Subota 11. veljače
SVE JE TITOVO PROPALO, ALI NE I USPOMENE NA KRVAVOG DIKTATORA
Koliko u Hrvatskoj ima ulica i trgova nazvanih po desecima tisuća komunističkih i Titovih žrtava? Koliko znam – niti jedan. Ali zato evo naslova – "Znate li da u Hrvatskoj ima 28 mjesta s trgovima i ulicama koje ponosno nose ime maršala Tita". Sve je Titovo propalo – i tzv. društveno uređenje i ideologija i država. Ali se sačuvao njegov kadar i "draga" uspomena na jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća.
Kad danas nečije riječi zamirišu na Pavelića ili NDH, trese se cijela Hrvatska i pola Europe, a premda su komunistička Jugoslavija i Tito bili zločinačkiji te su posmicali puno više nevinih ljudi, nije nestalo žala za njihovim vremenima. Samo su se rijetki u Europi i svijetu bavili stravom komunizma, Tita i Jugoslavije, a na pokop diktatora došla je sva državnička elita. Postoje zločini i zločini, jedne je prekrivao ugled onih koji su ih činili, a drugi su zapamćeni kao da su se dogodili jučer i preuveličavani su do neshvatljivih razmjera. I tako je uvijek i svuda. Najzločinačkije zemlje suvremenog svijeta, kao što su Amerika i Velika Britanija, istodobno su najuglednije i mjerilo su najviših svjetskih vrijednosti. I komunistička Jugoslavija pripadala je takvima. Živio drug Tito!
Nedjelja 12. veljače
SRBI BI HTJELI DA HRVATSKA ZABRANI VOŽNJU TRAKTORA
Srpski su mediji i službena politika bijesni na skupinu Let 3 koja je pobijedila na Dori, natjecanju za Eurosong, među ostalim i zato što su došli traktorom, u Srbiji shvaćenom kao izrugivanje "progonu 250.000 Srba iz Hrvatske". Znači li to da bi poljodjelci u Lijepoj Našoj na oranje trebali ići noću kako ih se ne bi vidjelo i optužilo za likovanje nad Srbima koji su, kao što je poznato, iz Hrvatske otišli na poziv beogradskih i krajinskih vlasti.
Koliko god tražili, nećete naći vidljiva dokaza da su se riječki glazbenici u Opatiju dovezli traktorom kako bi ismijali izbjegle Srbe premda su poznati i po pjesmi "Bombardiranje Srbije i Čačka". Ali ovo ne bi bilo prvi put da Beograd vidi ono čega nema, kao što je vidio i da su Srbi iz Hrvatske protjerani, a za krvavu je agresiju na Lijepu Našu slijep. No trebalo je naći razloga za zahtjev da se Hrvatskoj zabrani nastup na Eurosongu. Ako se i zabrani, neće to biti zbog Srba nego zbog vulgarnosti riječkog sastava koja se možda neće svidjeti Britancima. Kako pak "Mama ŠČ" nije ni glazba ni pjesma, možda ima puno više Hrvata nego Srba koji bi se tome veselili. I koji bi od Leta 3 najradije pobjegli, makar i na – traktorima.
Ponedjeljak 13. veljače
LJEVIČARI ĆE OPROSTITI IVANI KEKIN RAD ZA ŽELJKU MARKIĆ
Ljevičari znaju biti veliki nesnošljivci. Kad je u jednom razgovoru za TV Ivana Kekin upitana što je radila u tvrtki Željke Markić, nije joj bilo ugodno jer je Markićka poznata desničarka od koje se bježi kao od zaraze. Među ostalim je odgovorila: "Ja sam za firmu Željke Markić radila 2010. godine nakon polaganja svog stručnog ispita. Ona je tada bila javnosti potpuno nepoznata, pa tako i meni. Nije imala javne istupe i imala je firmu za klinička ispitivanja.
U periodu čekanja specijalizacije od niti godinu dana ja sam tamo radila". Tako se opravdala svojim ljevičarima koji će joj oprostiti jer je Željka Markić "tada bila javnosti potpuno nepoznata, pa tako i meni". Nije jasno u kakvoj su kompromitantnoj vezi "klinička ispitivanja" i "javni istupi", no možda se Ivana Kekin za tu nejasnoću iskupi kad jednoga dana prizna da se ne bi bavila politikom da je znala kako će zbog nje ljude dijeliti na okužene i neokužene. I otkad poznata Željka Markić, po onome što se vidi, nije u društvu manje poštovana od svoje bivše zaposlenice i liječnice koja se stalno udvara biračima, ali joj ljubav slabo uzvraćaju. Ako je u liječenju uspješna kao u politici – Bože pomozi.
Utorak 14. veljače
ZAPAD NIJE HTIO DA RAT U UKRAJINI ZAVRŠI DOMALO POŠTO JE POČEO
Bivši izraelski premijer Naftali Bennett izjavio je kako je nekoliko dana nakon početka rata u Ukrajini posredovao u pregovorima između sukobljenih strana i bio dogovorio prestanak rata, ali se onda umiješao Zapad. Kaže kako je u travnju, nakon što je Biden rekao da Putin ne može ostati na vlasti, britanski premijer Johnson posjetio Kijev i naredio Zelenskom da ne pregovara s Putinom, opisujući ga kao ratnog zločinca kojeg treba pritiskati, a ne s njim pregovarati. Britanac je tada istaknuo – ako je Ukrajina i spremna potpisati sporazum s Rusijom, zapadni podupiratelji Kijeva to nisu, jer hoće da Rusija oslabi.
