Novi mafijaški poredak

Fotografija, snimljena prije nekoliko godina na otvaranju jednog zagrebačkog narodnjačkog kluba, s koje se smiješe mnoga znana lica iz policijskih datoteka, izazvala je veliku pozornost poznavatelja zagrebačke kriminalne scene. Jer lica s te fotografije, u javnosti i policijskim fajlovima percipirana kao nositelji organiziranog kriminala, u tom trenutku ili do tada, bili su likovi koji su se godinama gledali s druge strane nišana. Do tog trenutka bili su to likovi čiji su se sljedbenici godinama međusobno ubijali po zagrebačkim ulicama, pretvorivši Zagreb u krvavo poprište sukoba raznoraznih 
suprotstavljenih mafijaških klanova.

No godine mržnje i poveći danak u krvi s obje strane te iscrpljivanje u beskonačnim borbama za “teritorij”, objavom te fotografije na neki su način otišli u ropotarnicu mafijaške povijesti. Jer ta je fotografija na jedan simboličan način označila ne samo pomirenje dvaju suprotstavljenih mafijaških klanova nego je označila i nov način djelovanja struktura organiziranog kriminala. Mafija je tako, preko nasmijanih lica bossova i pobočnika, urbi et orbi, objavila novi mafijaški poredak. Poredak koji je, uz manja ili veća odstupanja, u obliku pokoje (ne)planirane “sačekuše”, u kojoj je život skončao poneki neposlušnik, ostao do današnjih dana.



Pregrupiranje klanova
Mafijaški bossovi su tako, puno prije političkih i društvenih struktura, shvatili da rat do istrebljenja i krvava borba za svaki pedalj gradskog teritorija – nije dobra za posao. Jer u tim krvavim ratovima, gdje glave padaju gotovo svakodnevno te koji neizbježno privlače pozornost kako policije tako i javnosti, ne može se raditi nesmetano. U takvim situacijama ilegalni novac ne može se nesmetano oprati kroz legalne poslove. Ne može se preko noći postati poduzetnik s prefiksom kontroverzni a da te nitko ne pita za podrijetlo početnog kapitala. To pregrupiranje i reorganizacija kriminalnih skupina, naravno, nije obavljena preko noći, no iako to možda u početku nije tako izgledalo, za državu je imalo dalekosežne posljedice.

Mudrijom raspodjelom moći i novca te obustavom krvavih ratova, mafijaška hobotnica uspjela se polako, ali sigurno uvući u sve sfere društva. Krvavi novac zarađen u raznoraznim ilegalnim poslovima poodavno je opran kroz različite “kapitalne” projekte. Nositelji organiziranog kriminala iz policijskih Plavih knjiga postali su, počesto uz pomoć države ili barem pojedinih njezinih struktura, nedodirljivi poslovnjaci čija lica krase stranice life style magazina. Oni o kojima su nekad izvještavale jedino novinske crne kronike postali su likovi čija su prvo nasmijana lica, a zatim i novčane donacije, rado viđena na različitim političkim primanjima. Ukratko, restrukturirana i reorganizirana mafija potiho je postala nova društvena elita čiju moć nitko nije shvaćao – ozbiljno.

Mafijaška hobotnica
Sve dok mafijaška hobotnica brutalnim likvidacijama u centru metropole još jednom nije pokazala svoju krvavu ćud. Brutalnost i način na koji su ubijeni Ivana Hodak te Ivo Pukanić i Nikola Franjić šokirala je sve. No više od građana, koji sa spoznajom da nam je društvo duboko korumpirano i poodavno premreženo nadzemno-podzemnim vezama žive već godinama, ta su krvava ubojstva potresla političku elitu. Potresla su je jer je konačno shvatila da u Lijepoj Našoj ne samo da ima mafije, iako su nas godinama uvjeravali u suprotno, nego ta mafija ovom državom na neki način i vlada.

