Od Slovenije do Grčke planiraju načičkati 2796 hidroelektrana

I u nas se sve više govori o gradnji hidroelektrana, od Omble preko Kosinja pa do Drine i toka Neretve, njihovoj opravdanosti ili neopravdanosti. Iako, kontekst je daleko širi, po nekima i dramatičniji. Naime, u posljednjih godinu dana i ugledni je The Guardian objavljivao da je na području zapadnog Balkana, u koji se još ubraja i nas, gradnja hidroelektrana porasla za 300 posto u posljednje dvije godine. Riječ je o 2800 hidroelektrana koje bi se morale graditi u području od Slovenije do Grčke, 37 posto kojih bi trebalo nastati u zaštićenim područjima, čak i u nacionalnim parkovima. Na internetu ćete naći i stranicu posvećenu tome, balkanrivers.net, koja nosi poruku Save the Blue Heart of Europe (Spasi plavo srce Europe). Iza nje je koalicija nevladinih organizacija čije je stajalište da bujanje broja hidroelektrana predstavlja veliku opasnost za prirodu.

– Na području Balkanskog poluotoka do danas su sagrađene 1004 hidroelektrane, a dva i pol puta više od toliko planira ih se još sagraditi. Do ukupno 2796 planiranih hidroelektrana došlo se analizom svih prostornih planova država, analizom ostalih strateških dokumenata i energetskih strategija te na temelju objavljenih informacija o dodjeli koncesija za pojedine projekte. U istraživanje su uključene i tzv. mini-elektrane s kapacitetom manjim od 0.1 MW, navodi Tibor Mikuška koji u inicijativi predstavlja Hrvatsku. Za njega je zastrašujuća činjenica da se gotovo polovica planiranih hidroelektrana (1031) namjerava graditi u postojećim zaštićenim područjima, od nacionalnih parkova, parkova prirode do NATURA 2000 područja. Od planiranog broja hidrocentrala 188 projekata već je sada u fazi gradnje.

Ugrožene riblje vrste

– Nažalost, ni u Hrvatskoj situacija nije bolja situacija: uz postojeću 51 hidroelektranu (od kojih najviše, 26, ima instaliranu snagu 1-10 MW), na hrvatskim rijekama planirana je gradnja dodatnih 156, od kojih su dvije već u gradnji. Od toga 114 predstavljaju mini-elektrane s kapacitetom manjim od 10MW. Od planiranih hidroelektrana dvije trećine planiraju se graditi u zaštićenim područjima, od toga četiri u nacionalnim parkovima, a 104 u NATURA 2000 područjima. Gradnjom su ugrožene gotovo sve rijeke, od velikih poput Save ili Drave, do najmanjih vodotoka i potoka. Od planiranih projekata koji bi imali izuzetno štetan utjecaj na biološku raznolikost Hrvatske možemo izdvojiti HE Mokrice (koju žele graditi Slovenci), projekt Zagreb na Savi s planiranih 10 hidroelektrana, Molve 1 i 2 na rijeci Dravi te hidroelektrane na našim krškim rijekama – kaže Mikuška.

Ali, što s prirodom? Balkanske rijeke imaju 69 životinjskih vrsta kojih nema drugdje u svijetu, tu živi 40 posto europskih puževa i školjaka. Nedavno istraživanje Sveučilišta u Grazu govori kako bi zbog inflacije hidroelektrana mogla na granicu opstanka biti gurnuta jedna od deset vrsta riba, nestalo bi 11 endemskih vrsta, četiri vrste pastrve bile bi desetkovane, a broj bi se ugroženih vrsta udvostručio – na 24. Nekoliko vrsta riba koje su ugrožene svojstveno je samo hrvatskim rijekama.

Ni za poznatog biologa i publicista Gorana Šafareka hidroelektrane nisu najpozitivnija stvar na svijetu.

