tina šimurina

'Oduvijek su žene na HTV-u bile jake, a i ima nas više'

Foto: 'Sanjin Strukic/PIXSELL'
'09.08.2013., Zagreb - Urednica i voditeljica Dnevnika na Hrvatskoj televiziji, Tina Simurina u studiju gdje vodi Dnevnik. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL'
Foto: 'Sanjin Strukic/PIXSELL'
'09.08.2013., Zagreb - Urednica i voditeljica Dnevnika na Hrvatskoj televiziji, Tina Simurina u studiju gdje vodi Dnevnik. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL'
Foto: 'Sanjin Strukic/PIXSELL'
'09.08.2013., Zagreb - Urednica i voditeljica Dnevnika na Hrvatskoj televiziji, Tina Simurina u studiju gdje vodi Dnevnik. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL'
Foto: ''
'simurina02_nnn_ekr_130813'
Foto: ''
'simurina00_nnn_ekr_130813'
Foto: ''
'simurina03_nnn_ekr_130813'
17.08.2013.
u 20:00
Voditeljica i urednica HTV-ova “Dnevnika” priča o vremenu kad je s 24 godine radila kao dadilja u Rimu, svojim novinarskim počecima i ljubavi prema spisateljstvu
Pogledaj originalni članak

Ugodna uhu i oku, Tina Šimurina nakon nekoliko godina tijekom kojih je kao urednica i voditeljica središnjeg “Dnevnika” radila samo za vrijeme ljetnih godišnjih odmora, od veljače ove godine punopravna je članica uredničkog i voditeljskog tima najgledanije HTV-ove informativne emisije.

– “Dnevnik” je kruna dnevnog novinarstva pa s time i kruna mog novinarskog rada. Za taj posao očekuje se da imate dobru novinarsku podlogu i iskustvo, da znate ući u srž dnevnih zbivanja, procijeniti što je važno te, na kraju, da znate to i dobro prezentirati – uvodi nas Šimurina u pozadinu svog posla.

Uređivanje i vođenje “Dnevnika” za nju je, dodaje, bio logičan nastavak karijere koja je krenula u rodnom Biogradu na lokalnoj radijskoj postaji utemeljenoj za Domovinskog rata. Ondje se profesorica hrvatskog jezika i književnosti zaljubila u medije.

Magija koje se ne želi odreći

– Redakcija je bila vrlo blizu prve crte bojišnice, a unatoč tome što su bila teška vremena, rado se sjećam tog razdoblja. Svi smo bili početnici, vrlo entuzijastični, i rad nas je veselio i zabavljao – sjeća se Tina. Iduća “postaja” bila je televizija, odnosno informativni program produkcijske kuće Mreža gdje je dvije, tri godine radila priloge za “Vijesti”, a zatim dolazi razdoblje, kako ističe, za nju profesionalno vrlo važno - nezavisni politički magazin “Pet do 12” koji se emitirao na lokalnim televizijama.

– Urednica magazina prvo je bila Tena Perišin, a nakon nje Igor Mirković i od njih dvoje sam puno naučila. “Terenčila” sam jako puno, počela raditi dulje reportažne forme i ušla u magazinsko novinarstvo te sam otkrila ljubav prema reportaži. Kad sam počela raditi na televiziji, shvatila sam da ne želim raditi nešto drugo jer mi je TV novinarstvo najkompleksniji i najljepši način novinarskog izričaja. Spajanje riječi i slike ima magiju koje se ne bih htjela odreći – priča. Na poziv Igora Mirkovića 2000. došla je na HTV i postala reporterka emisije “007 tjedni pregled” koju je Mirković uređivao.

– To je također bilo krasno iskustvo jer je Igor Mirković tada bio broj jedan u televizijskom novinarstvu. Nakon što je Mirković otišao u filmske vode, ja sam ostala u Informativnom programu i radila sam sve, od “Vijesti” do magazinskih emisija, reportaža, priloga za “Dnevnike”, uključujući i jednu sezonu emisije “Paravan” – govori. Širokoj javnosti postala je poznata kao voditeljica emisije “Euromagazin” koja je nakon godina emitiranja bila ukinuta netom prije početka priprema za referendum ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Tina se slaže da je to bio nelogičan urednički potez, ali kaže da zbog ukidanja emisije nije previše tugovala.

– “Euromagazin” sam vodila sedam godina i nakon toliko vremena imala sam potrebu raditi nešto drugo, tako da ukidanje nisam doživjela pretraumatično jer sam i dobila priliku raditi nešto drugo – ističe te objašnjava zašto smatra da će Hrvatima život u Europskoj uniji biti bolji od onoga izvan nje.

– Prilagođavanjem uvjetima, legislativnim i svim drugim, koje je Hrvatskoj postavila EU napravili smo značajne pomake u našem društvu koji su trebali biti i veći. Politički, kulturološki i na sve ostale načine ulazak u zajednicu europskih naroda dobar je za građane Hrvatske. Osim toga, nismo ni imali alternativu. Neulazak u Europsku uniju za nas bi bio puno gore rješenje iako je EU trenutno na svim razinama u lošem razdoblju – smatra.

