Slučaj je htio da jedno od najvažnijih svjetonazorskih pitanja, ono o pobačaju, bude predmet referenduma u zemlji s kojom Hrvatska ima brojne veze, a odnedavno zbog iseljavanja te se veze svakodnevno množe.
Prije mjesec dana, 25. svibnja, Irci su na referendumu odlučili da će ukinuti osmi amandman na tamošnji ustav koji je jamčio ista prava nerođenoj djeci i majkama koje ih nose te je bio podloga za zakon kojim je gotovo potpuno legaliziran pobačaj. Irci su svoj ustav promijenili, a Olive Hempenstall, veleposlanica te zemlje u Hrvatskoj, u razgovoru je više puta spomenula riječ koja je postala misao vodilja irske politike: modernost.
Jeste li bili šokirani velikom razlikom između “da” i “ne” u izjašnjavanju na referendumu? Mediji su najavljivali da će biti mnogo izjednačenije.
Nisam bila šokirana, ali bila sam iznenađena. Razlika je bila veća nego što se dalo pretpostaviti. Čitajući rezultate istraživanja, čini mi se da su se građani još prije odlučili i da su jedva čekali glasovanje o toj temi.
U Irskoj je do 1980. kontracepcija bila ilegalna, jednako kao i homoseksualizam do 1993. Možete li malo više reći o jedinstvenim, tektonskim promjenama koje su se dogodile u vašoj zemlji?
Nakon osnivanja irske države 1922. naša je zemlja bila katolička i konzervativna, a rekla bih da se Irci i dalje identificiraju s katoličanstvom jer se 73 posto građana na posljednjem popisu stanovništva tako izjasnilo. No, bilo je i nekih kontroverzi koje su okruživale Katoličku crkvu, uključujući i otkrivanje široko rasprostranjenog zlostavljanja koje su provodile institucije koje je vodila Katolička crkva.
Tri različita izvještaja Vlade, Ferns iz 2005. koji je istraživao seksualno zlostavljanje djece od strane svećenika, Ryanov iz 2009. o zlostavljanjima u religijskim institucijama te Murphyjev, također iz 2009., o seksualnom zlostavljanju djece u Dublinskoj nadbiskupiji. Istina je da su ti skandali imali utjecaja na katoličanstvo u Irskoj. Pridruživanje Europskoj uniji pomoglo je Irskoj da se razvije u otvorenije i moderno društvo kakvo je danas.
Kako se nakon referenduma osjećaju konzervativci i religiozni ljudi u Irskoj? Jesu li šokirani ili su prihvatili rezultate? Osjećaju li se ugroženo?
Strana za ukidanje osmog amandmana bila je velika koalicija pa je, primjerice, postojala i grupa “katolici zajedno glasaju za”.
Ako pogledate izlazne ankete, sve su dobne skupine i društvene grupe, bilo u gradu ili na selu, glasale za njegovo povlačenje. No, 33 posto ljudi bilo je protiv ukidanja i naš im se premijer Leo Varadkar odmah nakon referenduma obratio, rekavši im neka ne misle da žive u nekoj drugoj Irskoj, nego da žive u osjećajnijoj i otvorenijoj zemlji.
Mislim da je ta poruka istinita. Nadam se da se ne osjećaju ugroženo. Prije tri godine legaliziran je brak između homoseksualaca i ne mislim da je došlo do velike dezintegracije društva. Godine 2016. bilo je oko tisuću brakova istog spola, a 20 tisuća među različitim spolovima. Mislim da se nemamo čega bojati, osim straha samog. Ne mislim da oni koji su glasali “protiv” žive u radikalno drukčijoj zemlji nego što su živjeli prije referenduma.
Biste li rekli da je danas veći utjecaj Katoličke crkve u Hrvatskoj nego u Irskoj?
U Irskoj, uoči ovog referenduma, Crkva nije imala snažan glas u medijima ili u nacionalnoj debati. Svoj su stav iznosili, što jest njihovo pravo, prije svega u crkvama, ali na nacionalnoj razini bili su mnogo manje glasni nego 1983. Neki katolički i konzervativni trustovi mozgova sudjelovali su u debati, ali sami svećenici i biskupi mnogo manje.
O duhovnom životu Hrvatske teško mi je zaključiti, no vidim da ljudi redovito odlaze na misu i izjašnjavaju se kao katolici, nacionalni su praznici najčešće vezani uz crkvene datume, a i same su crkve jako lijepe. Zanimljivo, čini mi se da su vjernici u Hrvatskoj mlađi nego u Irskoj.
