Fotografija, snimljena prije nekoliko godina na otvaranju jednog
zagrebačkog narodnjačkog kluba, s koje se smiješe mnoga
znana lica iz policijskih datoteka, izazvala je veliku pozornost
poznavatelja zagrebačke kriminalne scene. Jer lica s te fotografije, u
javnosti i policijskim fajlovima percipirana kao nositelji
organiziranog kriminala, u tom trenutku ili do tada, bili su likovi
koji su se godinama gledali s druge strane nišana. Do tog
trenutka bili su to likovi čiji su se sljedbenici godinama međusobno
ubijali po zagrebačkim ulicama, pretvorivši Zagreb u krvavo
poprište sukoba raznoraznih
suprotstavljenih
mafijaških klanova.
No godine mržnje i poveći danak u krvi s obje strane te iscrpljivanje u
beskonačnim borbama za “teritorij”, objavom te
fotografije na neki su način otišli u ropotarnicu
mafijaške povijesti. Jer ta je fotografija na jedan
simboličan način označila ne samo pomirenje dvaju suprotstavljenih
mafijaških klanova nego je označila i nov način djelovanja
struktura organiziranog kriminala. Mafija je tako, preko nasmijanih
lica bossova i pobočnika, urbi et orbi, objavila novi
mafijaški poredak. Poredak koji je, uz manja ili veća
odstupanja, u obliku pokoje (ne)planirane
“sačekuše”, u kojoj je život skončao
poneki neposlušnik, ostao do današnjih dana.
Pregrupiranje klanova
Mafijaški bossovi su tako, puno prije političkih i
društvenih struktura, shvatili da rat do istrebljenja i
krvava borba za svaki pedalj gradskog teritorija – nije dobra
za posao. Jer u tim krvavim ratovima, gdje glave padaju gotovo
svakodnevno te koji neizbježno privlače pozornost kako policije tako i
javnosti, ne može se raditi nesmetano. U takvim situacijama ilegalni
novac ne može se nesmetano oprati kroz legalne poslove. Ne može se
preko noći postati poduzetnik s prefiksom kontroverzni a da te nitko ne
pita za podrijetlo početnog kapitala. To pregrupiranje i reorganizacija
kriminalnih skupina, naravno, nije obavljena preko noći, no iako to
možda u početku nije tako izgledalo, za državu je imalo dalekosežne
posljedice.
Mudrijom raspodjelom moći i novca te obustavom krvavih ratova,
mafijaška hobotnica uspjela se polako, ali sigurno uvući u
sve sfere društva. Krvavi novac zarađen u raznoraznim
ilegalnim poslovima poodavno je opran kroz različite
“kapitalne” projekte. Nositelji organiziranog
kriminala iz policijskih Plavih knjiga postali su, počesto uz pomoć
države ili barem pojedinih njezinih struktura, nedodirljivi poslovnjaci
čija lica krase stranice life style magazina. Oni o kojima su nekad
izvještavale jedino novinske crne kronike postali su likovi
čija su prvo nasmijana lica, a zatim i novčane donacije, rado viđena na
različitim političkim primanjima. Ukratko, restrukturirana i
reorganizirana mafija potiho je postala nova društvena elita
čiju moć nitko nije shvaćao – ozbiljno.
Mafijaška
hobotnica
Sve dok mafijaška hobotnica brutalnim likvidacijama u centru
metropole još jednom nije pokazala svoju krvavu ćud.
Brutalnost i način na koji su ubijeni Ivana Hodak te Ivo Pukanić i
Nikola Franjić šokirala je sve. No više od
građana, koji sa spoznajom da nam je društvo duboko
korumpirano i poodavno premreženo nadzemno-podzemnim vezama žive već
godinama, ta su krvava ubojstva potresla političku elitu. Potresla su
je jer je konačno shvatila da u Lijepoj Našoj ne samo da ima
mafije, iako su nas godinama uvjeravali u suprotno, nego ta mafija ovom
državom na neki način i vlada.
Potresla su je i jer je shvatila da su represivne strukture, prije
svega policija i obavještajna zajednica, godinama
devastirane u političkim borbama za fotelje, u kojima je podobnost bila
puno bitnija od kompetentnosti, jednostavno nesposobne za borbu protiv
tako moćnog neprijatelja. Potresla ju je jer je spoznala da je mafija
prije države shvatila sve tajne globalizacijskih procesa vođenih samo
jednim pravim Bogom – novcem. I na koncu, potresla su je i
jer je shvatila da je u godinama u kojima je država mirno spavala,
poput noja zabijajući glavu u pijesak, u njezinu okrilju patuljak
narastao u diva.
Nakon početne šokiranosti i tko zna koje po redu političke
proklamiranosti o nužnosti borbe protiv organiziranog kriminala, država
je ipak odlučila djelovati.
