U stravičnoj nesreći nakon pada Boeinga 737 MAX 8 jedna je kanadska obitelj s indijsko-kenijskim korijenima izgubila članove čak tri generacije, i to njih ukupno šest. Prerit Dixit (43), Kosha Vaidya (37), njihove kćeri Anushka Dixit i Ashka Dixit, stare 13, odnosno 14 godina te Vaidyini roditelji Pannagesh (73) i Hansini (67) nikada neće stići na odmor u Keniju na koji su krenuli, sada je već poznato, neispravnim Boeingovim avionom 737 MAX 8. S njima je poginuo još 151 putnik i član posade. Poginulih šest članova iste obitelji živjelo je u Bramptonu, predgrađu Toronta.
Pogreb u Indiji
– Strašno i tragično. Kao da mi je nestao cijeli život, sve što me održavalo. Ne znam kako ćemo preživjeti ovu tragediju – rekao je Koshin brat Manant. Vijest je primio navečer, telefon mu je zvonio 15-20 puta. Tragičnu vijest priopćio je očev prijatelj iako ni sam nije imao više informacija o tome što se zapravo dogodilo s najvećim Boeingovim avionom koji je pao u Etiopiji. Za konačnu potvrdu obiteljske tragedije morali su otići na aerodrom.
Pogledajte video o nesreći:
Obitelj Dixit-Vaidya u Keniju je letjela da bi Kosha svojim kćerima mogla pokazati zemlju u kojoj se rodila. Manant Vaidya rekao je da su se njihovi roditelji Panagesh i Hansini vraćali u Keniju prvi put u 50 godina. U sklopu putovanja bila je planirana i organizacija safarija.
– Željeli su otići i uživati gledajući afričku faunu. Praznici u ožujku bili su za sve sjajna prilika da odu na takvo putovanje – rekao je Manant Vaidya, koji inače radi u Thomson Reutersu čija je svjetski poznata agencija prva donijela ovu priču. Manant će također otići u Etiopiju, no samo da bi prenio posmrtne ostatke članova svoje obitelji u Mumbai gdje će biti pokopani. Ono što se činilo kao obiteljska prilika života na kraju se pretvorilo u tragediju o kojoj sada govori cijeli svijet.
Dixita će u sustavu javnog zdravstva države Ontario te u kompaniji LifeLabs s kojom je surađivao pamtiti kao ljubaznu ugodnu osobu, pamtit će njegov smisao za humor i predanost obitelji. Kosha je bila savjetnica u ljudskim resursima kanadskog društva za sluh u kojem će je pamtiti po inteligenciji, profesionalnosti i dinamičnoj osobnosti. Kako bi osigurali dobar život i kvalitetno školovanje svojim kćerima, Kosha i Prerit radili su po dva posla, praktički sedam dana u tjednu. Dodatna nesretna okolnost je to što je bračni par ponudio njezinim roditeljima da s njima idu u Keniju i što su oni to prihvatili. Da bi na kraju svi poginuli.
Manant Vaidya kaže za kanadsku CTV da su i Ashka i Anushka bile odlične učenice u školi. Ashka je bila talentirana pjevačica anđeoskog glasa, a Anushka je voljela tradicionalni indijski ples i računala.
– Tragedija je donijela veliku tugu u našu školu, i učenicima i nastavnom osoblju – rekao je Wayne Lee, ravnatelj škole Centennial Sr. koju je pohađala Anushka i dodao da su Anushkinom smrću pogođeni i učenici koji je nisu poznavali. Grad Brampton zastave će spustiti na pola koplja i držati ih tako do daljnjega.
– To je tek znak kolektivnog žaljenja za članovima obitelji iz Bramptona koji su tragično izgubili svoje živote u padu aviona 10. ožujka u Etiopiji – piše u službenom priopćenju grada u kojem je obitelj živjela. Iako je u padu Boeinga stradalo čak 18 Kanađana uz državljane još 30 zemalja, smrt članova tri generacije iste obitelji zasigurno će ostati u sjećanju kao posebno tragičan.
“Više nemam nikoga”
Manant ipak krivi i sebe.
– Nisam ljutit zbog nesreće koja se dogodila, ne možemo znati što će biti sutra ni što nam život nosi. Ponekad mislim, da sam barem inzistirao i bio odrešitiji prema njima, rekao im da radije idu u Meksiko ili na Karipske otoke, u Europu, možda bi to bila bolja opcija nego da su otišli u Keniju – kaže Manant, čiji je šogor bio organiziran čovjek koji je vodio računa o tome kako će se putovati, čak je pratio i broj nesreća na nekoj ruti prije nego što bi kupio karte za neki avion. No nije mogao znati da će tek četiri mjeseca star avion zatajiti. Ovo je jednostavno bila nesreća, nikako si drukčije ne mogu ovo protumačiti – rekao je ožalošćeni Manant Vaidya uz nadu da više nikad nitko neće ovako patiti nakon neke nesreće.
– Više nemam nikoga, ni roditelje ni sestru, nitko mi nije ostao – na rubu snaga kaže Manant.