Subota 25. veljače
PREDNJAČIMO U NAORUŽAVANJU UKRAJINE IZ DŽEPA GRAĐANA
Zar smo toliko bogati da u Ukrajinu šaljemo 14 helikoptera – više od nas poslali su samo Amerikanci, četrdeset. No lako je Plenkoviću, ne daje on iz svoga džepa te silne milijune za helikoptere čime ne znam zbog kojih razloga želimo prednjačiti u Europi i svijetu. Osuditi rusku agresiju, uvesti sankcije, Ukrajini dati pomoć u granicama svojih mogućnosti – cijela će se Hrvatska s tim složiti. Ali razmetati se na račun državnog proračuna i građana da bi Europa i svijet uočili darežljivost hrvatskog slugana Plenkovića posve je neprihvatljivo. Hrvatska je siromašna, na dnu je ili pri dnu gospodarskih ljestvica u EU, zbog neimaštine toliki Hrvati iseljavaju, stotine tisuća umirovljenika i radnika jedva preživljavaju, hrane se u pučkim kuhinjama, ne mogu djeci i unucima priskrbiti sve što im je nužno, a ima građana, među njima i školaraca koji gladuju, pa je rasipnost vlasti neshvatljiva bezobzirnost prema vlastitoj zemlji. Ali valjda predsjednik Vlade želi opravdati svoju besramnu izjavu kako je Hrvatska među 15 najrazvijenijih zemalja, što bi se moglo reći za njegov trbuh i stražnjicu koju ustrajno pokazuje Hrvatima.
Nedjelja 26. veljače
BEZ MOĆNOG HAJDUKA NEMA HRVATSKOG NOGOMETA
Dinamo se danas u prvenstvenoj utakmici na Maksimiru poigravao s Hajdukom, neki tvrde da je nakon 3:0 u prvom poluvremenu namjerno "zakočio" u drugom kako poraz Splićana ne bi bio još sramotniji. Splitski klub s Dambrauskasom nije doživio poraz, ali ga je otpustio, nije poraz doživio ni s njegovim nasljednikom Karoglanom, no također ga je otpustio, a bučno najavljivani i slavljeni Ivan Leko gotovo i ne zna za pobjedu. Bit će da je Uprava Hajduka koja nema veze ni sa sportom ni s nogometom, a neki u njoj ni sa Splitom i Hrvatskom, mislila – slavno smo ime, dovest ćemo poznatog Leku i pobjede će stizati same od sebe. I gdje su toliki veliki igrači i treneri Hajduka koji u klubu i na klub nemaju nikakva utjecaja? Tko je taj Nikoličius, što on uopće znači u nogometu? U onom splitskom i hrvatskom pod milim Bogom ništa. Hajduk je srozan "rashajdučivanjem" i "desplitizacijom" kluba, pa u hrvatskom nogometu u europskom i svjetskom značenju još postoji samo Dinamo, a to onda nije hrvatski nogomet jer je on bez moćnog Hajduka nezamisliv. Kao da u Splitu ima "snaga" kojima ne odgovara jak Hajduk. Treba samo usporediti velika hajdučka imena s imenima koja upravljaju klubom i sve će nam biti jasno. Slijedi li pobuna ili još veće propadanje?
Ponedjeljak 27. veljače
SRBI SE BAVE PAVELIĆEM KOJEGA SU I STVORILI
"Hrvatska samo radi svoj posao, ono što radi već 81 godinu, kao što to radi od 1941. godine do danas – ništa se tu nije promijenilo", bjesnio je lani Aleksandar Vučić nakon što je Bruxelles bio odlučio da Srbija više neće moći uvoziti rusku naftu preko Jadranskog naftovoda jer nije uvela sankcije Rusiji. Bio je to jedan od mnoštva lažnih povoda da se predsjednik Srbije i beogradski mediji okome na Lijepu Našu zbog ustaštva, a o tome dokle u Srbiji seže obuzetost ustaštvom piše crnogorski povjesničar Novak Adžić koji podsjeća kako je u Srbiji službeno prihvaćeno da je atentat na Antu Pavelića u Buenos Airesu izvršio četnički emigrant Blagoje Jovović. Taj nikome poznati Jovović sam se time pohvalio kad je 1998. posjetio Crnu Goru, premda do tada srpska historiografija nigdje ne spominje ni njega ni četničku emigraciju. Ali tu je izmišljotinu režim Aleksandra Vučića proglasio nepobitnom istinom, a Srbija ga slavi kao heroja, pa je u Zemunu dobio i ulicu. Kao što se zna, ustaše su srpski proizvod, posljedica nepodnošljivog srpskog terora između dvaju svjetskih ratova, pa je Vučićeva logika možda bila – mi smo stvorili Pavelića, mi ćemo ga i ubiti. Makar i lažnim metkom.
Utorak 28. veljače
NOVI SVJETSKI POREDAK JE APSTRAKCIJA I FRAZA
Ruski zločini i dalje su među glavnim medijskim vijestima u kojima je sotoniziranje agresora neizbježno. No ne bi li prema nekim od tih vijesti trebalo imati malo rezerve? Na primjer, Rusi kradu djecu iz Ukrajine, a 6000 mališana drže u kampovima na "političkom preodgoju", lokalni čelnici iz okupiranih područja bježe na Krim i tako dalje. Iz svega se dade zaključiti – ili su okrutni, ili su kukavice, ili su nesposobni. I dok se tako Rusi ocrnjuju, Zapad i bi i ne bi dao ovo ili ono oružje Ukrajincima, i bi i ne bi slušao jadikovke Zelenskog, i bi i ne bi uvodio nove sankcije (dosadašnje gotovo i nemaju učinka), i bojao bi se i ne bi se bojao nuklearnog rata... Ali jedno je sigurno – ne bi ulazio u izravni okršaj s Putinovim postrojbama. Unatoč tome, ima predviđanja da bi Rusi mogli doživjeti slom, a Rusija se raspasti. No svi se slažu – stvara se novi svjetski poredak. Frazetina "novi svjetski poredak" uvijek je bila i trajno će ostati apstrakcija, tašta zabava vlastohlepnih elita, kojoj narodi ništa ne znače. O kakvom se to novom svjetskom poretku može govoriti dok Rusi nemilice ubijaju, Zapad ih ocrnjuje, a građani u cijelom svijetu sve teže žive? Takav svijet Rusiju ima – po zasluzi.
