Zatočen sam već 11 godina i tri mjeseca. Nikad nisam optužen ni za kakav zločin, nikad nisam stao pred sud, nitko više ne misli da sam prijetnja. Ali ja sam još uvijek ovdje. Prije više od desetljeća, američka vojska osumnjičila me da sam bio čuvar Osame bin Ladena, ali tu je glupost izrekao netko tko je gledao previše filmova. Više ni sami ne vjeruju u to, niti su to dokazali, ali nikoga više nije briga. Jedini je razlog ovom robijanju što predsjednik Obama odbija vratiti nas kući. To nema smisla. I ja sam čovjek i zaslužujem da se tako prema meni postupa...
Poruka umirućeg
On je Samir Naji al Hasan Moqbel, 35-godišnjak iz Jemena, zatočen u zaljevu Guantanamo na jugoistoku Kube gdje se nalazi američka vojna baza. I istoimeni zatvor, netko će reći, koncentracijski logor. Samir je jedan od 103 zatočenika koji se u svojoj ćeliji izgladnjuje do smrti. Štrajk je otpočeo još 6. veljače zbog nasilnih pretresa ćelija i skrnavljenja Kur’ana no ponajprije, erupcija je to frustracija zbog desetljeća iščekivanja da se naposljetku podignu ili pak odbace optužnice protiv militantnih islamista u “američkom ratu protiv terora”.
Osoblje u bazi drži da zatvorenici imaju pravo na protest, ali oni pak zadržavaju pravo da nikome neće dopustiti da umre od gladi. Stoga je u Guantanamo ubrzo stiglo 40 medicinskih sestara sa zadaćom prisilnog hranjenja. Samira Moqbela, protivno njegovoj volji, hrane intravenozno ili sondom kroz nos, pa zavezan za krevet zna provesti i po 26 sati, bez mogućnosti odlaska na zahod, jer ga medicinska sestra spaja na kateter. “To je vrlo bolno, nepotrebno i ponižavajuće”, kazao je taj Jemenac koji usprkos prisilnom hranjenju naglo mršavi pa teži samo 59 kilograma.
I zato je u travnju otvorio dušu svojem odvjetniku, a on je to vješto proslijedio novinaru The New York Timesa koji je njegovu poruku odaslao u svijet. Bila je to potresna poruka umirućeg čovjeka koja je, pokazat će se, snažno protresla zidove Bijele kuće.
Pritisak javnosti zbog štrajka glađu u Guantanamu ni Barack Obama više nije mogao otrpjeti. Nepuna dva mjeseca kasnije, u Gantanamo napokon stižu dobre vijesti za Samira i njegove sunarodnjake. U svom govoru o vanjskoj politici, američki predsjednik Barack Obama neki je dan najavio ukidanje moratorija na transfer zatočenika u Jemen, domovinu većeg dijela zatočenika.
Premda je velika većina, njih 86, odavno prošla sve provjere, premda su odavno u posjedu rješenja o puštanju na slobodu, Obama ih je stopirao nakon istrage napada na zrakoplov na liniji Amsterdam - Detroit na Božić 2009. koja je istražitelje odvela prema ćeliji Al-Q’aide upravo u Jemenu. U Guantanamu je zavladao očaj. “Za većinu ljudi koji ondje leže, CIA, FBI, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo obrane utvrdili su da nisu počinili nikakav zločin, da se protiv njih neće podići optužnica, da ne predstavljaju opasnost za Ameriku i da ih ne želimo više držati zatvorene”, izjavio je pukovnik Morris Davis, negdašnji glavni vojni tužitelj u Guantanamu, danas vodeći zagovornik poštovanja ljudskih prava tamošnjih zatočenika.
Moratorij je danas, čini se, prošlost. S puno opreza, ipak, Obama je najavio da će se predmeti zatočenika razmatrati “slučaj po slučaj”, da će imenovati specijalnog izaslanika za nadzor transfera zatvorenika u Jemen pa pozvao Pentagon da odredi lokaciju na američkom tlu za vojna suđenja pojedinaca koji još nisu optuženi.
“Bilo je i vrijeme”, čulo se ovih dana sa svih strana svijeta. Zatvaranje Guantanama jedno je od Obaminih predizbornih obećanja koje je, kao i većina važnih odluka za SAD, dugo zapinjalo u Kongresu. Argumenti su sada na Obaminoj strani. Ponajprije, taj zatvor generira astronomske troškove.
Pentagon procjenjuje da se godišnje spiska 150 milijuna dolara za upravljanje zatvorom i pripadajućim vojnim sudom u američkoj pomorskoj bazi u Guantanamu, otvorenoj prije 12 godina za smještaj potencijalnih terorista. S obzirom na to da je 166 zatvorenika, američka država godišnje utroši 903 tisuće dolara po zatočeniku. Usporedbe radi, zatvori maksimalne sigurnosti u SAD-u godišnje troše od 60 do 70 tisuća dolara po zatvoreniku, a prosjek u svim federalnim zatvorima iznosi 30 tisuća dolara “po glavi”. Održavanje Guantanama postalo je neodrživo ponajviše zbog izolacije ove baze na jugoistočnoj kubanskoj obali. S obzirom na to da veze između dviju država gotovo ne postoje, potrepštine za zatvor i vojni sud moraju se dopremati brodovima, što je iznimno skupo. Silni troškovi tek su dio razloga zbog kojih bi Obama zatvorio Guantanamo, ali bi mu u vrijeme mjera štednje i teških pregovora s republikancima o saveznom proračunu mogli biti moćan argument.
Jedno od pitanja koje Obami dosad nije išlo u prilog bilo je pitanje sigurnosti. Republikanci, ali i neki Obamini demokrati u Kongresu, naime, protive se ideji da se zatočenici, pa makar manji dio, zbog suđenja prebace na teritorij Sjedinjenih Država. Ipak, Obama ne posustaje.
“Ponovo pokrećem tu temu u Kongresu. Objasnit ćemo im da postojanje tog zatvora nije u interesu američkog naroda”, kazao je prošli tjedan, govoreći o Guantanamu kao o nacionalnoj sramoti. Uostalom, kako je rekao prof. Anđelko Milardović, SAD se bavi izvozom demokracije u cijeli svijet, a istodobno sebi dopušta postojanje modernih koncentracijskih logora.
Sloboda ili smrt
Premda su borci za ljudska prava diljem svijeta pozdravili Obaminu odlučnost za ukidanje moratorija, smatrajući ga “ohrabrujućim korakom naprijed”, dio američke javnosti još uvijek ne vjeruje da će predsjednik ispuniti svoje obećanje, najnovije u nizu.
Jer, Obama ne zaustavlja rat bespilotnim letjelicama, on mu samo daje smjernice; umjesto da isprazni Guantanamo “do sutra ujutro”, on otvara novu etapu u procesu konačnog zatvaranja; pa još kaže da svaki rat jednom mora okončati, pa i taj protiv Al-Qai’de – ali on još uvijek ne posustaje.
Jer, Obama je prije svega američki predsjednik i k tomu pragmatičar. Njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Thomas Donilon kaže: “On dobro zna primijeniti silu u korist SAD-a”. Ni zatočenici iz Guantanama više nemaju iluzija pa ne posustaju s izgladnjivanjem. Do konačne slobode ili smrti.
>>Obamin govor prekinula aktivistica uzvikujući parole o Guantanamu