Obrazovna politika poskliznula se na holokaustu

Sovjetski Savez je u WWii izgubio 23.400.000 ljudi… od toga vise od 15.000.000 bili su civili. To je cca trecina od SVIH poginulih u wwii, bilo gdje na svijetu. Holokaust je strasna tragedija, posljedica jednog suludog plana jednog ludjaka, ali da je najveca - nije. I nemaju Zidovi ekskluzivno pravo na ulogu zrtve u wwii.

kad počnete učiti djecu o holokaustu ćopavog bravara nad hrvatima 1945, onda se javite

U vremenima kad sazrijevaju okolnosti za priželjkivanjem novih diktatura i totalitarizama nije za očekivati drugo. Em smo izrelativizirali povijest nadajući se pomirbi, a time nismo sebi učinili uslugu nazivanjem stvari pravim riječima, već smo sve ostavili nedorečenim, što je najgore moguće rješenje, em smo ušli u opću retoriku političke korektnosti, gdje upravo zaziremo od nazivanja stvari pravim imenom. U Europi vlast nikada nije bila dalje od naroda, a demokracija dalje od svoje izvorne ideje, pa građani osjećaju da ne mogu utjecati na svoju sudbinu za svoju dobrobit. Stvar je čiste sreće što se još nije pojavio karizmatik koji će zaludjeti mase i povesti ih u promjene koje neće biti nimalo baršunaste, kako nas i povijest uči, a situacija je već odavno zrela i s vremenom je sve zrelija za to. Sustav koji pumpa egoizam i beskrupuloznost, socijalnu neosjetljivost i kulturu neviđene bahatosti može iznjedriti samo mladost u BMW-ima koja mete pješake sa stajališta i ubija suvozače, nedužne druge sudionike u prometu i samu sebe, dakle sve ono što čitamo u crnim kronikama i što je postalo naša uobičajena svakodnevica. Nije problem što ta mladež neće više čitati Dnevnik Ane Franck, nego što su njeni prioriteti u drogi, alkoholu, estetskim korekcijama, seksu i jurnjavi, pa neće pročitati ni mnogo toga drugog, tim više što ima priliku poginuti za volanom prije nego što bi mogli otkriti neke dobre naslove ili doći k sebi suočeni s besmislom ustrajavanja na takvom ponašanju.