U BiH se za ratne zločine sudi po dvama različitim zakonima. Po strožem zakonu uglavnom se sudi Hrvatima, a po blažem Bošnjacima. Jedan kazneni zakon donesen je 1976. u bivšoj Jugoslaviji. Za razliku od drugog donesenog 2003. u BiH, zakon iz SFRJ ima blaže kazne i nema formulacija poput udruženog zločinačkog pothvata koji doslovno omogućava da se cijeli narod kriminalizira. Pravosudni presedan tim više je skandalozniji što je i Sud za ljudska prava u Strasbourgu u srpnju 2013. godine potvrdio da se za ratne zločine mora primjenjivati Kazneni zakon SFRJ iz 1976. godine koji je povoljniji za optužene, a tek u iznimnim slučajevima novi zakon.
Unatoč tomu, Sud BiH, na kojem se za ratne zločine uglavnom sudi Hrvatima i Srbima, retroaktivno sudi po zakonu usvojenom deset godina nakon što su zločini počinjeni. Tako nešto što danas legalno radite za deset godina može biti kažnjivo. Primjerice, ako je netko danas predsjednik nacionalne stranke, mogao bi u zatvor donese li se u budućnosti odluka da je to kažnjivo?! Zato je Sud u Strasbourgu donio logičnu odluku. Stari zakon je za optužene povoljniji i primjenjuju ga niži sudovi u BiH, gdje je većina predmeta za ratne zločine protiv Bošnjaka.
Po Kaznenom zakonu BiH iz 2003. predviđene su kazne od deset do 45 godina zatvora. K tomu, u dokaznom postupku poziva se više od stotinu svjedoka, a suđenje traje i do pet-šest godina. Zakon SFRJ za ista kaznena djela za zapovjednu odgovornost predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Za nalogodavce ratnih zločina i počinitelje najviša kazna je 15 godina, a za zločin protiv čovječnosti 20 godina. Razlika je više nego očita.
Pozivanje na suđenje po još uvijek važećem “starom” zakonu nije zalaganje za privilegije zločincima. Ne! Njima treba suditi i progoniti ih po najstrožim zakonima. Ali, ako takvih nije bilo u vrijeme kada su zločini počinjeni, onda se mora poštovati taj zakon. Koji će se jednako primjenjivati na sve. S obzirom na to da postoje dvostruki kriteriji, vlasti moraju odmah pokrenuti parlamentarnu raspravu i izboriti se da se svim optuženicima sudi po istom zakonu. U protivnom, zločini Hrvata i oni nad Hrvatima neće biti jednako kažnjeni. A to je nepravda.
Sada je mirnodopski sud političko oružje u obračunima s ratnim neprijateljima. Ono je u rukama Bošnjaka. Zato je zapovjedni vrh HVO-a na njihovu udaru. U BiH je podignuto pet puta više optužnica protiv Hrvata nego što ih je podignuto za zločine Srba i Bošnjaka nad Hrvatima. Ta činjenica govori o manipulaciji. Jedino je moguće suđenje za ratne zločine na nacionalnim sudovima, pod kontrolom zainteresiranih strana. Bez obzira na to što to neki prikazuju skandaloznim, iskustva s procesuiranjem ratnih zločina dokazuju da bi Bošnjacima trebalo osigurati pravedno suđenje (samo) u Sarajevu, Hrvatima u Mostaru ili Zagrebu, a Srbima u Banjoj Luci ili Beogradu. U protivnom će se po čudnim “aršinima” nastaviti “kadija te tuži, kadija te sudi”.
>> 'HVO je bio jedina multietnička vojska u ratu u BiH'
>> Izvaci iz još neobjavljene knjige Jadranka Prlića: Za Hrvate u BiH rat je počeo 1991. godine
U europskom građanskom pravu, primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme kada je zločin počinjen. Iznimno, novi se zakon se primjenjuje retroaktivno kada je blaži za optužene.