Ako je istina što Bennett govori i ako bi se svi držali dogovora, rat bi u Ukrajini prestao, no prije će biti da je Zapad imao svoje naume i da mu ukrajinske žrtve nisu bile važne. Kad danas Zelenski hodočasti zapadnim metropolama, zapravo hodočasti krivcima za tragediju svoje zemlje i naroda. I ne bi se reklo da je Rusija oslabila, mogla bi postati moćnija nego što je bila, pa bi Amerika i saveznici u budućnosti mogli pronaći neke nove "Ukrajine" koje bi mogli žrtvovati svome rivalstvu s Moskvom. Nesretne "Ukrajine" kakvih je bio cio niz i prije kijevske.
Srijeda 15. veljače
ZAR KOLINDI GRABAR-KITAROVIĆ NIJE BILO DOVOLJNO SLIKANJA
Piše se na sve strane da se Kolinda Grabar-Kitarović navodno vraća u politiku, a pretpostavlja se da bi to bio pokušaj da ponovno bude izabrana za predsjednicu države. Ako je to istina, onda je uistinu pretjerala, jer bi na Pantovčaku bila samo za svakodnevno slikanje, što je možda i navijestila poziranjem u tri modne inačice Glorijinu fotoreporteru baš kad se počelo nagađati o nastavku njezine političke karijere. Što ona još ima dati i reći u politici? Uglavnom kao i prije – pod milim Bogom ništa osim pokazivanja svoga još uvijek lijepog tijela, privlačnog osmijeha i s ukusom probrane odjeće.
Osim po tome, pamti li je itko i po čemu drugome iz vremena kad je bila predsjednica, ako se uopće ima što pamtiti iz bilo čijeg predsjedničkog mandata ni s kakvim ovlastima. Zapravo su joj jedine vrijednosti lijepa pojava i poznanstva s mnogima iz svjetske političke elite. Ali jedno se mora priznati – kad bi opet došla na Pantovčak, bila bi to ne samo osveta Milanoviću koji ju je pobijedio na proteklim izborima nego bi, slikovito govoreći, u Predsjedničkim dvorima jabuka zamijenila krumpir. Premali dobitak za zvučnu političku dužnost koja i nije ništa drugo doli zvučna.
Četvrtak 16. veljače
KAKO SE NAVIKNUTI NA HRVATSKU BEZ VELIKANA ĆIRE
Nakon jučerašnjeg pokopa, od danas Miroslav Ćiro Blažević više nije s nama. Trebat će se naviknuti na prazninu bez velikana, na Hrvatsku koja je na grob ispratila svoju nezapamćenu dobrotu i ostala sa svojom neizmjernom tugom. Za tu dobrotu bili su tijesni i Dinamo i nogomet i nogometna reprezentacija pa se morala rasprostrijeti cijelom Lijepom Našom. Gdje god bi došao i s kim god bi se sreo, Ćiro je bio mnogo više od posla kojim se bavio.
Takav će nam nedostajati puno više nego kao trener i izbornik. Svi su mu bili "sinovi" jer je svakome bio najbliži rod. No nećemo ga pamtiti kao oca jer je prema ljudima, poznavao ih ili ne, bio kao dijete koje nema otpora prema blagosti svoje duše, kao dijete koje se nesebično daje svijetu oko sebe na sebe i ne misleći. S Ćirom je otišlo to djetinjstvo kao da je otišlo iz nas, jer prebiva u svima nama. Stoga nam je njegova smrt nestvarna, stoga nam se čini kao da ćemo ga sutra negdje sresti, njegov nevini osmijeh koji je svima dijelio ne može umrijeti. U njegovoj besmrtnosti prelazit će naše uspomene na nove naraštaje koji će čekati svoga Ćiru i možda ga dočekati, i neka to bude njegova volja s neba. Počivao u miru Božjem!
Petak 17. veljače
NE VESELE SE SVI VJERNICI NOVOM ZAGREBAČKOM NADBISKUPU KUTLEŠI
Nakon što je papa Franjo Dražena Kutlešu imenovao nadbiskupom Zagrebačke nadbiskupije jedne su novine napisale da o jednom dijelu njegove karijere mediji ne pišu ni ga Crkva spominje. Riječ je o vremenu u kojem je bio žestoki protivnik hercegovačkih franjevaca i – Međugorja. Stoga novog zagrebačkog nadbiskupa mnogi vjernici u novoj "župi" neće dočekati s osobitim veseljem. Poznato je da su iz glavnog hrvatskog grada organizirani bezbrojni posjeti Međugorju. Nadbiskup Kutleša morat će biti suzdržljiv, usprotiviti se tim hodočašćima sigurno neće smjeti niti u propovijedima govoriti protiv ukazanja.
Koliko se sjećamo, sve vrijeme od tog slavnog događaja Kaptol o njemu nije ima negativan stav, prije bi se reklo da ga je smatrao važnim u hrvatskom kršćanstvu i poticao pohode Gospi. U Međugorju sam bio nekoliko puta i uvijek iznova bio oduševljen vjernicima sa svih strana svijeta koji su djelovali kao da je u njih ušao Bog, a posebno su me se dojmile ispovjedaonice na otvorenom oko crkve koje kao da su, kao i cijelo mjesto s mnoštvom što se penjalo na brda, spušteni s neba. Bio bih radostan kad bi me se i novi nadbiskup Dražen Kutleša dojmio kao da ga je Bog poslao.
Mile opet drobi i trkelja...