Od 2020. brodom po Sjevernom polu

Otkako se proučava globalna klima, Arktik slovi kao “klimatizacijski uređaj” Zemljine atmosfere. No, posljednje istraživanje debljine leda pokazuje da nas od prvog ljeta bez arktičkog leda dijeli samo 20 godina te da će najveći dio otapanja uslijediti do 2020.

Reuters je izvijestio o rezultatima polarne ekspedicije britanskog istraživača Pena Hadowa, koja je od 1. ožujka izbušila 1500 kontrolnih rupa na 450 kilometara dugom putu po preostalom zaleđenom dijelu Arktičkog oceana. Utvrđeno je da je prosječna debljina leda 1,8 metara, što je pretanak sloj da izdrži ljetno otapanje leda. Mjerenja su pokazala i to da na dubini od 60 metara naglo raste slanost vode, što upućuje na dotok toplih morskih struja i što također pridonosi otapanju.

Led nas branio od Sunca
Otapanje polarnog leda u idućih desetak godina spominjalo se kao mogućnost i prije. U prosincu 2007. istraživači Mornaričke postdiplomske škole prognozirali su, možda i brzopleto, prvo ljeto bez leda na Sjevernom polu već 2013. godine. NASA je pak u travnju izračunala da će do toga doći 2037, dakle za dvadesetak godina, no već u srpnju istraživači bliski Greenpeaceu objavili su otkriće o pravoj rijeci koja danas teče nekadašnjim “vječnim ledom”, a kojom u sekundi protječe 50 kubičnih metara vode s otopljenog leda.

Špekulacije o blagodatima nestanka ledenog pokrivača po prekooceanski brodski promet ili nove naftne bušotine potpuno su promašene. Jer, iako je riječ o očitim posljedicama klimatskih promjena, šteta je i to što nakon nestanka golemih bijelih ledenih površina koje su Sunčevu svjetlost reflektirale nazad u svemir, na tom mjestu ostaje tamni ocean koji akumulira zračenje Sunca.

Nestaje i polarni medvjed
Time se globalno zagrijavanje dodatno ubrzava. Svježa voda koja s leda otječe u ocean uzrokuje poremećaje u morskim strujama, dakle još klimatskih promjena. Usto, otapanjem vječno zaleđenog tla u polarnom krugu oslobađa se i vrlo snažan staklenički plin metan, a o izumiranju vrsta poput polarnih medvjeda zbog gubitka staništa te o porastu razine mora da se i ne govori.

Jedino opasnije od površinskog povlačenja polarnog leda jest smanjenje njegove debljine i njegove starosti. Mlađi i tanji led puno se lakše otapa. Leda starijeg od šest godina danas je samo šest posto, a u 80-ima ga je bilo čak 20 posto. Samo od veljače 2007. do veljače 2008. površina pod takvim ledom smanjila se za pola, a zamijenio ga je mladi i tanki led koji se ljeti otopi.