Od Gotovca do Frljića: Kulturnjaci koji svojim djelima šokiraju Hrvatsku

Malo je nedostajalo da njegova predstava “Naše nasilje i vaše nasilje” izazove nasilje.

Energičnom akcijom policije, srećom, izostao je fizički kontakt dviju zaraćenih strana, premda je malo nedostajalo da padne krv, kao i obično kad je riječ o umjetničkom izričaju kazališnog redatelja Olivera Frljića. Uistinu, ravnodušnih nema. Ovoga puta, poprište nemilih scena bio je splitski teatar, a s one strane policijskog kordona našlo se šaroliko društvo kandidata za lokalne izbore i predstavnika braniteljskih udruga zbog, kako su naveli, vrijeđanja vjerskih i nacionalnih osjećaja. Zasmetala im je scena u kojoj Isus silazi s Križa i siluje golu ženu s hidžabom na glavi koja u jednom trenutku iz svojeg spolnog organa vadi nacionalnu zastavu, ovisno o zemlji u kojoj se predstava igra.

Samo posljednjih godina zaradio je nekoliko kaznenih prijava, potaknuo nekoliko prosvjeda i zaradio više ozbiljnih prijetnji smrću, ali ne da se smesti. Prethodno je, nešto ranije, na fasadu riječkog kazališta montirao natpis “Hrvatsko LGBT kazalište Ivana pl. Zajca” te zastavu duginih boja, što je izazvalo opću sablazan, na fasade je svojedobno objesio poziv “Karamarko, dođite na Sex”, a ista fasada svojedobno mu je poslužila i za afirmaciju Bojana Glavaševića s porukom “Heroj, a ne zločinac”, kada je Frljić poručio da je spomenutu akciju pokrenuo “kako bi afirmirao kulturu mira i pokazao da društvo ne može biti talac bilo koje grupe svojih građana”. A to je upravo ono što mu njegovi oponenti često spočitavaju, u Hrvatskoj i izvan granica.

U Poljskoj su zbog Frljića pokretane istrage: predstava “Kletva”, a osobito scena u kojoj glumica simulira oralni seks s kipom sv. Ivana Pavla II. na kojem visi natpis “Zaštitnik pedofila”, duboko su uvrijedile predstavnike Katoličke crkve i vjernike koji su predstavu nazvali “bogohulnom”.

Video: Ivo Čagalj/PIXSELL

Bandić povukao plakate

Prašinu podiže i diljem regije. U predstavi “Zoran Đinđić” u beogradskom Ateljeu 212 prozvao je Srbe za ubijanje po Hrvatskoj i Bosni, pa i za ubojstvo vlastitog premijera, a u autorskom projektu “25.671” u Kranju skupljao je novac za “otpisane”, ljude koji su 1991. ostali bez državljanstva i onda taj novac uplaćivao u državni proračun.

– Kazalište za mene nije politička govornica jer bih, da mi politička govornica treba, otišao u politiku i ne bih se bavio ovim čime se bavim. Teatar je kompleksan organizam koji određenim sadržajima daje drugu vrijednost od one koju imaju u svom primarnom kontekstu – tvrdi Oliver Frljić. U svome izričaju, u kojem mnogi vide provokaciju zbog provokacije, nije usamljen.

Davno prije njegova rođenja javnost je sablažnjavao jedinstveni i neponovljivi Tom Gotovac koji je svoj prvi performans izveo 50-ih u Mostaru. No, na umjetničku scenu zakoračio je u velikom stilu jednog petka, 13. studenoga 1981., točno u podne, kada je u centru Zagreba otpočeo akciju “Zagreb, volim te!”.

Potpuno gol, umjetnik je uz plotun iz gričkog topa izašao iz haustora u Ilici 8 i praćen sablažnjenim pogledima građana krenuo prema središnjem trgu. Uzdignutih ruku izvikivao je: “Zagreb, volim te!”, povremeno lijegao na asfalt i ljubio ga. No, do cilja nije dospio: pred samim Trgom sedam minuta poslije zaustavio ga je policajac i time okončao umjetničku akciju. Iz današnje perspektive taj se umjetnički događaj smatra jednim od temeljnih djela radikalne umjetničke prakse i vjerojatno najpoznatijim umjetnikovim radom.

