– Izgleda da se moralo dogoditi da odemo iz Vlade da bi se konačno počele objavljivati sve dobre stvari koje smo napravili – tužno je ovih dana prokomentirao Milanovićev potpredsjednik Vlade Branko Grčić, čovjek koji u četiri godine mandata nije proizveo nijednu aferu, ali svejedno nije bio omiljen među građanima. Taj profesor ekonomije sa splitskog Ekonomskog fakulteta i protivnik politike oštrih rezova četiri je godine, skupa s Milanovićem, odbijao rezati mirovine, plaće i socijalna prava građana i pod cijenu sporijeg razvoja tvrdeći da je to zadnja linija obrane ispod koje socijaldemokrati neće ići.
Najlošija javna poduzeća
Međunarodne rejting-agencije vrlo su brzo kaznile tu vrstu popustljivosti rušeći rejting zemlje ispod razine smeća gdje će i ostati sve dok Hrvatska ne pokaže da može zaustaviti rast javnog duga, koji je u četiri godine skočio približno 70 milijardi kuna! Toliki se novac, dakako, nije mogao uštedjeti smanjivanjem mirovina i ostalih socijalnih prava pa ostaje vidjeti kakav će balans uspostaviti nova vlada i hoće li, povedena kritikama poslovnih i liberalnih krugova kojima je bio izložen Milanović, zarezati tamo gdje on nikako nije htio. Osim u dijelu subvencija, proračun više nije moguće znatnije spuštati bez smanjenja socijalnih transfera, među kojima su dominantni mirovine, socijalna prava i plaće zaposlenih. Ni Most ni HDZ nisu tijekom kampanje najavljivali da će s tim rezovima krenuti u mandat, ali sve je moguće. Tko je očekivao premijera kojega nitko nije znao, na kojemu je da provodi program koji nitko nije vidio?
Kada je prije četiri godine preuzeo upravljanje državom, Milanoviću je za vratom bila ogromna nelikvidnost, nitko nikome nije plaćao, nije bilo rješenja za brodogradnju, brojne istrage protiv bivših dužnosnika pokazale su da je u privatnim džepovima završilo na desetine milijuna kuna javnog novca, a korak do pristupanja Hrvatske Europskoj uniji povjerenje u vlast i državne institucije bilo je niže nego ikad prije. Četiri godine kasnije Milanovićeva vlada ostavlja ekonomiju koja se napokon izvukla iz recesije, ali s ogromnim teretom dugova s kojima se blokirani građani i prezadužene tvrtke nose teže od prezaduženog javnog sektora. Karamarko je zajedno s Mostom u popudbinu dobio i zemlju podijeljenu u dva tabora, na čijoj je podijeli, istina, i sam zdušno radio posljednje tri godine.
Prve dvije godine mandata Milanovićeve vlade stvarni su vladari Banskih dvora bili Slavko Linić i Radimir Čačić, dok se Milanović držao po strani sve do zadnje godine mandata. Linić je uspio nametnuti fiskalizaciju i zavesti red u poreznu administraciju, ali njegovo čuvanje leđa Radimiru Čačiću nije dobro završilo. Linić je građane opteretio većim porezima kako bi otvorio prostor Radimiru Čačiću da pokrene investicije. Ovome to nikako nije polazilo za rukom pa su javna poduzeća i dandanas najlošiji dio hrvatskog gospodarstva.
Svijetla točka – turizam
Sraz Zorana Milanovića i Slavka Linića gotovo je raskolio SDP, ali iz njega je na površinu isplivao Boris Lalovac, čovjek koji je šokirao bankare i razdužio Hrvate od švicarskog franka. Vlada ostavlja deficit središnjeg proračuna nešto niži od deset milijardi kuna, što uz očekivanu stopu rasta od dva posto u 2016. godini Tihomiru Oreškoviću daje priliku da sastavi razvojni proračun. Lako je moguće da će deficit opće države u 2015. godini biti bliže 4 posto, što je znatno povoljnije od svih očekivanja koja su se kretala oko 5,5%. Ne dođe li do dramatičnih promjena u svijetu, prvi put nakon sedam godina jedna će hrvatska vlada sastavljati proračun u uvjetima dobrog gospodarskog rasta, čime će se lakše uklopiti u obaveze koje proizlaze iz procedure prekomjernog deficita. Rast od dva posto još je uvijek ispod ostvarenja u drugim tranzicijskim državama i premali da bi se značajnije prelio na tržište rada, a onda i standard građana. No isto je tako moguće da će se iza Milanovićeve vlade također pojavljivati kosti iz ormara, a jedna je od većih nepoznanica koliki su neplaćeni računi zdravstvenog sustava te što je Milanovićev kanadski kadar postigao izlaskom HZZO-a iz državne riznice.
Moguće je također da će trošak konverzije franačkih kredita pasti na teret državnog proračuna, što će dati posve novu sliku te operacije koja je prihvaćena uz jednoglasnu podršku svih parlamentarnih stranaka u Saboru. Turizam je i opet bio najsvjetlija točka hrvatske ekonomije jer je splet vanjskih okolnosti skrenuo turiste prema Jadranu, ali u četiri godine uloženo je dosta novca u obnovu i gradnju hotela i zračnih luka. Vjetar u leđa donijele se glazbene manifestacije u Dalmaciji pa je turizam postao jedina djelatnost koja je premašila ostvarenja iz pretkrizne 2008. godine.
>> Milanovićeva Vlada povisila minimalnu plaću na 3.120 kuna
>> Evo što ministri na odlasku tvrde da ostavljaju svojim nasljednicima
Pa vi u ovim jadnim novinama ne prestajete lagati ni sada kada je sve gotovo. Zaposlenost je danas 1.319.310, a ne 1,345.682 kako vi pišete. Prije 4 godine je bila 1.425.492, a ne 1,367.872 kako vi pišete. Dug od 287 milijardi kuna je bio prije 6 mjeseci, danas je odavno preko 300 milijardi. I sve ostalo je čista laž. Gospođo Gatarić, želim vam sve najbolje u Novoj godini na burzi rada.