Odlazi nuncij za čijeg je mandata imenovano 9 novih biskupa u Hrvata

Stotine uzvanika večeras će u Zagrebu zahvaliti apostolskom nunciju Alessandru D’Erricu na njegovoj petogodišnjoj službi u Hrvatskoj. Među uzvanicima na Ksaveru bit će i brojno izaslanstvo iz BiH. U toj državi bio je šest godina. Tada je bio zadužen i za Crnu Goru. Ukupno više od jedanaest godina bio je s Hrvatima.

Njegova dva mandata ostat će upamćena po brojnim događajima. Tijekom službe nuncija D’Errica u Hrvatskoj imenovana su petorica biskupa (Hranić, Petanjek, Bogdan, Rogić, Križić), a u BiH četvorica (Vukšić, Semren, Kutleša i Rajić). Postignuti su brojni sporazumi između državnih vlasti, poput onih u RH između Filozofskog fakulteta Družbe Isusove i državnog Sveučilišta u Zagrebu, temeljnih ugovora Svete Stolice s BiH i s Crnom Gorom, Ugovora o osnutku Vojnog ordinarijata u BiH. Pokušavao je unutarcrkvene probleme rješavati dogovorom, kompromisom. U tom smislu zalagao se za rad Mješovitog povjerenstva hrvatskih i srpskih stručnjaka za ponovno zajedničko iščitavanje uloge lika blaženoga Alojzija Stepinca, kao i uspostavu Međunarodnog povjerenstva o Međugorju. U obje države stvorio je prijateljske odnose s civilnim i vjerskim vlastima, a sve u funkciji bolje međuvjerske, međunacionalne, pa čak i međustranačke tolerancije.

Alessandro D’Errico nije obični diplomat. On u svaki posao unosi emociju. Kao takav, stekao je brojne prijatelje. I ponekog oponenta. Stoga će mu rastanak s Hrvatima biti težak, bolan. Posebno je u srcu nosio Hrvate iz BiH. Na jednoj večeri na Žumberku, kada smo razgovarali o aktualnim prilikama u RH, on me suznih očiju pitao: “Dobro, Jozo, mi ćemo ovdje u Hrvatskoj nekako riješiti probleme, ali što će biti s nama u BiH?”. Tada sam shvatio – on nije stranac, on je jedan od nas. Koji se potpuno poistovjetio s patnjama hrvatskoga naroda.

Vjerojatno se nikada neće doznati što je sve dobroga uradio za Hrvate. Osobito u BiH. U ponekad bezizlaznim situacijama, kada se činilo da smo u potpunom mraku, on nije dao vjetru da ugasi svijeću. O nuncijevih 11 godina s Hrvatima mogle bi se pisati knjige i knjige. Mi iz Večernjaka napisali smo dvije. Jednu “In honorem” kada je završio mandat u BiH, a drugu “Prijatelj Hrvatske” koja iz tiska izlazi danas. Večeras će, u njegovu čast, na Ksaveru biti darovana uzvanicima. Zajedno s mojom knjigom “Urednikov pečat” koju sam također napisao na nuncijev poticaj. Eto, i moje kolumne, a potom i knjiga o položaju bh. Hrvata neki su od plodova njegove strategije.

Nadam se kako će Hrvati znati cijeniti D’Erricove zasluge. On zaslužuje biti naš počasni građanin. Valjda ćemo ga proglasiti, dati ime ulici po njemu, sjetiti ga se u molitvama... Ako bude nezahvalnih, nuncij će i to razumjeti. Upoznao je hrvatski jal. Siguran sam da će i na svojoj novoj službi na Malti i u Libiji lobirati i moliti se za Hrvate jer nerijetko se čini kako nam samo Bog može pomoći u prevladavanju unutarnjih sukoba ili se, poput onih u BiH, izboriti za ravnopravnost s drugim narodima.