U ruskim se osnovnim i srednjim školama Oktobarskoj revoluciji, slavljenoj u sovjetsko doba i kritiziranoj nakon raspada SSSR-a, danas pristupa neutralno jer Kremlj želi "ujediniti naciju".
Rusija će uskoro obilježiti stotu godišnjicu Oktobarske revolucije, odnosno "deset dana koji su uzdrmali svijet", kako su taj događaj nazvali američki pisac i novinar John Reed i sovjetski redatelj Sergej Ejzenštejn.
Po uzoru na ruskog predsjednika Vladimira Putina koji se rado poziva i na carističko i na sovjetsko razdoblje, školski udžbenici danas jako paze da ne biraju strane.
"Današnji udžbenici namjerno o revoluciji govore iz neutralnog kuta, kako događaji od prije stotinu godina ne bi ugrozili novu nacionalnu slogu", objašnjava 59-godišnji profesor povijesti Leonid Kacva. "Kremlj se jako boji revolucije", dodaje.
U današnjim udžbenicima, učenika se pita što mu se sviđa, a što ne kod boljševika, mora analizirati neko sovjetsko djelo (film, knjigu, sliku i sl.) posvećeno revoluciji razlikujući istinito od neistinitog ili napisati esej stavljajući se na mjesto i "crvenog" (revolucionara) i "bijelog" lika (kontrarevolucionara).
Udžbenik izdavačke kuće Drofa navodi mišljenja zapadnih povjesničara o revoluciji i predlaže pitanja "za one koji žele znati više", pozivajući ih da razmisle, primjerice, o Lenjinovoj odluci da omogući neovisnost Finskoj, ali ne i Ukrajini. Udžbenik ističe "međunarodno značenje" revolucije iz 1917., ali i neuspjeh socijalnog modela koji je uvela.
Udžbenici objavljeni od 2013. "uravnoteženiji su od prijašnjih: u njima nećete naći ni ocrnjivanje niti glorificiranje sovjetske prošlosti", kaže Enver Abdulajev, profesor koji uređuje časopis koji je tijekom 25 godina objavio žučne rasprave o sadržaju postsovjetskih udžbenika iz povijesti.
Lenjin je knjigama iz povijesti iz sovjetskog razdoblja bio prikazan kao vječni heroj. Njegova fotografija bila je sveprisutna na javnim mjestima u SSSR-u, a svi sovjetski školarci znali su poznati slogan "Lenjin je živio, Lenjin živi, Lenjin će živjeti", preuzet iz pjesme Vladimira Majakovskog.
Za djecu koja su išla u školu 1990-ih, komunistički vođa postao je, pak, kriminalac odgovoran za "boljševički krvavi teror".
A nakon otvaranja arhiva potkraj 1980-ih, odnosno pred sam raspad SSSR-a, mnogi povjesničari smatrali su Oktobarsku revoluciju krvavim državnim udarom.
Osjećaj krivnje
S obzirom na takva ideološka vrludanja, postalo je teško pronaći suvisao pedagoški materijal, i to do te mjere da je 1988. bio ukinut ispit iz povijesti na kraju školovanja.
"Prešlo se iz jedne krajnosti u drugu: nakon glorificiranja boljševika došao je red da se idealizira njihove protivnike", prisjeća se Leonid Kacva.
Šezdesetak novih udžbenika objavljenih 1990-ih u potpunosti su nanovo ispisali povijest revolucije iz 1917., na veliku žalost pristaša Sovjeta.
Rusija je postala "zemlja nepredvidive prošlosti", govorilo se tada u šali.
No Putin je stigavši u Kremlj 2000. preuzeo stvari u svoje ruke i jasno dao do znanja da želi da povijest bude instrument kojim će se Rusiji vratiti njezin ponos.
Udžbenici iz 1990-ih ostavljaju "osjećaj krivnje" umjesto da "usađuju građanske vrijednosti koje ujedinjuju naciju", kazao je.
Suprotno od 1990-ih, današnji udžbenici ne prikazuju više revoluciju kao "krvavo iskustvo boljševika" iako i dalje spominju Lenjinove pozive na represiju nad neprijateljima.
"Moderni udžbenici iznose činjenice, bez osuđivanja", uvjerava Enver Abdulajev.
Taj profesor koji predaje povijest već 30 godina smatra također da je postalo teško nametati manihejski stav: "Učenici više ne gutaju slijepo riječi profesora. Zahvaljujući internetu, žive u polifonom svijetu."
A kako drugačije o povijesti uopće možeš učiti djecu, nego neutralno? Znanstveni pogled na povijest uvijek jest neutralan. Ako nije neutralno, onda to više nije znanost, već ideološka propaganda i indoktrinacija.