Odlazak buntovnika s razlogom

Pisati o Zoranu Franičeviću, na žalost u povodu iznenadne smrti u 52. godini u bolnici u Splitu od moždane kapi, znači pisati o jednoj iznimnoj generaciji hrvatskih novinara, fotografa i grafičara, koji su podržali rockere novog vala.

Danas zvuči nevjerojatno, ali većina na današnjoj novinskoj sceni izašla je iz omladinskog lista Polet. List je sredinom sedamdesetih godina najprije obnovio Pero Kvesić, okupivši kvalitetne suradnike. Njegovi nastavljači i “gloduri”, kako smo tada u žargonu nazivali funkciju glavnog i odgovornog urednika, bili su Nino Pavić (utemeljitelj i današnji suvlasnik koncerna EPH), Ratko Bošković (eminentni urednik i novinar u bussines izdanjima), Denis Kuljiš (jedan od najbitnijih i najzanimljivijih pojedinaca u današnjem hrvatskom novinstvu) i vrhunac na kraju – Zoran Franičević.

Svi su oni tada partijsko-boračkoj nomenklaturi na vlasti djelovali totalno subverzivno, toliko da nitko nije dugo izdržao na mjestu glavnog urednika.

Poziv na pobunu
Tako se dogodilo da su partijski ideolozi vrlo brzo Nina Pavića smjestili u državni Vjesnik kako ne bi “štetio” u omladinskom tisku, Ratka Boškovića smijenili su nakon samo nekoliko mjeseci, jer da je “zvao mlade na pobunu” (nakon afere Big Ben), a Denis Kuljiš je završio u Startu, nakon što je okupio iznimnu ekipu novinara i Polet učinio čitkim i zanimljivim. Ali u Poletu je tada glavni urednik postao Frane, kako su svi zvali Zorana Franičevića. Počinjala je najljepša priča u modernom hrvatskom novinstvu, bio je pogođen puls generacije, o kojoj se i za koju se pisalo.

Bila je to budućnost hrvatskog novinstva: potpuno otkvačena ekipa mladih, nadobudnih, ali i vrlo prodornih novinara, koji su uočavali afere i probleme mjesecima prije velikih novina.
Uz Zorana Franičevića u redakciji su bili Siniša Pavlović (danas pravnik u Plivi), urednik politike i društva i Sven Semenčić (danas u EPH), urednik kulture, odnosno rocka. Franičević je bio odličan urednik: dao je slobodu suradnicima.



I dok je Frane igrao flipere (navodno jedan od najboljih igrača u Zagrebu) ili slagao spike u nedalekoj gostionici “Plešivica” (u prizemlju zgrade HND-a), za to vrijeme su Pavlović i Semenčić radili novine s hrpom mladaca. No, bili su tu i nezamjenjivi intelektualac generacije Vlatko Fras, najtalentiraniji i najbizarniji Predrag Figenwald, filmski kritičari Nenad Polimac (najbolji od svih), Srećko Jurdana (zadužen za kung-fu filmove i westerne), pokojni trend-sveznalica Vladimir Cvitan, pokojni Dražen Vrdoljak i Darko Glavan, prvi pravi rock kritičari u nas, profesorica Slavenka Drakulić, zgodne novinarke Snježana Banović (hodala s Johnyjem Štulićem, danas kazališna redateljica) i Gordana Farkaš (supruga Paola Sfecija, ugledna izdavačica), odličan redaktor Marjan Jurleka (direktor Večernjeg lista) i još mnogo drugih.

Jedan od ključnih ljudi bio je i grafički urednik Goran Trbuljak, (filmski snimatelj) koji je Polet dizajnirao po ugledu na “New Musical Express”, dovukavši s Akademije najbolje fotografe.
Sve je to bio veliki kadrovski temelj za novinu koja je bila jedan od najurbanijih listova u povijesti hrvatskog tiska. Frane je uz “ideologa” Frasa i “rockera” Semenčića podržao punk i novi val. Bio je to ne samo novi zvuk nego i posve novi pogled na svijet, potpuno drukčiji od sivog socijalizma u kojem smo živjeli. A ni Hrvatsko proljeće nije bilo daleko, još se politički mjerila svaka javna riječ...

Skandalima do zabrane
Nije dugo trebalo, a Franičevićeva je redakcija proizvela prvi veliki skandal. Bio je to tekst Nenada Polimca o filmu Lordana Zafranovića “Okupacija u 26 slika”, u kojemu je Polimac secirao tu ideološku filmsku tvorevinu dokazujući kako je Zafranović ukrao cijele kadrove iz talijanskih originala itd. Odgovorila je Mira Boglić, državna filmska kritičarka u Vjesniku podlo denuncirajući te “nezrele mladiće”, a Polimac joj je odgovorio tekstom “Iz Mire sto vragova vire”.

Uredništvo je tada pozvano na oštar razgovor u kabinet kod druga Milutina Baltića u CK SKH, ali naizgled bez većih “gubitaka”.Uslijedio je i skandal “goli Šarović”. Tekst je pisao Željko Pajalić (danas županijski sudac!), a fotke snimio Mio Vesović. No, list je zabranjen, ali nakon što je prodana kompletna naklada! Na sudu je redakciju napadao tužitelj Silvije Degen, a branio urednik “Pitanja” Inoslav Bešker. Svjedoci kažu tako dobro, da je sudska zabrana skinuta.

Politici, dakle borcima i partiji sve je to bilo previše, pa su iskoristili jedan nebitan tekst o navodno novim prostorijama Poleta (a bile su snimljene one u Intercontiju) da su smijenili kompletnu redakciju. Frane je poslan u vojsku, a i ostali su se razbježali. “Polet” više nikad nije bio isti. Ali ni kompletna medijska scena...

Vratimo se ipak Frani. Otišao je živjeti na svoj voljeni Vis, pišući briljantne reportaže za Slobodnu Dalmaciju, kasnije je sudjelovao u pokretanju Jutarnjeg lista, a posve se posvetio oživljavanju otoka, pokrećući manifestaciju “Otoče, volim te”. Osnivao je radijske postaje, a baš nedavno je, kaže mi Mio Vesović, razgovarao s Tončijem Tadićem.
“Dvojica buntovnika, dvojica otočana, isti a drukčiji” – sjetno kaže Mio...