kerum ne žali

Činjenica je da se naši domaći bogatuni zapravo rijetko odlučuju za ulazak u predsjedničku, premijersku ili gradonačelničku utrku. U tom smislu najpoznatiji hrvatski bogataš koji se upustio u ozbiljnu političku utrku je Željko Kerum koji je 2009. postao gradonačelnik Splita, a dvije godine kasnije uspio je ući i u Sabor. No, Kerumu se poslovni slom dogodio upravo u razdoblju kada je vladao drugim najvećim hrvatskim gradom. Kerum je, sasvim sigurno, to drukčije zamislio.
– Većina ljudi uđe u politiku da bi se obogatila, a meni je politika uništila poslove – rekao nam je Kerum. Pitamo ga je li mu iz današnje perspektive žao što je uopće ušao u političku arenu.
– Ne, nikada ja ne žalim ni za čime. Ali moj je problem očito to što sam pobijedio i HDZ i SDP, a njima smeta svatko treći. Politika je utjecala na banke koje su mi preko noći proglasile sve obveze dospjelima, a to nijedna tvrtka ne bi mogla podnijeti. Ušao sam u politiku naivno, nažalost ljudi su kvarljiva roba – govori Kerum. Unatoč svemu, kaže da on nije od onih koji odustaju te kako će opet na parlamentarne izbore i to samostalno sa svojom strankom. 


Gabrić potrošio znatne novce

Prema njegovoj imovinskoj kartici iz siječnja 2012., posljednjem javno dostupnom podatku, Kerum je tada bio težak 105 milijuna kuna – u nekretninama je imao 25 milijuna kuna, dionicama 27 milijuna, a na štednji čak 53 milijuna kuna. Koliko je danas bogat, ne želi reći, baš kao ni koliko je točno izgubio od dana kada je postao splitski gradonačelnik do danas. 
– Koliko danas imam u štednji, moja je stvar. A što se posla tiče, nešto sitno radim. Reći ću vam samo da sam, kada sam ušao u politiku, imao 400 milijuna eura kapitala, a obveza tek 186 milijuna eura. Imao sam brod od 33 metra, a sada se vozim pasarom od pet metara. Svejedno, zadovoljniji sam u pasari nego što sam bio u tom brodu – rekao nam je Željko Kerum. 
Tvrdi kako bi sve bilo drukčije da je odvojio svoj biznis od politike.
– Da sam to odvojio, ne bi mi bilo kraja. Ali ja sam bio naivan – kaže Kerum. Što bi savjetovao nekome tko ima uspješan i velik biznis, a razmišlja o ulasku u političku arenu, pitali smo Keruma.
– Rekao bih mu da odmah proda svoj biznis ili da ga prebaci na nekoga drugoga – zaključio je Kerum.
Iako se politička scena već naveliko sprema za parlamentarne izbore, te su više-manje već poznati svi glavni akteri koji će se natjecati, još se nije pojavio nijedan bogati poduzetnik sa željom da se na ovim izborima pokuša ubaciti u visoku politiku. Na izbore neće ni poznati oftalmolog i vrlo uspješan poslovni čovjek Nikica Gabrić, koji se neuspješno pokušao ubaciti među "velike političke dečke" na izborima za Europski parlament 2014. godine. Kao što je uoči tih izbora i najavio – da se, izgubi li, više neće vratiti u političku arenu – pritom je i danas.

– Društvo jednostavno nije sazrelo. Mislio sam da mogu nešto promijeniti i odmaknuti ljude od ideoloških podjela. Ali i dalje su glavne teme tko voli ili ne voli Tita, tko ide ili ne ide u crkvu te ustaše i partizani – rezimirao je Gabrić. Otvoreno priznaje da u politici nije uspio pa se drži onoga što zna raditi – medicine.

