Vozači, skladištari, zaposlenici u zdravstvu i socijalnoj skrbi, u ugostiteljstvu, građevinarstvu te u djelatnostima informacija i komunikacija kao i u rudarstva u Hrvatskoj u prosjeku rade dulje od zakonom propisanih 40 sati tjedno. Prema podacima Eurostata, u našoj zemlji lani je u prosjeku 3,8% radnika u dobi od 20 do 64 godine, ili njih oko 60 tisuća, radilo 49 ili više sati tjedno, dok je u Europskoj uniji 7,1% radnika u prosjeku radilo 49 ili više sati tjedno.
Prekovremeni se (ne) plaćaju
Da radnici u Hrvatskoj u prosjeku ne provedu tjedno više sati na svom poslu od prosjeka radnika u EU, da se u Hrvatskoj uredno evidentira i plaća svaki prekovremeni sat, osobito u privatnom sektoru, statistička slika rada u našoj zemlji izgledala bi drukčije. U pravilu, što su zemlje razvijenije, u prosjeku imaju kraći radni tjedan, a u slabije razvijenijima radnici provode više vremena na poslu. Dugi radni tjedan ima niz posljedica za psihofizičko zdravlje ljudi, a po udjelu radnika koji na poslu provode 49 i više sati tjedno u Uniji prednjače Grčka (11,6%), Cipar (10,4%) te Francuska (10,1%), u kojoj je prosječan radni tjedan 37,2 sata. Nasuprot njima najmanje udjele radnika koji rade 49 i više sati tjedno imaju Bugarska (0,4%) te Litva i Latvija (1,1%). Najdulji radni tjedan u EU imaju kvalificirani radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu te njih čak 27,5% tjedno radi 49 i više sati, na drugom mjestu po dugom radnom tjednu su menadžeri, među kojima njih više od petine radi dugo tjedno radno vrijeme. U svim ostalim zanimanjima u prosjeku je lani u Uniji do najviše 7,3% radnika radilo 49 i više sati tjedno.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koje smo dobili temeljem Ankete o radnoj snazi za 2023. koju provodi DZS, ali među svim zaposlenima od 15 do 89 godina, uobičajeni radni tjedan dulji od 40 sati zabilježen je u sljedećim djelatnostima: prijevozu i skladištenju (40,7), zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (40,6), pružanju smještaja i usluživanju hrane (40,5), informacijama i komunikacijama (40,3), građevinarstvu te rudarstvu i vađenju (40,2).
VEZANI ČLANCI:
Krešimir Sever, predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata, ističe da mu se apsolutno čini premalen postotak radnika od 3,8% koji u Hrvatskoj prema Eurostatu u prosjeku rade 49 i više sati tjedno.
– Ljudi koji rade u informacijsko-komunikacijskom sektoru, osobito oni koji rade od kuće, imaju kudikamo veću satnicu nego što je to službeno prijavljeno. Radnicima se u Hrvatskoj, kako nam govore, ne evidentira ne samo raniji dolazak i kasniji odlazak s posla nego ni dolazak na inventure, a slično se događa i metalcima koje se na kraju radnog dana pošalje da utvrđuju brojno stanje u nekom skladištu. Također, ljudi nam govore da i u zdravstvu rade daleko veću satnicu nego što je to evidentirano jer se ne smiju evidentirati prekovremeni sati koji prelaze zakonski maksimum – govori Sever, dodajući da se, prema saznanjima koja dobivaju od radnika, uredno ne evidentiraju svi prekovremeni sati koji prelaze zakonom dopuštenu satnicu kako bi poslodavci izbjegli kazne inspektorata.
Manjak radnika učinio je svoje i u trgovini, pa je danas manje zloporaba na štetu radnika, a veliki trgovački lanci, kako bi privukli radnike, nude petodnevni radni tjedan s dva slobodna dana. Katica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, ističe da se u pravilu u većim trgovačkim lancima uredno evidentira odrađeni rad u skladu sa zakonom, no napominje da još postoji velik dio trgovačkih društva koja ne evidentiraju odrađeni rad.
>>> FOTO Iznova otvorena staklena šetnica na Biokovu, najodvažniji uživaju u prekrasnom pogledu
Mladi daju otkaz zbog satnice
– Još postoji određen broj poslodavaca koji ne evidentiraju radne sate zaposlenika u trgovini i pekarnicama koji dolaze ranije na posao i odlaze kasnije s posla kako bi odradili pripremne i završne radove. Naš sindikat tamo gdje imamo povjerenike to nadzire i problem rješavamo s poslodavcima. Inzistiramo da se svaki odrađeni prekovremeni sat evidentira i uredno plati te da se prekovremeni rad suzbije na nužnu mjeru kad je to prijeka potreba. Kod nas je stanka dio radnog vremena, no ima puno trgovaca koji radnicima ne osiguravaju korištenje pauze, a to su najčešće male trgovine koje nemaju dovoljno zaposlenika. Ako nema radnika, ne možete teret prebacivati na jednog ili dva radnika jer će se ljudi razboljeti zbog prevelikog stresa, otići će na bolovanje i time su na gubitku i radnici koji ugrožavaju svoje zdravlje i poslodavac i država. Imamo 28 tisuća poslodavaca koji se bave trgovinom, a najveći dio su upravo mali poslodavci.
VEZANI ČLANCI:
Često stariji radnici koji dugo rade za jednog poslodavca pristaju raditi više nego što je zakonom propisano jer, kažu, "nema tko raditi", ali nitko ne smije nikome raditi besplatno, niti mimo propisane satnice. Znam poslodavce koji su morali ukinuti radnu smjenu jer nisu imali dovoljno radnika kako bi ih mogli organizirati u skladu sa zakonom. Mladi ljudi danas daju otkaz ako netko na njih radi pritisak da rade dulje od propisane satnice ili ih ne plati za prekovremeni rad jer to više, s pravom, ne žele trpjeti – govori Štulić.
Podaci Eurostata pokazuju da je prosječan radni tjedan, koji uključuje radnike koji rade puno i skraćeno radno vrijeme, lani u EU iznosio 37,1 sat, a u Hrvatskoj 39,8 sati. Najkraći prosječan radni tjedan imaju Nizozemci, i to 31,6 sati tjedno, zatim Danci (33,9), Norvežani (34,5), Nijemci, (34,9) te Finci (35,7). Očito je, dakle, da je u razvijenim zemljama, osobito skandinavskim, kraći radni tjedan od prosjeka EU, a tome pridonosi i to što veći udio zaposlenih radi skraćeno jer im to standard dopušta. S druge strane, najdulji prosječni radni tjedan ima Grčka, u kojoj radnici u prosjeku rade 40,9 sati tjedno, zatim Poljska (40,2) te Bugarska i Rumunjska (40,1). Rekorderi u cijeloj Europi po najduljem radnom tjednu su Turci, koji u projeku rade 45 sati tjedno.
>>> FOTO Na prepunom nasipu zapaljeni Trnjanski kresovi: 'Razvijamo grad na tekovinama antifašizma'