Prema najavama, u Hrvatsku bi danas trebali doputovali predstavnici kineskog državnog brodograđevnog konglomerata CSIC-a koji bi trebali snimiti stanje u Uljaniku i 3. maju, kako bi CSIC mogao odlučiti hoće li priskočiti hrvatskoj Vladi u spašavanju hrvatske velike brodogradnje u Puli i Rijeci.
Kad su slične kineske delegacije posjećivale Hrvatsku 2011. i 2013. od toga nije bilo ništa pa tako ni ovoga puta od posjeta Kineza ne treba očekivati čuda. Naime, premda taj konglomerat u svojem portfelju ima desetak velikih brodogradilišta, tvornice dizelskih motora, sveučilište i nebrojene znanstveno-istraživačke centre, institute i laboratorije, ništa od toga ne nalazi se izvan Kine.
A preuzmu li zaista kineska državna brodogradilišta Uljanik i 3. maj, bit će to još jedna predstava u teatru apsurda hrvatske brodogradnje: hrvatskim će vlastima u spašavanju velike brodogradnje bez državnih subvencija pomoći država koja najžešće na svijetu subvencionira brodogradnju i ponajviše upravo tome može zahvaliti svoju veličinu i poslovnu uspješnost, a hrvatske će škverove tehnološki osuvremenjivati brodogradilišta koja za njima tehnološki zaostaju godinama, ako ne i desetljećima.
Naposljetku, hrvatska će privatizirana brodogradilišta spašavati država koja ih je, u biti, subvencioniranjem svojih brodogradilišta i upropastila. Prema britanskom Clarksonu, Kina je u prvih 11 mjeseci 2017. s 324 naručena broda sa 7,13 milijuna CGT-a (Epoch Times od 22. kolovoza 2018.) postala svjetski lider u brodogradnji prestigavši Južnu Koreju. (Za usporedbu, sva su četiri velika hrvatska brodogradilišta u 2017. isporučila brodovlja sa samo 110 tisuća CGT-a.) To se ne bi dogodilo da kineska država svojim subvencijama od 2006. do 2012. nije snizila cijenu gradnje brodova u svojim brodogradilištima između 13 i 20 posto - tek nešto manje nego što je i hrvatska država „pokrivala gubitke“ svojih brodogradilišta.
No, kako subvencije ne bi bile svima očigledne, kineska ih je država svojim brodogradilištima ponajviše davala u obliku poreznih poticaja za spajanja i preuzimanja te nižih (preferencijalnih) poreznih stopa na dohodak, dobit i dodanu vrijednost, a tek manjim dijelom kao izravne novčane transfere. Ta poslovna strategija, dakako, u Europskoj uniji ne dolazi u obzir. Tom politikom Kina je broj svojih državnih brodogradilišta od 2009. do travnja 2018. s 52 smanjila na 44, dok su njezina privatna brodogradilišta doživjela potop: od 305 zatvoreno je čak njih 255. Da je kineska država imala volje i želje spašavati privatna brodogradilišta, spašavala bi prvo svoja.
A zašto Kina tako snažno subvencionira svoju brodogradnju i pored jeftinog rada i jeftinog čelika? Glavni je razlog zapravo njezino tehnološko zaostajanje. Za gradnju velikog tankera kineska brodogradilišta troše oko osam posto više čelika nego južnokorejska, a za izvođenje podvodnih radova i precizno pozicioniranje brodskih sekcija još uvijek ovise o inozemnim stručnjacima. To bi mogao biti jedini stvarni razlog da Kinezi preuzmu Uljanik.
plenkovicu neka kinezi dodju u pulu i rijeku za par godina ...kad uljanik i 3.svibanj budu u potpunom korovu...to ce kineze oduseviti jer ce vidjeti kakovi ste gospodarstvenici ....i kako je lijepa nasa sve zapustenija i napustenija etc