Provokacije s kazališnih dasaka nisu stigle s Frljićem: još 2013. povučeni su plakati za predstavu “Fine mrtve djevojke” redatelja Dalibora Matanića koji je vrijeđao vjerske osjećaje građana zbog “Gospe u lezbijskom zagrljaju”. Premda je ravnatelj kazališta Darko Stazić apelirao da “živo i angažirano kazalište treba otvarati najrazličitija društvena pitanja” te kako “ne bi trebala postojati područja nedodirljivog jer je kazališni čin poziv na dijalog”, gradonačelnik Milan Bandić naložio da se plakati žurno uklone sa svih javnih površina. Matanić je i prije znao šokirati javnost. Film “Kino Lika”, prema literarnom predlošku Damira Karakaša, pratile su brojne kontroverze. Zbog scene seksualnog odnosa sa svinjom, don Anđelko Kaćunko ovaj je film ocijenio uvredljivim za Liku i Ličane pa se požalio da mu je film izazvao grčenje želuca i glavobolju. Zbog spomenute scene oštro je reagirao i Odbor za ravnopravnost spolova, a najpoznatiji hrvatski producent i oskarovac Branko Lustig izjavio je da je film nerazumljiv.

Prije četiri godine kontroverznim je imenovan i najuspješniji hrvatski filmski redatelj Vinko Brešan. Svojim ondašnjim filmskim ostvarenjem “Svećenikova djeca” silno je uzburkao duhove intrigantnom fabulom u kojoj glavni lik, otočki župnik, u dogovoru s vlasnikom kioska buši kondome kako bi povećao natalitet. Dok je film nezaustavljivo punio kinodvorane širom Hrvatske, obarajući sve rekorde gledanosti, istodobno se Crkva i konzervativni dio hrvatske javnosti podigao na noge i pozvao na uzbunu, proglašavajući “Svećenikovu djecu” – komunističkim pamfletom i urotom pedera, komunjara i lezbi, a lokalni župnik u Bošnjacima pozvao je i na bojkot filma.

Prošle godine letjelo je perje i po zagrebačkom Cvjetnom trgu. Poznati umjetnik Siniša Labrović proslavu pravoslavnog Božića koja okuplja društvenu i političku elitu Hrvatske odlučio je obilježiti svojim novim radom “Razbijanje latinice”. U suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, na ukupno jedanaest razbijenih ploča latinicom i ćirilicom ispisao je rečenice i stihove nekih od naših najboljih autora. Labrović je tako “razbio” rečenice iz djela Ive Andrića, Arsena Dedića, Danila Kiša, Sime Mraovića, Grigora Viteza, Mirka Kovača..., kao svojevrsni odgovor na razbijanje ćiriličnih ploča u Vukovaru. Dakako, cijeli je projekt na desnici označen kao provokacija “udbaša, neojugoslovena i onih koji nisu željeli Hrvatsku”. Svojedobno je za scenu svojeg performansa izabrao Trešnjevački plac gdje je, među brojne štandove s božićnim drangulijama, ušetao s transparentom “Ja sam nevjernik i komunjara. Molim pomoć za sretan Božić“. Koju godinu ranije došetao se točno u podne na Markov trg, otkopčao hlače i pomokrio se pred Vladom i Saborom. Bio je to njegov odgovor na Zakon o zabrani okupljanja na Markovu trgu.

– Odabrao sam baš tu lokaciju zbog ustrajne nade da ću pojačati osjećaj i svijest kako navedene institucije i vlasti pripadaju svakom od nas – pojasnio je Labrović svoju akciju.

Svojevrsni spektakl priredili su i performeri iz benda Let3, baš u udarnom terminu na nacionalnoj televiziji u emisiji “Nedjeljom u dva”. Nakon što ih je Stanković nekoliko puta upozorio da ne koriste riječi kao što su “jebanje” ili “kurac”, Mrle je iz gaća pustio živu grlicu. Potom su ispucali čepove iz stražnjice pa ih je voditelj morao prekriti vlastitim sakoom, no kad je nakon toga izgovorena sintagma “riječka pička”, emisija je naprasno prekinuta.

Gola Lady Godiva

Gole stražnjice, međutim, pusta su pristojnost u usporedbi s performansom “Lady Godiva” koji je još 2001. izvela Vlasta Delimar. Tijekom izvedbe jahala je na bijelom konju potpuno naga, s usnama obojenim u crno kroz najfrekventnije dijelove grada, dok su njezini sljedbenici dijelili letke građanima s tumačenjem ciljeva akcije. Dakako, malo tko je razumio. Kao i onda kada je marširala sa živom kokoši koju je potom zaklala i pripremila za lonac, kada njezinu umjetnost, pak, nisu prepoznali aktivisti za prava životinja. Nisu ih zanimala tumačenja da je svaki performans u svojoj suštini usmjeren na kršenje društvenih pravila. No, performans je i umjetnički izričaj koji uključuje odgovornost pojedinca spram društva što, pak, umjetnici nerijetko smetnu s uma, pa na provokaciju uzvraćaju novom provokacijom. No, nije li cilj i smisao svake umjetničke akcije... upravo reakcija? Pa makar i pozitivna.