U programima rada kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, koji bi trebali biti obavezno štivo za svakoga tko želi nešto mijenjati u pravosuđu, puno je lijepih riječi koje su ipak "mrtvo slovo na papiru" bez volje politike.
S obzirom da među kandidatima imamo dvoje sudaca, profesoricu, odvjetnicu i pravnicu, njihovi programi ipak daju različit pogled na rješenja koja su zapravo naličje dijagnoze stanja u pravosuđu. Neki od kandidata opsežno su, a osobito je prof. Zlata Đurđević dosta prostora posvetila dijagnosticiranju, elaborirali. Ali ovdje smo se bavili budućnošću, tražeći što je zajedničko kandidatima u njihovim prijedlozima mjera. Što je originalno, a što (ne)ostvarivo ili već postoji?
Prvo im je zajednički cilj trajne edukacija sudaca i osiguranje osnovnih alata za rad sucima, prije svega pravne literature, propisa, i sudske prakse, kako naše tako i europske, i to u e-formi s odgovarajućim pretraživačima. Zapravo je zabrinjavajuće što je to zajedničko svim praktičarima, sucima dr. sc. Lani Petö Kujundžić i Borisu Vukoviću i odvjetniku dr. sc. Šimi Saviću (traže više seminara i radionica), a to u izvješćima već godinama kao potrebu iznosi i aktualni predsjednik VS-a Đuro Sessa.
Problem zgrade
I prof. Đurđević inzistira na većim izdvajanjima za edukaciju te povezivanjem s akademskom zajednicom. Očigledno, tko god bio prvi čovjek sudbene vlasti, u ostvarenju te mjere bit će ovisan o volji Vlade da to financira.
Kad smo već kod toga, svi kandidati bi se borili za "odgovarajuće materijalne, tehnološke, kadrovske i prostorne uvjete za rad sudaca", kako je to formulirala prof. Đurđević s tim da je i sama stavila opasku da to namjerava raditi u suradnji s Ministarstvom pravosuđa.
Bez izvršne vlasti i Savićeva obnova i izgradnja sudskih zgrada, i traženje rješenja za problem arhiviranja sudskih spisa kroz digitalizaciju, pusta je želja ako vlast za to nema volje i/ili mogućnosti, ili ako ima druge prioritete. Petö Kujundžić u tom je kontekstu jedina, osim ranije predsjednika Sesse, spomenula da predsjednika očekuje problem zgrade VS-a oštećene u potresu, te traženja nužnih alternativnih dvorana za rasprave i sastanke, te omogućavanje pristupa sudu osobama s posebnim potrebama.
S tim je usko povezana i digitalizacija pravosuđa za koju se kao jedan od prioriteta zalažu svi kandidati, kao i sam ministar pravosuđa. Opet je zabrinjavajuće što sami suci vape za boljom tehničkom i informatičkom opremljenosti sudova jer to govori i da je odnos prema sudstvu otprilike na istoj razini na kojoj je percepcija sudstva od strane politike, medija i javnosti.
U tom pogledu u jednom se detalju, primjeni video-linkova za osobe lišene slobode izdvaja sutkinja Petö Kujundžić, a i Đurđević se zalaže za tehnologiju na daljinu, te bi jednostavne repetitivne predmete rješavala kroz automatizirane procese uz korištenje umjetne inteligencije i digitalne tehnolgije.
To dobro zvuči, ali u našim okvirima čini se znanstvenom fantastikom s obzirom da sudac Vuković primjećuje da je nužno zamijeniti zastarjela računala s kojima rade suci. I on inzistira na potpunom prelasku na e-spis te uočava da se aktualni sustav često kvari, pa je usporen pristup i česti su zastoji.
I specijalizacija je zajednička svima, Petö Kujundžić osobito u području obiteljskog prava, Savić bi uveo specijalne sudove, recimo za naknadu šteta u četiri velika središta, dok bi Đurđević rađe specijalizirala odjele, te okrupnjavala sudove.
Svi kandidati naglašavaju i otvaranje sudstva javnosti, na čemu je i Sessa inzistirao. Vuković ističe kako je nužno otvaranje sudova javnoj kritici, pri čemu predsjednik VS-a, ističe, mora izbjegavati izraze o izoliranim slučajevima i "korupcija u sudstvu" ne smije biti tabu tema. Iako ni predsjednik ne može sam vratiti povjerenje građana, već je nužan sveobuhvatan doprinos svih u sudstvu, u i izvan sudnice, s povećanom stručnošću, učinkovitošću i transparentnošću. Jaka je i njegova rečenica u kojoj je jako važno tko to kaže, dakle sudac:
"Građanima RH mora se vratiti osjećaj da sudstvo ne predstavlja nijedan društveni sloj, nijedan interes, da ne predstavlja nikoga pojedinačno, već da sudstvo zapravo predstavlja svakoga". Upozorio je i na nepoštivanje radnog vremena koje toleriraju neki predsjednici sudova, pa suci umjesto u 7 dođu u 9 na sud, a umjesto u 15 odu u 14 sati, a i pauze se koriste bez kontrole, što je nedopustivo i neetično, istakao je. Đurđević se sjetila da treba riješiti pitanje dostave kako bi se izbjegle manipulacije.
Povišica 30 posto?
Vuković bi suce oslobodio svih tehničkih i pomoćnih poslova, za koje kaže da ih je velik broj, a nemaju veze sa suđenjem. U zemljama koje nemaju naših problema s pravosuđem, suci su preskupi i previše znaju da bi na to trošili svoje radno vrijeme. To podrazumjeva zapošljavanje zapisničara i drugih službenika gdje nedostaju, te njihovu edukaciju, što je još jedna od mjera na kojoj inzistiraju kandidati, ali to je sadržaj i svakog godišnjeg izvješća ne samo aktualnog predsjednika VS-a.
Što je primijetila i Đurđević, dodavši kako to treba promijeniti, ali je stoga to više utopijski njezin prijedlog o zapošljavanju potrebnih službenika i namještenika za VS, kojima bi povećala plaće za barem 30 posto. Naime, glavni državni odvjetnici već godinama kukaju kako ne mogu zaposliti i adekvatno platiti financijske i informatičke stručnjake u koje bi se ulaganje isplatilo u samo jednom većem uskočkom predmetu.
Naravno smanjivanje broja neriješenih predmeta i dugotrajnih postupaka jedan je od problema za koje svi traže rješenja, ne samo budući, već i svi bivši predsjednici VS-a. I suci se zalažu za jačanje odgovornosti sudaca, veću transparentnost i baš oni inzistiraju na automatskoj nasumičnoj dodjeli predmeta i na sudovima gdje je nema kao sredstvu protiv samovolje predsjednika sudova.
Đurđević kao svoje zadatke ističe još objektivizaciju kriterija za izbor sudaca, a Vuković bi mijenjao "neživotna okvirna mjerila za rad sudaca koje donosi ministar pravosuđa".
Savić bi uveo reizbor sudaca nakon 10 godina, što za aktualne suce nije moguće, a imao bi problema i s Ustavnim sudom u pokušavaju rješavanja pravosudnog nepotizma u manjim sredinama.
Twitter zatvorio profile koji su prenosili poruke Trumpa, doživotno izbačenog s mreže!
Suci su država u državi. Nitko ih ne kontrolira. Sude kako hoće.