Mediji su svijet pretvorili u globalno selo, a u budućnosti bitka za pažnju ljudi postat će sve agresivnija. Nove medijske tehnologije stvorit će neke nove ovisnosti, no zbog toga ne treba paničariti. Novinarstvo ide prema sve većoj personalizaciji sadržaja. No, ako želi opstati, novinarstvo mora inzistirati na vjerodostojnosti te mora govoriti jezikom nove generacije.
Maštovitost i brzina korisnika novih tehnologija proporcionalna je tromosti institucija koje bi te nove tehnologije trebale regulirati i nadzirati – poručila je to u kratkom videoisječku prof. dr. sc. Marijana Grbeša sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti na samom početku jučerašnjeg panela posvećenog budućnosti medija, petog po redu u velikom multimedijskom projektu 2068: “Pogled u budućnost” koji organizira Večernji list, a partneri su mu u tome Algebra, Atlantic grupa, HEP, Huawei i Semark.
Inflacija informacija i medija
Na Grbešine riječi potom su se u raspravi, koju je moderirao dr. sc. Božo Skoko, iznoseći svoja razmišljanja o budućnosti medija, novinarstva, novinara, odnosu novinarstva i odnosa s javnošću, tzv. PR-a, nadovezali sudionici panela: član uprave Algebra grupe Hrvoje Josip Balen, član uprave Algebra grupe, prodekanica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti prof. dr. sc. Gordana Vilović, profesor na zagrebačkim Hrvatskim studijima dr. sc. Danijel Labaš, izvršni direktor za Edward Bernays University College dipl. nov. Ivan Pakozdi te direktor digitalnog izdanja “24 sata” Zoran Turković.
– Inflacije medija i vijesti u budućnosti će biti još i više pa treba odgajati generacije koje će znati filtrirati što od svega toga vrijedi, a što ne vrijedi. Tehnologija je novi medij i ona donosi i prilike i opasnosti. I društvenih mreža bit će sve više, a one već sad preuzimaju primat u prenošenju informacija. Stoga je pred nama era amatera i utjecaj amatera bit će sve veći pa je pred regulatorima iznimno odgovoran zadatak da reguliraju razne alate koji bi omogućili transparentnost i vjerodostojnost informacija. Svi ti alati trebali bi običnom čovjeku pomoći da procijeni što je u toj masi informacija točno, a što netočno. Upravo je to uloga regulatora u budućnosti – istaknuo je Hrvoje Josip Balen. Govoreći o sudbini medija, osobito onih klasičnih, tradicionalnih, Gordana Vilović najprije je naglasila da se u dosadašnjoj povijesti medija nikada nije dogodilo da je ijedan medij ukinuo prethodni medij pa se tako ni neki konačni kraj medija neće dogoditi.
Panel-diskusiju možete pogledati ovdje
– Nama starijima stalo je do starih tradicionalnih medija. Jako vjerujem u novinarstvo i ne mogu pristati na tezu da nam novinari ne trebaju. Trebaju nam više nego ikada i novinare nikada neće moći zamijeniti roboti. Personalizirana televizija postoji već odavno, no mislim da će ta personalizacija medija u budućnosti biti dovedena do potpunog apsurda – kazala je Vilović dodajući duhovito da čovjek danas, u želji da bude dobro informiran, treba čitati i što više portala, no da ponekad ipak treba i spavati. Upozorila je pak da kasnimo u reguliranju medija i u donošenju medijske strategije.
– Ne slažem se da su društvene mreže samo komunikacijski kanali jer su to i mediji. Recimo, ako vam netko na društvenoj mreži napravi neku spačku, teško da ćete drugi dan moći spokojni izaći van. Nikako nisam za cenzuru ni za sudske presude, ali novinarstvo se treba regulirati i samoregulirati, zaštititi te samozaštititi iznutra, no ne tako da se toga počnemo bojati. Država koja ne vidi da treba zaštititi novinarstvo i novinare nije dobra država. Država to mora napraviti bez ikakvih ograda i ucjena – poručila je Gordana Vilović.
Navodeći u uvodu da neka istraživanja pokazuju da novi naraštaji sve teže pamte, Danijel Labaš ustvrdio je da je uvjeren da će se za 50 godina, pa čak i prije, mediji vratiti svojoj temeljnoj ulozi – bavljenju publikom.
– Mi zajedno s medijima trebamo odgajati medijski pismenu publiku. Mediji danas idu u svijet privatizacije, oni “emocionaliziraju” i dramatiziraju društvene situacije. Ljudi su u masi informacija. Oko njih je puno informacija, ali malo znanja. I zato će trebati doći do što bolje zakonske regulacije otvorenih informacija, ali i same profesije. Što se tiče koncepta da svaki građanin može biti novinar, nikada nisam bio poklonik takvog građanskog novinarstva. Pobornik sam struke. Nije svatko ni profesionalno ni moralno sposoban prenijeti informaciju ni znati što bi informacija zapravo trebala biti – naglasio je Labaš nastavljajući da smo danas tehnološki pismena, ali medijski posve nepismena nacija jer nam je sadržaj medijske pismenosti u školskom sustavu stao na teatru i filmu, dok o digitalnim medijima i internetu nema ni spomena.