– Radim ono što znam i što mi ide – rekao je Gabrić. U svoj politički put bio je uložio i poprilično novca koji je zaradio kao kirurg oftalmolog, okupljao je u Nacionalnom forumu ljude raznih profila, a u usponu njegove stranke pomagali su mu, a možda na kraju i odmogli, i tadašnji predsjednik Ivo Josipović, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, nekadašnji ministar Dragan Primorac... Birači ipak nisu prepoznali Gabrićevu mantru o tome da treba ostaviti teme iz prošlosti i okrenuti se onima koje će građanima donijeti prosperitet.

Jedan od najimućnijih Hrvata, Istranin Plinio Cuccurin također svojedobno nije odolio zovu politike.

Iako je tada (2008.) težio oko 140 milijuna eura (barem su tako procjenjivali mediji), bio je i član uprave rovinjskog Adrisa i u materijalnom smislu vjerojatno imao što god je poželio, želio se suprotstaviti IDS-u koji Istrom vlada već više od 20 godina. Udrugu Ladonja transformirao je u političku stranku, on je na predizborima izabran za Ladonjina kandidata za istarskog župana, no u nakani rušenja IDS-a nije uspio. Iako su udružene nezavisne liste u Ladonji na lokalnim izborima 2009. postale druga politička snaga u Istri, na posljednjim parlamentarnim izborima Ladonja nije ušla u Sabor. Nakon toga stranka je ugašena, a Plinio Cuccurin posve se povukao iz političkog života. Povukao se i iz Adrisa, gdje je bio drugi najveći dioničar i posvetio se svom hotelu u Balama, ali i ostalim poslovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Cuccurin je medijski potpuno nedostupan, promijenio je sve brojeve mobitela i potpuno se posvetio biznisu. I dok je Cuccurinov motiv, kako je sam izjavljivao u intervjuima, za ulazak u politiku bio taj što u svima nama postoji Homo politicus, jedan drugi biznismen imao je sasvim druge motive. Karlo Starčević, vlasnik pivovare Ličanka iz Donjeg Pazarišta, na lokalnim izborima 2013. kandidirao se za gospićkog gradonačelnika, tvrdi, zato što ga je lokalna politika – reketarila.

– Nisam se uopće imao želju baviti politikom, ali ona se bavila sa mnom. Reketarili su me i doveli na rub propasti! Zato sam se bio odlučio kandidirati i tome stati na kraj – rekao nam je Starčević. U utrci za gradonačelnika Gospića, utvrde HDZ-a, do pobjede su mu nedostajala, kaže, samo 64 glasa. On smatra da ga je vladajući HDZ pokrao, ali želju za ponovnim kandidiranjem nije izgubio.

Obagate se, ali od politike

– Prije 17,5 godina iz Njemačke sam se vratio u Hrvatsku kad sam vidio kako je devastirana i odlučio ovdje uložiti novac. Tako sam 1998. pokrenuo pivovaru. Iako je u ruralnom području Hrvatske, od države nisam dobio ni lipe poticaja. Kao gradonačelnik Gospića htio sam otvoriti 500 radnih mjesta u proizvodnji. Nažalost, pokrali su mi glasove i u tome nisam uspio – tvrdi taj pivar koji bi na buduće lokalne izbore mogao opet izaći kao nezavisni kandidat.

Pivovaru je sagradio na svojoj djedovini, a iako je u siromašnoj Lici jedan od rijetkih proizvođača, tvrdi da njegovu tvornicu nikada nisu posjetili ni gradonačelnik Gospića ni ličko-senjski župan.

– A u proračun uplaćujem sedam do osam milijuna kuna poreza – žali se Starčević. Novac svakako nije jamstvo biznismenima, kao ni bogatim liječnicima, da će u politici imati uspjeha. Štoviše, nisu rijetki slučajevi, poput Keruma, da politika upropasti biznis. Jednako tako politika je najčešće odskočna daska mnogima koji su u nju ušli "gologuzi", a nakon mandata ili dva postaju vrlo imućni pripadnici društva...

>>Top 100 najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj

>>Bogatstvo lokalnih političara: Kako su od kućeraka došli do vila