Šok u podzemlju
Izmjenama na čelu policije te postavljanjem profesionalizma iznad
političke podobnosti, makar deklarativno, odnosno do trenutka dok novi
policijski čelnici ne dodirnu neku “zvijezdu” pod
političkim patronatom, napravljen je prvi značajan korak u borbi protiv
mafijaških struktura. Hoće li on biti dovoljan, tek će se
vidjeti, no neki događaji posljednjih mjeseci ipak pokazuju da se i
policija koliko-toliko pregrupirala. Mijenjajući standardnu taktiku, iz
represivne u preventivnu, policija je provela nekoliko akcija u Rijeci
i Zagrebu, koje su u konačnici, kako oni tvrde, spriječile nove krvave
obračune na ulicama tih gradova. Je li uistinu riječ o dobro odrađenom
policijskom poslu te potvrdi početka suradnje policije i
obavještajne zajednice ili tek o dobrom policijskom
marketingu, vidjet će se u mjesecima koji slijede. Kao što
će se vidjeti i koliko je zagrebačka akcija, zanimljivog imena
Šok, uistinu šokirala zagrebačko podzemlje, čiji
su uhićeni pripadnici iz ove akcije izašli tek s –
prekršajnim prijavama. No i sa spoznajom da su na neki način
od lovaca postali – lovina, i to progonjena lovina.
I dok javnost kalkulira jesu li Šok(ovi) još
jedna isprazna policijska akcija bez stvarnog i opipljivog rezultata,
policija smatra da je tim “šokovitim”
akcijama podzemlju poslana jasna poruka. Poruka iz koje bi ono trebalo
iščitati da je vrijeme policijske inercije – davna
prošlost. Kao što bi davna prošlost
trebala biti i krilatica bivšeg prvog policajca Ivice Kirina
prema kojoj je “činjenica da se kriminalci međusobno ubijaju
znak da policija dobro radi svoj posao”.
Politička proklamacija
Znači li to da je policija na novi mafijaški poredak
odgovorila novim policijskim poretkom te da će od pasivnog promatrača
postati aktivni sudionik, u ovom je trenutku teško reći. No
u tom svom novom poretku zasigurno bi trebala obratiti pozornost ne
samo na niže rangirane pripadnike mafijaških organizacija
nego i na one moćnike koji se nalaze na vrhu zločinačkih piramida. Jer
takvi – politički, policijski, pravosudni,
obavještajni i ini moćnici – koji su godinama
nesebično pružali zaštitu raznim bossovima i bossićima, u
Hrvatskoj nikad nisu bili izvedeni pred lice pravde.
Njihova imena nikada nisu bila u onom što policija zove
“jasnom projekcijom djelovanja organiziranog kriminala u
Hrvatskoj.” Oni nikada nisu bili označeni nositeljima tog
istog organiziranog kriminala. Njih se nikada nije sumnjičilo za
uspostavljanje novog mafijaškog poretka u Lijepoj
Našoj. A bez tih imena teško je vjerovati da
borba protiv mafije nije samo još jedna politička
proklamacija iskorištena u dnevnopolitičke svrhe i
dodvoravanje europskim moćnicima. Stoga se nadajamo da će neki sljedeći
policijski Šok šokirati takve likove te da će se
tada njihova nasmiješena lica s naslovnica life style
magazina preseliti – iza rešetaka.
Novi mafijaški poredak
Merkel o jednom od susreta s Putinom: 'Ti nećeš vječno biti kancelarka, ove će zemlje ući u NATO. Ja to želim spriječiti'
Bivša njemačka kancelarka objavljuje memoare u kojima iznosi zanimljive detalje sa svojih susreta s ruskim predsjednikom u godinama prije krvave invazije
Otkriveno što Blanka Vlašić radi nakon priznanja supruga da su u otvorenom braku! Ovo nitko nije očekivao
Nakon što se suprug Blanke Vlašić pohvalio da su u otvorenom braku, napokon je otkriveno što ona radi, odnosno čime se bavi u posljednje vrijeme
Hrvatsku čeka pakao: Nikada nismo imali teže iskušenje od ovoga, a jedan podatak posebno zabrinjava
Francuska nakon četvrtfinala Lige nacija postaje najveći suparnik Hrvatske od njezine samostalnosti. U ožujku će njihovi međusobni susreti doći do brojke 12, dok je Hrvatska protiv Engleske i Španjolske igrala po 11 puta
Mit ili istina? ‘Cjepiva su neučinkovita jer neki ljudi obole čak i nakon cijepljenja’
Sezona gripe počinje od listopada i traje sve do ožujka, a kako simptomi ove bolesti nisu nimalo ugodni, bolje ju je izbjeći. Jeste li vi od onih koji vjeruju u učinkovitost cjepiva ili radije pribjegavate drukčijoj prevenciji?
Devet posto Hrvata to čini svaki tjedan, 47 posto barem jednom mjesečno, a češće to rade oni s višim prihodima