– Država se stoga mora više zauzeti u tom području jer mediji nam i te kako trebaju – jasan je bio Labaš.
Odnos PR-a i medija
Na njegove riječi nadovezao se Ivan Pakozdi koji je ustvrdio da mlade generacije treba naučiti da budu kritične, da propitkuju i filtriraju informacije.
– Mladi nisu naučili selektirati informacije i zato je na nama starijima velika odgovornost da ih tome naučimo. U jednom trenutku mladi su prestali čitati. Izgubili su kulturu čitanja i počeli su samo tipkati i klikati, ali mladi više ne doživljavaju ni razne medijske aplikacije. I Facebook će se, ne samo za 20-30 godina, već za nekoliko godina morati transformirati i već tada neće biti isti kao danas – rekao je Pakozdi osvrćući se i na danas sveprisutne odnose s javnošću, takozvani PR, te na odnos PR-a i medija.
– PR se previše demonizira i daje mu se previše na važnosti, dok se istodobno novinare podcjenjuje. A istina je da su se mnoge tvrtke, pa čak i predsjednici država, upravo uz pomoć PR-a počeli otvarati javnosti jer su postali svjesni važnosti i snage proaktivne otvorene komunikacije. Zadatak PR-a nije podvaliti informaciju, on je ponekad može dodatno zakomplicirati, ali i novinaru olakšati posao. U svakom slučaju, odgovoran novinar lako će prepoznati o čemu je riječ, što je prava informacija, i neće lako nasjesti na mogući loš PR – ustvrdio je Pakozdi. Govoreći o eri digitalizacije u kojoj živimo, Zoran Turković rekao je da su društvene mreže prekinule monopol koji su imali klasični mediji, misleći pritom i na internet.
– No, kako god bilo, kvaliteta odabira, obrade i plasiranja informacija i tema uvijek će pobijediti. U budućnosti kvalitetnija će se informacija više i cijeniti i prodavati. Jer, ako ljudi prepoznaju kvalitetu, spremni su je i platiti. A i politika i “žutilo”, recimo “lifestyle” sadržaji, imaju svoju kvalitetu, što vidimo već i danas – istaknuo je Turković.
Na kraju panela moderator Božo Skoko sve je paneliste pitao kakva su njihova predviđanja, što će kada je riječ o medijima biti za 50 godina, jesu li optimisti ili pesimisti...
– Optimističan sam i entuzijastičan. Već danas imamo puno anonimnih vijesti, a u budućnosti takvih će vijesti biti sve više. No, tada će transparentnost, znanje tko stoji iza neke informacije ili stava, biti jako vrijedna i bit će sve više na cijeni. Transformirat će se i zanimanje novinara. A privatnost će biti kompromitirana, bit će gotovo kao da je i nemamo – predvidio je Hrvoje Josip Balen, dok je Danijel Labaš ponovno iznio vjeru u povratak novinarstva svojim temeljima i profesionalnim vrijednostima.
– Mediji će se vratiti svojim korijenima i time će izbjeći sve moguće površnosti. Uvjeren sam da se sinergijom cijelog društva, a potaknuti upravo medijima, možemo vratiti publici i ponuditi joj još kvalitetniji sadržaj. Kao što je radio našao svoju publiku, kao što je kasnije i televizija našla svoju publiku, tako će i društvene mreže naći svoju publiku. A u prepoznavanju što je kvalitetno i vrijedno upravo nam mediji mogu biti smjerokazi – kazao je Labaš.
Osvrćući se na ono što nas čeka u ipak puno bližoj budućnosti, Zoran Turković ustvrdio je da u idućih deset godina sve ide prema – zvuku, ali da se taj skorašnji trend ne odnosi na radio.
– No tiskani i printani tekst ili tekst na internetu ili televizija neće nestati. Svi će ti mediji ovisiti samo o tome koliko ćemo imati vremena posvetiti se čitanju ili gledanju te afinitetima tko u čemu od toga uživa – iznio je Turković svoje razmišljanje, da bi se Ivan Pakozdi nadovezao svojim predviđanjima, ali onima o 2068. godini.
– Ne bih te 2068., ako je doživim, volio živjeti u svijetu u kojem ću se morati boriti protiv svog uma i u kojem će mi umjetna inteligencija štošta određivati. Volio bih živjeti u svijetu u kojem ćemo i dalje ostati ljudi. Nikako ne bih volio da nam se dogodi dehumanizacija. Ne bih volio da moj digitalni alter ego tada ima bogatiji društveni život od mene – iskreno je odgovorio Pakozdi. Nekako u istom tonu, i zbog onoga što je rekla i zbog načina na koji je to rekla, bila je i G. Vilović kazavši: “Vjerujem u ljude. I vjerujem u to da novinarstvo uvijek ima smisla”.
Novinari mozda,, no vi iz vecernjeg niste novinari