– Najčešće posve devastiraju rijeke na kojima se grade. Uvelike nestaje biološka raznolikost i priroda općenito. Dok su rijeke raznolike, dinamične i pune života, hidroelektrane znače monotoniju. Gradnjom hidroelektrana nestaju mnoga vrijedna staništa i vrste; imaju golem negativan utjecaj na ribe, posebice zato što nestaju mrijestilišta, remete hidrologiju i uzrokuju promjene u razini podzemnih voda, što dovodi do sušenja šuma i polja. Brane na rijekama stvaraju vodne valove, na Dravi, primjerice, jednom ili dvaput u danu visine metra, a između je suša, što znači teško preživljavanje za stanare tih voda. Sprečavaju dotok sedimenta, što ukopava rijeku i dodatno snižava podzemne vode. Pojačava se erozija, što zahtijeva golema vodoprivredna ulaganja. Nestaje i riblji fond, posebice u poplavnim područjima koja su uništena ili odsječena od matice rijeke. Poremećena je mikroklima, tj. povećava se vlaga, magla te se kod ljudi javljaju problemi s disanjem. To je samo dio problema. Brane ne samo što uništavaju rijeku na licu mjesta nego i stotinama kilometara nizvodno. Primjer su hidroelektrane na gornjem toku Neretve koje preusmjeravaju vodu na turbine kod Dubrovnika. Ribe više ne mogu migrirati i blokiraju prijenos sedimenta. Poremećene su i korisne funkcije rijeka, kao što je samopročišćavanje voda, prirodna obrana od poplava, procjeđivanje voda u podzemlje itd., navodi Šafarek podsjećajući na posljednju sagrađenu hidroelektranu na rijeci Dobri koja je za njega dobar primjer drastičnih promjena jer se dobro dokumentiralo stanje prije gradnje.

– Nema tekuće rijeke ni kanjona, postoji samo statična akumulacija. Riblji je fond uništen, a „kraljica voda“, riba mladica, na pragu je nestajanja. I nizvodno od hidroelektrane trpe se posljedice – vodni valovi prijete kupačima, a i turizmu. Voda je vrlo hladna jer se u turbinu pušta voda iz dubine, a moguće je da hladi i obližnju Mrežnicu. Dobra je bila poznata kao rijeka za rafting, što je sada potpuno nestalo, a novih turista nema. Institut za turizam reagirao je još tijekom gradnje, ističući da je malo akumulacija u svijetu turistički resurs. Postavlja se i pitanje učinkovitosti jer bi voda mogla curiti iz akumulacije u krško podzemlje i smanjiti proizvodnju, a povećali bi se troškovi zatvaranja rupa u šupljem kršu, odnosno stvaranja betonskih zavjesa – kaže Šafarek.

Slovenci odustaju od gradnje

I naš poznati urbanist Zoran Hebar, koji je nedavno nagrađen za knjigu o uređenju prostora oko Save, potvrđuje kako se percepcija hidroelektrana u javnosti umnogome promijenila te više nije tako pozitivna.

– Slovenija je planirala sagraditi 10 hidroelektrana na Savi, no od toga se odustalo. Prema prvotnom planu projekt vrijedan ukupno 1,3 milijarde eura predviđao je gradnju 10 hidroelektrana na srednjem toku Save između Tacna i Zidanog Mosta ukupne snage 338 megavata. Gradnja je trebala početi 2009. godine s rokom završetka 2025. godine. Želje su ostale samo na papiru, a ekolozi su bili uspješniji od energetskih lobija, Vlada premijerke Bratušek potvrdila je širenje projekta Natura 2000 koji štiti prostor Save kao životni prostor europske pastrve i dunavskog lososa, što je dodatno smanjilo izglede da se projekt realizira u cijelosti. Prostornim planom Republike Slovenije predviđa se tek tri od deset prije planiranih hidroelektrana (Suhadol, Trbovlje i Renke), sve tri HE osmišljene su kao protočne, što znači da neće imati akumulacijska jezera. Republika Slovenija formirala je državnu tvrtku Hidroelektrane na spodnjoj Savi. Ona vodi sve postupke oko gradnje slovenskih hidroelektrana na Savi. Do sada su sagrađene gotovo sve, osim HE Mokrice – kaže Hebar. Slovenija je u tzv. donjoj Savi sagradila HE Boštanj i, HE Blanca, HE Krško i HE Brežice. HE Mokrice trebala je bi biti sagrađena ove godine.

