Općina Bednja s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba pred potpisivanjem je ugovora kojim će mu povjeriti izradu novog zavičajnog rječnika i gramatike bednjanskoga govora. Točnije, taj će rječnik biti nastavak čuvene dijalektološke studije koju je još 1956. godine napisao Josip Jedvaj.
– Dosad je za rječnik skupljeno oko 23.000 izvornih riječi, pojmova i izraza, a sve to blago stručno trebaju obraditi i opisati stručnjaci. To je golem posao, pa će se i projekt odvijati idućih pet godina. Općina će ga na godinu financirati svotom od 80.000 do 100.000 kuna, a s obzirom na to da je naš govor Ministarstvo kulture proglasilo hrvatskim kulturnim dobrom i propisalo mjere njegove zaštite, vjerujemo da će nam za taj vrijedan projekt odobriti i potporu – izjavio je načelnik Mirko Bistrović.
Izrada novog rječnika i gramatike tek je jedan od načina na koji Općina Bednja nastoji spriječiti izumiranje svoga govora, u koji nezaustavljivo prodiru strani elementi. Alarmantan je i podatak o tome da su prije trideset godina gotova sva djeca u školi međusobno komunicirala na bednjanskom. Danas je taj broj drastično manji – procjenjuje se da se njime redovito koristi samo dvadesetak posto djece, možda i manje. Stoga je, uz financijsku potporu općine, u OŠ Franje Serta u Bednji lani prvi put uvedena nastava bednjanskog govora. Održavala se kao izborni predmet, i to subotom, izvan redovite školske nastave, a to je rezultiralo skromnim odzivom učenika i neredovitim pohađanjem.
– Potrebno je upozoravati i stimulirati roditelje da sa svojom djecom komuniciraju na bednjanskom. To je, na žalost, sve rjeđi slučaj, a direktna je prijetnja izumiranju govora – poručio je Bistrović.
Bëžijćek
Domaćini bi željeli da se uz pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja i uz potporu škole nastava bednjanskog organizira u sklopu redovite nastave, jer time bi se, smatraju, postiglo veće uključivanje učenika i redovitije pohađanje programa. Ne poduzmu li se pravodobne mjere, buduće generacija učenika više neće razumjeti stihove Bëžijćeka iz pera Rinkovčanina Stanka Ribića: Će bi mi mëglji nemestiti krilo/Il neke bi drüge në plaćö mi dëlji/Bi spërhnul ne nabe ëbloka jö strasti/Dö detatu sökem Böžiću bu bielji./Dëk miesec zësvijeti, pëgladöš pe pütu/Tek sniëgek sa ijskri, si sale vać spi/Detace nestünjiš në slümicu žutu/Gö v nöručju svämu nöj Böžić zbudi.