Potresla su je i jer je shvatila da su represivne strukture, prije svega policija i obavještajna zajednica, godinama devastirane u političkim borbama za fotelje, u kojima je podobnost bila puno bitnija od kompetentnosti, jednostavno nesposobne za borbu protiv tako moćnog neprijatelja. Potresla ju je jer je spoznala da je mafija prije države shvatila sve tajne globalizacijskih procesa vođenih samo jednim pravim Bogom – novcem. I na koncu, potresla su je i jer je shvatila da je u godinama u kojima je država mirno spavala, poput noja zabijajući glavu u pijesak, u njezinu okrilju patuljak narastao u diva.

Nakon početne šokiranosti i tko zna koje po redu političke proklamiranosti o nužnosti borbe protiv organiziranog kriminala, država je ipak odlučila djelovati.



Šok u podzemlju
Izmjenama na čelu policije te postavljanjem profesionalizma iznad političke podobnosti, makar deklarativno, odnosno do trenutka dok novi policijski čelnici ne dodirnu neku “zvijezdu” pod političkim patronatom, napravljen je prvi značajan korak u borbi protiv mafijaških struktura. Hoće li on biti dovoljan, tek će se vidjeti, no neki događaji posljednjih mjeseci ipak pokazuju da se i policija koliko-toliko pregrupirala. Mijenjajući standardnu taktiku, iz represivne u preventivnu, policija je provela nekoliko akcija u Rijeci i Zagrebu, koje su u konačnici, kako oni tvrde, spriječile nove krvave obračune na ulicama tih gradova. Je li uistinu riječ o dobro odrađenom policijskom poslu te potvrdi početka suradnje policije i obavještajne zajednice ili tek o dobrom policijskom marketingu, vidjet će se u mjesecima koji slijede. Kao što će se vidjeti i koliko je zagrebačka akcija, zanimljivog imena Šok, uistinu šokirala zagrebačko podzemlje, čiji su uhićeni pripadnici iz ove akcije izašli tek s – prekršajnim prijavama. No i sa spoznajom da su na neki način od lovaca postali – lovina, i to progonjena lovina.

I dok javnost kalkulira jesu li Šok(ovi) još jedna isprazna policijska akcija bez stvarnog i opipljivog rezultata, policija smatra da je tim “šokovitim” akcijama podzemlju poslana jasna poruka. Poruka iz koje bi ono trebalo iščitati da je vrijeme policijske inercije – davna prošlost. Kao što bi davna prošlost trebala biti i krilatica bivšeg prvog policajca Ivice Kirina prema kojoj je “činjenica da se kriminalci međusobno ubijaju znak da policija dobro radi svoj posao”.

Politička proklamacija
Znači li to da je policija na novi mafijaški poredak odgovorila novim policijskim poretkom te da će od pasivnog promatrača postati aktivni sudionik, u ovom je trenutku teško reći. No u tom svom novom poretku zasigurno bi trebala obratiti pozornost ne samo na niže rangirane pripadnike mafijaških organizacija nego i na one moćnike koji se nalaze na vrhu zločinačkih piramida. Jer takvi – politički, policijski, pravosudni, obavještajni i ini moćnici – koji su godinama nesebično pružali zaštitu raznim bossovima i bossićima, u Hrvatskoj nikad nisu bili izvedeni pred lice pravde.

Njihova imena nikada nisu bila u onom što policija zove “jasnom projekcijom djelovanja organiziranog kriminala u Hrvatskoj.” Oni nikada nisu bili označeni nositeljima tog istog organiziranog kriminala. Njih se nikada nije sumnjičilo za uspostavljanje novog mafijaškog poretka u Lijepoj Našoj. A bez tih imena teško je vjerovati da borba protiv mafije nije samo još jedna politička proklamacija iskorištena u dnevnopolitičke svrhe i dodvoravanje europskim moćnicima. Stoga se nadajamo da će neki sljedeći policijski Šok šokirati takve likove te da će se tada njihova nasmiješena lica s naslovnica life style magazina preseliti – iza rešetaka.