U njezinoj radnoj zajednici, pak, zbog godišnjih odmora trenutno su oni koji su na godišnjem već bili ili će tek ići vrlo zaposleni.

– Radni dan tijekom ljeta izgleda malo drugačije jer smo spojili šihte pa urednik i voditelj koji radi središnji “Dnevnik” radi i treći “Dnevnik”, što zahtijeva više energije i angažmana. Čim dođem na posao u 11 sati, ulazim u žrvanj, a s televizije odem u 23.30. Inače funkcionira tako da u devet sati ujutro imamo dnevni kolegij s urednicima redakcija i urednicima programa, gdje dogovaramo kako će “Dnevnik” otprilike izgledati, ocjenjujemo koji bi događaji trebali biti zastupljeni toga dana i na koji ćemo ih način obraditi. Slijedi naručivanje priloga, pisanje najava i tako do središnjeg “Dnevnika”. U međuvremenu dođe i urednik “Dnevnika 3”, koji uglavnom sam uređuje tu emisiju iako se tijekom popodneva konzultira s urednikom središnjeg “Dnevnika” kako će izgledati kasnovečernja informativna emisija. U “Dnevniku 3” obično imamo barem dva gosta pa se treba pripremiti i za razgovore s njima – opisuje. Dolaskom Tine Šimurine i Morane Kasapović središnjim “Dnevnikom” zavladale su žene (treći voditelj je Đurica Drobac), a to što sve više žena na HTV-u preuzima važne pozicije Tini nije toliko važno kao zadovoljstvo što “Dnevnik” uređuju i vode profesionalci.

Ignoriraju mišljenja kolega

– Oduvijek su žene na HTV-u bile jake i ima nas više od muškaraca. Uvijek se uspijemo izboriti za svoja mišljenja među kolegama. Ako bi kolege i htjele da je nešto drugačije, mi to ignoriramo – smije se šarmantna HTV-ovka te nastavlja:

– Drago mi je da ima više žena na važnim pozicijama, ali općenito ne volim raditi distinkciju na temelju spola. Kolege suvoditelje jako cijenim i prije svega mi je drago što “Dnevnik” rade ljudi koji to doista znaju raditi. Prema komentarima mogu zaključiti da su uređivačke i voditeljske promjene u “Dnevniku” gledatelji vrlo dobro prihvatili. Kad stigne, pogleda i informativne emisije konkurentskih televizija, a profesionalno ih analizirajući i uspoređujući, zaključuje:

– “Dnevnik” HTV-a najvjerodostojnija je i najozbiljnija informativna emisija u zemlji. Naše informacije uvijek su provjerene do kraja, a kao javna televizija moramo voditi računa i o velikoj odgovornosti za svaku izgovorenu riječ.

Iako je diplomirala hrvatski jezik i književnost, u struci nikada nije radila jer je oduvijek više naginjala novinarstvu, a i splet okolnosti udaljio ju je od posla profesorice. Naime, prije nego što je diplomirala, Tina je s 24 godine krenula upoznavati svijet i otišla živjeti u Rim, gdje je godinu dana radila kao dadilja osmogodišnjeg dječaka.

– Rim je jedan od najljepših gradova na svijetu i živjeti tamo za mene je bila velika sreća i zadovoljstvo te neprocjenjivo iskustvo. Toliko je ljepote ondje da trebate odvojiti neko vrijeme kako biste sve to vidjeli i doživjeli – ističe. U Italiju se otad rado vraća, Novu godinu dočekala je u Firenci, a oduševljena je i San Gimignanom, srednjovjekovnim gradićem na brdu u Toskani, obišla je cijelu provinciju Sienu... Sada su u planu daleki krajevi, a posebno je vuče Azija. Putovanja su joj jedna od najvažnijih stvari u životu, ali nikada nije poželjela živjeti u nekoj od zemalja koju je posjetila.

– Život u Hrvatskoj je lijep. Ako se prilagodite i prihvatite realnost, pronađete ljepotu oko sebe unatoč recesiji – smatra voditeljica koja je potpuno opuštajući godišnji odmor, kako ga opisuje, provela u kući svojih roditelja u Posedarju. – Ujutro sam plivala, zatim pila kavu u lokalnom kafiću pod drvetom, onda je bio ručak, pa odmor pa opet kupanje i onda ništa, samo gledanje u more i zvijezde. Televiziju nisam uopće uključivala, ali nisam izdržala bez jutarnjeg listanja novina – kaže pa priznaje da pomalo žali što je njezin izlet u spisateljske vode otprije nekoliko godina završio.

– Pisala sam pričice o životu, a spisateljski nerv stalno me golica i uvijek je prisutan. No, pisanje ozbiljnog romana krvav je posao koji iziskuje puno vremena i tu je vjerojatno moj problem - nedostatak vremena, ali i nepovjerenje u vlastiti talent. Uvijek mislim da nisam dovoljno talentirana za pisanje – iskrena je Šimurina.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.