Sedamstoti broj. Tek kada sam ispisao ovih četrnaest slova, postao sam svjestan koliko je to subota iza Večernjakova političkog priloga Obzor. Ovaj broj pojavit će se na kioscima dva dana uoči velike Večernjakove konferencije – Hrvatska kakvu trebamo – koju prati i knjiga u kojoj smo uz pomoć deset vodećih hrvatskih stručnjaka pokušali prvi put izraditi strateški dokument kao prijedlog mjera za uspješnu budućnost. Lijepa podudarnost, pogotovo što je upravo Obzor već godinama svojevrstan laboratorij iz kojeg izlaze najsmjelije analize društveno-političke zbilje, kao i prijedlozi za poboljšanja i promjene u društvu.
Od prvog broja svi urednici Obzora mudrim izborom suradnika, kako onih iz samog Večernjaka, tako i onih gostujućih, od Obzora su stvorili mjesto žive rasprave, nesputane i provokativne misli, oštrih riječi koje se kao šilo zabijaju u tabue, autoritete, ali i lažnu političku korektnost. Ima to i posljedica, povlačenja ili odbijanja intervjua, napada, prijetnji... Ali stranice Obzora ni najagresivnijima nikada nisu bile zatvorene, naravno za argumentiran odgovor. Dobiti središnji intervju u Obzoru već dugo je pitanje prestiža za političku i gospodarsku elitu.
Vizualni identitet Obzora morao je apsorbirati i istovremeno istaknuti duge tekstove čineći ih primljivim publici, ali ne odvlačeći previše pažnju od samog rituala subotnjeg, dugog čitanja Večernjaka.
U svijetu brze i jeftine hrane i još bržih i jeftinijih vijesti rijetka su mjesta na kojima ćete zastati dulje od trajanja crvenog na semaforu. No može li današnja civilizacija funkcionirati isključivo na principu kvantitete, zanemarujući kvalitetu? Hoćemo li i dalje brojiti mrtve na Bliskom istoku, ne postavljajući pitanje zašto ginu ili ismijavati Trumpa ne tražeći odgovor zašto ga je Amerika izabrala. Obzor će vam se (ali i vi kao njegovi čitatelji), možda u srazu s Twitter civilizacijom u jednom trenutku učiniti retro, ali ne paničarite, vi ste samo prije vremena zakoračili u budućnost. Budućnost koju ne zadovoljava prosječnost, gola informacija bez konteksta i autori bez stava.
U svih sedamsto brojeva uredništvo Obzora stremilo je detektiranju društvenih problema i nuđenju konkretnih rješenja. Time se izbjegavalo bezgranično razglabanje o uzrocima i krivcima, a pogled unatrag, bio im je isključivo u funkciji jasnijeg pogleda u budućnost.
Zato su i uspjeli postati, i ostati, jedan od najutjecajniji političkih priloga u zemlji. S njima i dalje sigurno putujemo u budućnost.