Odnosi su na Balkanu napeti. Ali nadam se da politički vođe neće dopustiti nove sukobe

Miroslav Lajčak od rujna će predsjedati skupštinom UN-a. Trenutačno je na dužnosti ministra vanjskih poslova Slovačke. Izuzetno je cijenjen na našim prostorima. Stoga je preksinoć na manifestaciji Večernjakov pečat proglašen osobom godine u Europi.

Dobili ste posebno priznanje Večernjakova pečata i za lobiranje ulaska BiH u EU. S kakvim ste osjećajem primili tu nagradu u državi u kojoj ste bili visoki predstavnik?

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i BiH bio je jedan od prioriteta moje funkcije visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU u BiH. Sjećam se da sam se trudio uvjeriti političke lidere u potrebu kompromisa i ispunjenja potrebnih uvjeta. Za mjesec dana bit će devet godina od njegova potpisivanja. Iako to nije uvijek jednostavno, moja podrška europskoj integraciji i napretku BiH stalno je prisutna, što ste mogli primijetiti i za vrijeme slovačkog predsjedanja Vijećem EU. Tako da nagradu shvaćam kao priznanje mojem dugogodišnjem zalaganju za uspjeh BiH, ali i EU i Zapadnog Balkana.

Snažno ste podržali europski put i reforme u BiH. Frustriraju li vas zastoj i političke opstrukcije u toj zemlji?

Smatram da BiH ima kapacitet da u procesima reformi i integracije napreduje. Neki misle da bi bilo najbolje kad bi visoki predstavnik ili netko drugi uzeo čarobni štapić i sve dan po dan doveo u red. Međutim, to nije moguće. Važno je jačati demokratski proces u kojem izabrani političari nakon izbora preuzimaju odgovornost za razvoj zemlje i zatim biračima predstavljaju rezultate svojeg rada.

Bili ste u BiH visoki međunarodni predstavnik s golemim ovlastima. Žalite li danas što tu moć niste konkretnije iskoristili i možda ispravili neke anomalije u daytonskoj BiH ili ste možda ponosni što ste nakon vaših prethodnika koji su vladali kažnjavajući političare i namećući odluke uveli uljudan način upravljanja OHR-om ?

Zemlja koja se želi ravnopravno pridružiti međunarodnoj suradnji, ne govoreći o integraciji u EU, mora biti sposobna donositi odluke o domaćoj i vanjskoj politici u određeno vrijeme i za njih snositi punu odgovornost. Ukratko, BiH ne može ući u EU s visokim predstavnikom. To je bila filozofija s kojom sam pristupao ispunjavanju svojih dužnosti visokog predstavnika. Teoretski rečeno, da visoki predstavnik opet više intervenira u procese u BiH, automatski bi značilo da se zemlja ne približava, nego udaljava od EU.

Dok je Slovačka bila predsjedatelj EU, snažno ste zagovarali predaju aplikacije BiH za EU. Hoćete li isto to činiti dok budete predsjedali Skupštinom UN-a?

Kao što možda znate, trudio sam se podržati BiH pri ispunjenju zadaća, kako bi se Vijeće EU moglo baviti vašom aplikacijom za članstvo u EU, što je i uspjelo. Vaši eksperti i službenici danas pripremaju odgovore na upitnik Europske komisije koja će pripremiti mišljenje o vašoj aplikaciji. Međutim, odgovori će i vama samima dati sliku o situaciji u zemlji. Kad je riječ o UN-u, BiH je točka sjednica Vijeća sigurnosti, bilo da je riječ o redovnom izvještaju visokog predstavnika ili o mandatu operacije Eufor-Althea. Vjerujem da BiH neće biti točka sjednice Generalne skupštine, već da će na temelju svojih iskustava u Generalnoj skupštini podržati sve prijedloge usmjerene k jačanju mira, tolerancije, suradnje i razvoja u svijetu.

Trenutačno je u BiH glavni prijepor oko izmjena Izbornog zakona. I to je dio složenog Daytonskog paketa, a napose karaktera ove višenacionalne zemlje. Kako gledate na zahtjeve političara da se Hrvatima omogući da biraju svoje predstavnike u nacionalno dimenzionirane institucije u BiH?

Ovo je veoma kompleksno pitanje. Odluke Ustavnog suda BiH, bilo da je riječ o izbornoj legislativi ili o drugim područjima, potrebno je čim prije implementirati. Shvatljivo je da nitko ne želi da mu netko drugi bira njegove zastupnike u izbornim organima. Istodobno ste ulaskom u Vijeće Europe preuzeli određene obaveze, na primjer obavezu nediskriminacije građana na temelju nacionalnosti kada žele sudjelovati u izbornom procesu. Govorim o slučaju Sejdić-Finci, ali i o drugim slučajevima i odlukama.