Brojni Hrvati otišli su na rad u Irsku. Koji su najveći problemi s kojima se suočavaju?
Sretna sam što našem gospodarstvu ide toliko dobro da smo gotovo na razini pune zaposlenosti, a u razgovoru s Hrvatima čujem da se lako prilagođavaju životu u Irskoj. No, Irska je skuplja, a najveći problem zasigurno imamo sa smještajem zbog “pregrijavanja” tržišta nekretnina pa su cijene smještaja više nego u Hrvatskoj. To je vjerojatno negativan aspekt migracije za Hrvate.
Irska je postala simbol globalnog kapitalizma otvorenih tržišta. Mislite li da su te dvije stvari povezane, prilagodba otvorenom liberalnom tržištu s jedne strane i globalnom liberalnom svjetonazoru?
Moj je osjećaj da je to tako. Otvorili smo se svijetu, preuzeli smo različite ideje, drukčije načine razmišljanja, Irska je danas moderna zemlja koja gleda prema van. Uz to, Irska ima dugu povijest migracija i to što građani odlaze u druge zemlje pa se vraćaju s novim idejama također je bio korak prema progresivnijem društvu.
Je li europski projekt bio najvažniji element otvaranju irskog društva?
Nesumnjivo. Tri su stvari utjecale na rast naše ekonomije i našeg društva. Jedno je bilo članstvo u Uniji 1973. koje nam je otvorilo ekonomiju i oslobodilo nas prevelike ovisnosti o gospodarstvu našeg najbližeg susjeda, Ujedinjenog Kraljevstva. Druga važna stvar bilo je ulaganje u obrazovanje, što se također dogodilo u sedamdesetima, koje nam je omogućilo da imamo jednu od najobrazovanijih radnih snaga u Europi a možda i svijetu.
A treća je mirovni proces na irskom otoku i sporazum “Good Friday”, koji ove godine navršava dva desetljeća. Ne mislim da bismo imali takav prosperitet bez mira na našem otoku.
Granica između Irske i Velike Britanije postala je najvažnije pitanje Brexita. Hoće li biti tvrde granice između zemalja?
Britanija je naš blizak trgovinski partner, s njom trgujemo u vrijednosti od oko milijardu eura tjedno. Brexit nam neće pokvariti odnose, ali je zakomplicirao stvari. Prema trenutačnom prijedlogu, tvrde granice neće biti, na toj pretpostavci pregovaramo s Britanijom. Irska vlada ne može pristati na uspostavljanje tvrde granice.
Zato je toliko važno da je postignut tzv. backstop, dogovor prema kojem je u svakom slučaju sigurno da će ona biti izbjegnuta, bez obzira na ishod pregovora o budućim odnosima između Unije i Ujedinjenog Kraljevstva.
U Sjevernoj Irskoj također kažu da ne žele tvrdu granicu između Sjeverne Irske i ostalog Ujedinjenog Kraljevstva. Očekujete li probleme na sastanku Europskog vijeća sljedećih dana?
Nažalost, nije bilo supstantivnog razvoja na temi irske granice pa sve upućuje na to da će se ipak pričekati listopad kako bi se donijele sadržajne odluke. Bilo je odmah jasno da će se teško pregovarati o Brexitu, a zadovoljni smo solidarnošću partnera iz Europske unije prema irskom pitanju. Bit će važno da Europsko vijeće zadrži jasan stav da će pregovori o istupanju Ujedinjenog Kraljevstva iz EU napredovati ako se sve obveze ispoštuju do kraja, uključujući i one vezane uz irsku granicu.
Za dvije godine, 2020., Galway i Rijeka bit će europske prijestolnice kulture. Kako gledate na to?
To je odlična prilika da se stvori poveznica između tih dvaju gradova, a mi u našem veleposlanstvu radimo na razvoju tih veza. Galway je luka na zapadu Irske, a posjetila ga je vaša predsjednica 2016. godine i održala vrlo elokventan govor na tamošnjem sveučilištu.
Ove je godine predsjednik irskog parlamenta Seán Ó Fearghaíl posjetio Rijeku, također lučki grad, i bio je vrlo impresioniran planovima za 2020. godinu.
Idi soliti pamet nekom drugom