Ono što je svjetska diplomatska vrhuška dogovorila u Münchenu krajem prošlog tjedna traljav je posao. Od trenutka kada sam pročitala što je to društvo dogovorilo, bilo mi je potpuno jasno da od toga prekida vatre neće biti baš ništa. Bilo kome tko ima pinku zdravog razuma bilo je jasno kako činjenica da se Rusi u tom prekidu vatre nisu ni na što obvezali ruši samu bit dogovora. Stoga mislim da je ovdje riječ o još jednom prekidu vatre za salonsku upotrebu. Na kraju će se sve vjerojatno svesti na privremene obustave sukoba oko nekih neuralgičnih točaka do kojih zbog opsada ne stižu ni hrana ni medicinska pomoć. Najveće dostignuće prekida vatre dogovorenog u Münchenu bit će to da ti ljudi zaista dobiju pomoć.
Činjenica da Rusija nema nikakvih preuzetih obveza u ovome primirju o njemu govori jako puno. To znači da ruski borbeni zrakoplovi i dalje mogu nesmetano kositi civile i pripadnike snaga umjerene sirijske oporbe (među kojima su i kurdske snage), jedinih snaga koje su pokazale da imaju stopostotnu motivaciju da se bore protiv Islamske države. Te su snage pokazale da se mogu uspješno boriti protiv ISIL-a, da mogu vratiti i zadržati teritorij koji je neko vrijeme bio pod kalifatom. S druge strane vojska Assadova režima, uz obilatu i presudnu pomoć Rusije, ne bori se protiv ISIL-a, nego uglavnom protiv oporbenih boraca koji su njihov primarni neprijatelj. Sklopljeni prekid vatre izazvao je i Tursku da posegne za projektilima i da ih saspe po Kurdima na sjeveru Sirije. Erdogan i Davutoglu kažu da to u osnovi jesu sirijski, a ne turski Kurdi, ali naglašavaju da su oni zapravo samo ispostava turske Kurdske radničke stranke. Ankaru brine kurdski ekspanzionizam u Siriji, ali i činjenica da Moskva pomaže njihovu omraženom neprijatelju Assadu. Kada se sve zbroji, ispada da Turska jedino ISIL ne vidi kao izravnog neprijatelja.
No ovo je samo dio komplicirane sirijske slagalice, a u trenucima kada se udara po onima koji se bore protiv ISIL-a i kada Turska pokušava zatući Kurde zato što se panično boji da ne postanu prejaki, jedini koji će zaista profitirati upravo je ISIL koji će ove obračune iskoristiti da se pregrupira i ojača kako bi ponovno mogao krenuti u ofenzive. Upravo će kalifat najviše profitirati od udara po snagama umjerene sirijske oporbe zato što su oni bili snaga koja je bila djelotvorna protiv njega. U kratkom roku ta bi zvijer mogla ponovno dignuti glavu i početi bljuvati vatru, a onda će se zapadna diplomatska elita opet negdje sastati i početi raspredati o tome što učiniti.
U ovoj situaciji šlag na torti svakako je izjava predsjednika Iračkog Kurdistana Masuda Barzanija da će uskoro raspisati referendum na kojem će se stanovništvo toga dijela Iraka izjasniti želi li živjeti u neovisnom Kurdistanu. On je taj referendum odgodio 2014. i to zbog rata protiv ISIL-a u kojem su Kurdi pokazali da imaju i lavlje srce i snažan motiv, a to je upravo kurdska država. Barzanijeva je izjava jako uznemirila Erdogana zato što je svjestan da su Kurdi odradili povijesni posao. On će se udružiti i s crnim vragom samo da spriječi nastanak te države.
>> Napadi na bolnice u Siriji: 'Premještamo desetke djece koja vrište'
Kurdi su zaslužili svoju državu, godinama ih prca ko god hoće i stigne...e turci, e iračani, e sirijci....a hrabar su narod!