Pitanje je kako uskladiti ova dva načela od kojih je jedan povezan s prošlošću, a drugi bi trebao biti s budućnošću. Bez obzira na točan tekst konkretne legislative, najvažniji je segment uzajamno povjerenje, koje se, međutim, ne može izgraditi za mjesec ili godinu dana. Bojim se da se na njegovoj izgradnji radilo manje nego što je bilo potrebno. Ipak sam optimist i vjerujem da bi se u pregovorima mogao naći kompromis za period koji slijedi. Ističem da, ako želite ubrzati svoj put u EU, morate ubrzati i unutrašnje promjene, uključujući i promjenu ustava.

Kako cijenite ulogu Hrvatske u stabilizaciji i europskom putu BiH?

Uloga Hrvatske, kao trenutačno najmlađe zemlje članice EU i susjeda BiH, trenutačno je izuzetno važna i istodobno vrlo odgovorna. Ozbiljnost uloge počiva u promicanju članstva u EU, u suzbijanju euroskepticizma, odnosno u potvrđivanju da vrijedi donositi teške odluke i provoditi zahtjevne reforme. Nakon dužeg vremena primanja, na Hrvatskoj je sada prije svega da bude sposobna davati. Slovačka je s ostalim novim zemljama članicama pružala Hrvatskoj podršku na njezinu eurointegracijskom putu upravo u periodu kada su među nekim starim zemljama članicama nastajale sumnje. Bilo bi prirodno da sada Hrvatska nađe snagu da podrži ostale zemlje, uključujući BiH, primjenom načela na kojima je EU izgrađena – kompromisom i konsenzusom. Od Hrvatske imamo visoka očekivanja u smislu da će pomoći na putu reformi i integracije i svojim susjedima. Znam da su odnosi između vaših zemalja intenzivni na političkoj, ekonomskoj i ljudskoj razini. Hrvatska je ponudila vašoj zemlji pomoć i podršku te pripremate i memorandum o suradnji u području europske integracije. Ovakav proces rado podržavam.

Balkan je još uvijek sigurnosno žarište Europe. Pokazuju to i događanja u Makedoniji te trzavice između Beograda i Prištine.

Situacija u regiji ne odvija se u pravcu stabilnosti i prosperiteta i jako mi je žao zbog toga. Uzajamni odnosi unutar zemalja i među njima napeti su i više negativni i nacionalistički, nego pozitivni i kozmopolitski. Razvoj pokazuje mnogo negativnih tendencija. Vjerujem u odgovornost i političku zrelost sadašnje političke elite Zapadnog Balkana. Vjerujem da neće dopustiti rascjepkavanje i nove sukobe koje možete zamisliti čak i bolje od mene. Kompromis i konsenzus mora u 21. stoljeću postati način rješavanja otvorenih pitanja i u zemljama Zapadnog Balkana.

Koliko je danas uopće realno govoriti o proširenju EU i može li zastoj u tom procesu utjecati na rast euroskepticizma na prostoru od BiH do Albanije?

Usporavanje dinamike proširenja znatno je oslabilo vjerodostojnost EU u Zapadnom Balkanu. Ova činjenica odražava se u uznemirujućem razvoju događaja u regiji, gdje se sve češće čuje veličanje nacionalizma i konfrontacije. Upravo je zbog toga jačanje kredibiliteta procesa proširenja postao jedan od ključnih prioriteta slovačkog predsjedanja Vijećem EU. Proširenje EU nije korisno samo za države kandidatkinje, jer njima donosi stabilnost, regionalnu suradnju i prosperitet, nego i za EU, jer to znači veću sigurnost, a iz ekonomske perspektive i političku dobit. Za države kandidatkinje to je snažna motivacija za provedbu potrebne i često bolne političke i ekonomske reforme. Naravno, kredibilitet procesa proširenja ovisi i o uspjehu ovih reformi. Ja sam snažan zagovornik procesa proširenja i, prema mojem mišljenju, taj proces treba novu dinamiku. Unatoč poteškoćama unutar EU smatram da nemamo taj luksuz da se brinemo samo o sebi. Uspjeh politike proširenja dio je budućeg samouvjerena i uspješnog EU. Razumijem rast skepticizma koji uvijek prati neuspjeh. Kako biste donijeli ispravnu odluku, morate postaviti osnovno pitanje – „koja je alternativa?“ Vjerujem da je EU, i unatoč svojoj nesavršenosti, najbolja alternativa za regiju – s obzirom na to da ponajprije nudi stabilnost i prosperitet. Proširenje EU nije se zaustavilo, već se nastavlja, što najbolje dokazuje primjer Crne Gore. Međutim, potreban je novi zamah i stoga politika proširenja nije bila nasumično odabran prioritet Predsjedništva Slovačke u Vijeću EU. Vjerujem da će autorefleksija, koja se odvija unutar EU, povećati kredibilitet procesa proširenja i aktivnosti Unije u regiji. Potrebno je da Unija bude u regiji aktivnija i vidljivija. Zapadnom Balkanu treba više Europe. Međutim, želio bih istodobno naglasiti da je za napredak u procesu proširenja najprije potrebno ispuniti poznate kriterije. Nijedna zemlja Zapadnog Balkana danas nije u poziciji da može odgovorno tvrditi kako uzorno obavlja domaće zadaće. U tom smislu treba gledati ponajprije građane unutar EU. Preko svojih predstavnika neće dopustiti da se članstvu približavaju zemlje koje se udaljuju od demokracije i vladavine prava.

