Nastave li se u Hrvatskoj ovako sporo dodjeljivati terapije za liječenje kroničnog virusnog hepatitisa, ne da ga nećemo eliminirati do 2030. godine, što je glavna preporuka globalnog akcijskog plana Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), nego to nećemo učiniti ni do 2050. godine!
Upozorava na to mr. sc. Tatjana Reić, predsjednica Hrvatskog društva za bolesti jetre Hepatos i čelnica European Liver Patients’ Association.
Tihi ubojica
Procjenjuje se da oko 250 pacijenata u Hrvatskoj čeka skupu terapiju lijekovima protiv hepatitisa iako im je već odobrena. Prednost u liječenju imaju oboljeli s najvećim oštećenjima, kod kojih se već razvila teška bolest jetre poput ciroze ili primarni karcinom, odnosno potrebna im je transplantacija jetre. Smrtnost od kroničnog virusnog hepatitisa B i C nadmašuje smrtnost od HIV-a, malarije i tuberkuloze, jer bolest se može razvijati i deset, dvadeset pa i četrdeset godina bez ikakvih simptoma, zbog čega se i naziva “tihi ubojica”.
SZO je nedavno upozorio da više od 325 milijuna ljudi ne zna da nosi virus ili nema pristup lijekovima pa je broj zaraženih hepatitisom u stalnom porastu, a bolest je gorući globalni zdravstveni problem. “Virusni hepatitis postao je velik problem i izazov za zdravstvene radnike, koji zahtijeva hitnu akciju”, rekla je nedavno direktorica WHO-a Margaret Chan. U Hrvatskoj je cijepljenje protiv hepatitisa B počelo 1998. godine u 12. godini djetetova života, da bi 2007. počelo i cijepljenje novorođenčadi u prva 24 sata, a odnedavno u prvoj godini života. Uvođenjem cijepljenja, hepatitis B sve je manja javnozdravstvena prijetnja.
– Ipak, bilježi se porast kroničnog hepatitis B kod odraslih osoba dolaskom izbjeglica iz okruženja nakon rata. Međutim, s obzirom na to da efikasno cjepivo postoji, dobro organiziranom procijepljenošću ima šanse da se bolest eliminira – navodi T. Reić, koja je nedavno sudjelovala na International Liver Congressu (ILCTM) u Amsterdamu. Nije nerealno ni da se može eliminirati hepatitis C jer postoje učinkoviti lijekovi protiv te bolesti. Kako ističe Tatjana Reić, to je jedina virusna kronična bolest koja se može izliječiti, i to s visokim postotkom izlječenja između 95 i 98%, čak i do 100% posto; npr. izlječivost gnojne angine lijekovima je oko 80 posto. Liječenje suvremenim lijekovima traje oko 12 tjedana, dok je ranije trajalo godinu i pol. Međutim, lijekovi su prilično skupi pa zbog toga eliminacija te bolesti znatno kasni i pitanje je kakav će biti ishod plana njene eliminacije do 2030. godine.
Najviše osoba hepatitisom se zarazilo putem zaražene krvi jer se u Hrvatskoj krv za transfuziju počela testirati tek 1993. godine.
Bušenje ušiju opasno
– SZO preporučuje izrade nacionalnih strategija kako bi se u konačnici postiglo do 90% smanjenja bolesti i za 65% smanjenje smrtnosti do 2030. U tom cilju trebamo poboljšati prevenciju, dostupnost i liječenje. Na državama je da organiziraju skrininge kod teško dostupnih, tj. rizičnih skupina, a to su imunokomprimirane osobe, intravenozni ovisnici, promiskuitetne osobe, gay populacija, zatvorenici, osobe s HIV-om. Hepatitis C može se širiti i tetoviranjem, body piercingom, bušenjem ušiju – navodi T. Reić.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj od hepatitisa B boluje oko 40 tisuća ljudi, a od hepatitisa C oko 25 tisuća, no prave brojke nema nitko upravo zbog nepostojanja simptoma.