– Ekološke udruge svugdje u Europi postaju sve glasnije i traže da se realno preispita stvarna korist i štete od velikih brana s hidroelektranama i pripadajućim bazenima – potvrđuje Hebar. Voda je očito stalna tema iako još ne dopire do naslovnih stranica. Također, hidroelektrane se smatraju u cijelosti čistim izvorom. No je li baš tako?

Teret poreznim obveznicima

– Kinetička energija vode u vodotocima može osigurati proizvodnju potrebne električne energije te se stoga voda smatra obnovljivim izvorom energije, poput energije vjetra ili sunca. Međutim, danas je dobro poznato da proizvodnja energije putem hidroelektrana koje u potpunosti pregrađuju vodotok nije “zelena energija” jer takve hidrocentrale uzrokuju više štete za prirodu, okoliš i lokalnu ekonomiju od koristi koja se dobiva od tako proizvedene energije. U bliskoj budućnosti električna energija proizvedena hidroelektranama neće se više smatrati “čistom” energijom i imat će isti status kao energija proizvedena iz fosilnih goriva – smatra Mikuška koji napominje kako trenutačni golem interes za gradnju hidroelektrana potječe isključivo zbog sustava subvencija koji osiguravaju ugovoreni otkup proizvedene električne energije po znatno višim cijenama od tržišnih i posljedični profit za vlasnike hidroelektrana. – Tu razliku u cijeni, tj. subvencioniranje i kupovinu skupe struje iz novih hidroelektrana plaćaju porezni obveznici i krajnji potrošači, a profit ostaje pojedincima. Međunarodne banke pak imaju interesa kreditirati gradnju hidrocentrala zbog profita koji ostvaruju na kamatama, dok otplata kredita u slučaju projekata koje provode tvrtke u većinskom državnom vlasništvu ponovno pada na teret poreznih obveznika – kaže.

Hidroelektrane neminovno pate od mnogih problema pri gradnji, upozorava Goran Šafarek.

– U prosjeku, troškovi gradnje gotovo su 50 posto veći od planiranih. Prekoračenje troškova zabilježeno je u čak 96 posto slučajeva svih svjetskih brana. Što je veći bio projekt, to je bilo veće prekoračenje troškova. Rokovi izgradnje prekoračivali su se u prosjeku 44 posto. U pitanju je i njihova efikasnost. Prvotna cijena gradnje HE Lešće na Dobri bila je 65 milijuna eura da bi se na kraju popela na više od 100 milijuna eura – kaže Šafarek.

No, ako hidroelektrane nisu rješenje, a ni drugi oblici dobivanja energije nisu puno bolji, kako onda do energije?

Rješenje – solarni paneli

– Nema jednostranog rješenja, njih obično guraju samo interesni lobiji. Rješenje za Hrvatsku je nastavak korištenja električne energije iz NE Krško dok se ne zatvori, modernizacija postojećih velikih hidrocentrala što podrazumijeva ugradnju nove, modernije i efikasnije opreme, uz nužne mjere eliminacije štetnih posljedica, ograničeno korištenje energije vjetra na područjima gdje ne uzrokuje ekološke štete, korištenje energije sunca – koje je u Hrvatskoj potpuno zanemareno i onemogućeno drugim interesnim lobijima. Samo u Zagrebu postoje hektari i hektari površina na kojima bi se mogli postaviti solarni paneli i tako diverzificirati proizvodnja, da ne govorimo o jadranskom priobalju. Međutim, ova diverzifikacija i osamostaljivanje potrošača nije u interesu HEP-a kao glavnog monopolista – kaže Tibor Mikušk.