Srijeda 1. ožujka
MAMIĆ SE NIJE MAKNUO OD DINAMA KOJI SE NIJE MAKNUO OD MAMIĆA
Čitamo naslov – "Mamić se nije maknuo od Dinama." Trebalo bi ga dopuniti i reći – zato što se Dinamo nije maknuo od Mamića. Kad je taj kriminalac zbog krađe novca u Maksimiru osuđen u Hrvatskoj nakon čega je pobjegao u BiH, trebalo je s njim prekinuti sve odnose, a iz Dinama i oko Dinama ukloniti i kazniti sve one koji su mu omogućavali da i dalje upravlja klubom ili utječe na njegove odluke. Da je to učinjeno, Mamić bi davno bio zaboravljen, a ovako je dugo zadržao moć, a i danas je ima, pa čak hoće na idućoj skupštini kluba ponovno preuzeti hrvatskog prvaka. Što su proteklih godina radili pravosuđe, policija i druge institucije te sama vlast da spriječe međugorsko čudovište? Nevolja je u tome što je u njima puno Mamića, a malo države, kao što je i u drugim područjima puno privatnih interesa, a premalo poštovanja zakona i vladavine prava, pa država ne funkcionira. Mamić to vrlo dobro zna, o sebi ovisnima ostavio je Hrvatskoj cijelu mrežu lopova koji ga, zbog osobnih interesa i bez straha od kazne podupiru umjesto da im se sudi kao što se sudilo njihovu gazdi. A među njima su i oni koji su mu sada okrenuli leđa, pa će bez obzira na ishod Dinamo zadržati jučerašnji ili današnji mamićevci.
Četvrtak 2. ožujka
NEPOJMLJIVO – PREDAVANJE O 'GOLGOTI ČETNIKA' U ZAGREBU
Dok se vlast bavi sobom i svojom samohvalom, ljudi sve bjednije žive, deseci tisuća ljudi napuštaju zemlju kao da nije njihova, a kako su joj porušene sve ograde, u nju, kao na napuštenu njivu na selu, može ući svaka živina. Tako su, što zvuči nevjerojatno, u Hrvatskom institutu za povijest predavanje o svojoj knjizi "Bosanska golgota četnika 1945. godine" održali autori Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević, a da nisu riječi rekli o četničkim zločinima i kolaboraciji s nacistima. Jednako je nevjerojatno da ih je ugostio povjesničar Vladimir Geiger, a predavanje pratio i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Do jučer bi se prekrstio svak kome biste rekli da će u Hrvatskoj propagatore četnika ugostiti Vladimir Geiger, koji je "doktorirao" na stravi četničkih zločina u BiH, i Hrvatski institut za povijest. Premda je objasnio zašto je došao, Zlatko Hasanbegović – nekadašnji predsjednik NO Blajburškog voda, hrvatski nacionalist u obranu kojega je ustalo 77 povjesničara, zagovornik povratka 30. svibnja kao Dana državnosti, HDZ-ov zastupnik u Hrvatskom saboru, istaknuti istraživač žrtava komunizma, posebno muslimana u BiH itd. – svojom je nazočnošću, blago rečeno, iznenadio.
Petak 3. ožujka
TRIDESETAK GODINA OD NEOVISNOSTI HRVATSKA JE NEOVISNA O SEBI
Uskoro ćemo imati najjače ratno zrakoplovstvo, od Njemačke do Grčke. Hrvatska je među 15 najrazvijenijih zemalja. Jedina smo zemlja u povijesti koja je istodobno ušla u europodručje i u schengenski prostor. To su neki od bisera koje je Andrej Plenković nanizao na ogrlici koja danomice bljeska na njegovu vratu. Još samo korak i postat ćemo najjača oružana sila u Europi, ući ćemo među pet najrazvijenijih zemalja, a u europodručju i schengenskom prostoru bit ćemo vodeća država. Otkud ta želja da budemo "naj" ili među "naj"? Psiholozi bi rekli – odatle što smo od "naj" jako daleko, a želja je jako velika. Između naroda i sebe Plenković je izabrao sebe, a narod, kako misli, i postoji zato da mu vjeruje. Kako je razlika između premijerova uvjeravanja i stvarnosti sve veća, vjera je u vlast sve manja i sve je jači osjećaj da je više i nemamo. Mediji sve više pišu o tome što Plenković govori, ali to ljudi sve manje čitaju ili uopće ne čitaju. Svatko ide svojim putem, ravnodušnost prema politici sve je veća, pogotovo što u oporbi nema istaknutije stranke i ličnosti. Približavaju se izbori, no malo je tko za njih motiviran. Nakon trideset i nešto godina neovisnosti Hrvatska je sve neovisnija o sebi samoj.
VIDEO: Tomislav Tomašević o pitkoj vodi u Zagrebu
Zapeo sam već na suboti i odustajem tako da ne mogu komentirati .