Što za Europu i posebno budućnost EU znači pobjeda Macrona u Francuskoj?

Bruxelles je za mnoge državljane Europe postao sinonim birokracije, vlastitog svijeta, udaljenog od stvarnosti i potpuno nerazumljivog. Mnoge od prednosti članstva u Uniji danas kao da se automatski podrazumijevaju i ujedno za realne probleme ljudi kao da nitko ne mari. Upravo zbog toga danas smo svjedoci rasta populističkih i ponekad i ekstremističkih stranaka i pokreta u Europi. S druge strane raduje me da postoji uvjerenost u europske ideje i vrijednosti, što se pokazalo na izborima u Nizozemskoj i Francuskoj. Ako su ljudi suočeni s dilemom kako u budućnost – s EU ili protiv EU, oni biraju EU. To su, primjerice, pokazali predsjednički izbori u Francuskoj i nedavni parlamentarni izbori u Nizozemskoj. To je jako važno i zbog toga sam uvjeren da neće doći do ponavljanja Brexita. Što se tiče pobjede Emmanuela Macrona, mislim da na to trebamo gledati najprije kao na gubitak tradicionalnih političkih stranaka te ujedno kao na trijumf jasno proeuropskog programa predsjedničkog kandidata. Francuzi od novog predsjednika imaju velika očekivanja, nadaju se da će (čarolijom) probuditi (uspavanu) ekonomiju, povećati zaposlenost, osigurati stabilnost i sigurnost te ojačati nacionalni ponos. To će za Macrona sada biti velik izazov. Kako je pokazao i sastanak novog francuskog predsjednika s njemačkom kancelarkom prije nekoliko dana, lideri su spremni vratiti Europi dinamiku koju trebamo i podržati suradnju država-članica.

Što smatrate ključnim za prevladavanje krize u kojoj se posljednjih godina našao EU suočen s krizom u Grčkoj, migrantskim valom, Brexitom? Treba li redefinirati odnose u Uniji ili čak njezin koncept?

Ključna je suradnja i prije svega volja za njom. Moramo imati na umu da situacija s kojom je danas Unija suočena nema presedana u povijesti. U pravu ste kad kažete da moramo istodobno rješavati migrantsku krizu, međunarodni terorizam, regionalne sukobe u našem bliskom susjedstvu, hibridne prijetnje izvana i razne socijalno-ekonomske faktore, prouzročene bivšim krizama. Iskreno govoreći, mislim da sve te izazove nije moguće rješavati na nivou pojedinih država, naročito malih kao što je na primjer Slovačka. Ako nešto suštinski izražava esenciju ideje europske integracije, onda je to solidarnost. Naravno, o obliku koji ta solidarnost treba imati možemo raspravljati danas i svakodnevno, i to je na kraju osnovno europsko načelo – diskusija i sporazum. Pitate za redefiniciju odnosa u Uniji. Ali to se upravo događa. Brexit je označio početak procesa unutarnje refleksije u EU i ja sam ponosan na to da je Slovačka odmah reagirala na taj izazov. U ključnom smo periodu poslije britanskog referenduma kao država predsjedateljica Vijećem EU lani u rujnu organizirali Bratislavski samit, čija je osnovna ideja bila upravo definiranje smjera u kojem EU treba ići. Taj proces nastavio se u Valetti i Rimu. Države članice EU shvaćaju da moramo zaustaviti rast populizma i ekstremizma, i za to su nam potrebne sistemske promjene. A čim su sistemske, nemoguće je ih provesti preko noći.

Što je za NATO, Europu, a posebno za jugoistočnu Europu značio ulazak Crne Gore u NATO-savez?

Ulazak Crne Gore u NATO šalje veoma važan signal: da je politika otvorenih vrata živa i konkretna, čime i Savez potvrđuje da je kredibilna organizacija i da nagrađuje one koji su spremni prihvatiti i uvesti u život teške reforme. Crna Gora jasan je dokaz toga. Uvjeren sam da će Savez i kroz Crnu Goru proširiti stabilnost i sigurnost u ovoj i dalje krhkoj regiji i da će Podgorica postati promotor regionalne suradnje i ojačati imidž pouzdanog i jasnog saveznika. Rado bih naglasio da proširenje NATO-a nije usmjereno protiv nekoga, to je organizacija koja počiva na načelu „za nešto“, a ne „protiv nečega“. Ulazak u NATO značit će jasno i definitivno pozicioniranje Crne Gore na svjetskoj mapi i donosi jačanje njezina ekonomskog, političkog i sigurnosnog profila. Ulaskom u NATO Crna Gora pokazuje da je ispunila mnoge tražene demokratske standarde čime je ispunila i dio kriterija za ulazak u EU.