Samo 15-ak dana nakon iznimno teškog porođaja HDZ-ova saborska zastupnica dr. Željka Josić bila je 13. travnja u Saboru na glasanju o povjerenju potpredsjednici Vlade Martini Dalić, kao i prihvaćanju Istanbulske konvencije. Komentiralo se tada kako je morala doći na sjednicu bez obzira na njezio zdravstveno stanje i oporavak, a sve kako bi HDZ imao potrebnu većinu za povjerenje sada već bivšoj ministrici gospodarstva. No dr. Josić kazuje kako joj takvi zlobni komentari smetaju.
– Ni u jednom trenutku nije bilo upitno hoću li ili neću doći na glasovanje taj dan. Imala sam jedino dvojbu kako ću postupiti prilikom glasovanja o Istanbulskoj konvenciji – kaže nam ova 40-godišnja sisačka specijalistica ginekologije i porodništva, istaknuvši kako je rođenje kćeri Roze ipak potvrdilo njezinu odluku da glasa za Istanbulsku.
Liječila sam zlostavljane žene
– Kako sam dio trudnoće provela u bolnici, pratila sam sve rasprave na ovu temu, a pogotovo priče zlostavljanih žena. A onda sam postala majka i, kao i svaka druga majka, danima sam gledala svoju Rozu kako mirno spava. Ne mogu ni zamisliti da joj ikada itko poželi učiniti nešto loše. Da je psihički maltretira. Da je udari. Kao svaka majka, učinila bih sve da joj se nikada nešto takvo ne dogodi. I kao liječnica često sam gledala žene koje su bile izložene nasilju u obitelji uz šarolika opravdanja za ozljede koje smo im liječili. Ali jedno im je bilo zajedničko. Strah od nasilnika. Zato su šutjele i uglavnom nisu prijavljivale nasilnike bez obzira na sve zakone koje imamo i koji nude zaštitu žrtvama – objašnjava nam mlada Siščanka ističući razloge zbog kojih je glasala za Konvenciju.
– Želim da se konačno stane na kraj svim oblicima nasilja i za to treba koristiti sve moguće načine i institucije – dodaje dr. Josić, koju su prije glasanja mnogi uvjeravali i apelirali “na njezinu kršćansku savjest” da glasa protiv Konvencije.
– No, upravo zbog nje, moje kršćanske savjesti, zbog kršćanskog nauka na kojem sam odgojena, glasala sam za njenu ratifikaciju. Kršćanstvo je religija kojoj je temelj nenasilje i duboko vjerujem kako bi naše društvo bilo znatno drugačije kada bi svi koji se pozivaju na ovakve vrijednosti uistinu po njima živjeli – napominje ta političarka koja se i dalje oporavlja od posljedica komplikacija tijekom porođaja.
Nisam tu zbog ženske kvote
– Na sreću, Roza je izvrsno, jako dobro napreduje, a i ja se polako vraćam u normalu. A za to evo i javno moram zahvaliti svojoj mami Mariji, bez koje bi ovi, najljepši prvi dani bili puno teži. S obzirom na dulji oporavak nakon operacije, neko ću vrijeme morati malo manje biti na terenu među svojim prijateljima u Sisačko-moslavačkoj županiji, a više ću boraviti u Saboru.
Ova dugogodišnja članica HDZ-a aktivnije se uključila u politiku relativno nedavno. Iznenađujuće je završila na saborskoj listi i s nižeg mjesta na listi ipak ušla u Sabor, kao zamjenica aktualnom sisačko-moslavačkom županu Ivi Žiniću.
I za taj ulazak na listu komentiralo se kako ga može zahvaliti samo tzv. ženskoj kvoti.
– Loše se osjećam kad mi netko kaže da sam, nakon što sam godinama ulagala u svoje obrazovanje i svoju liječničku karijeru, na listi završila zbog ženske kvote. U HDZ-u sam od srednjoškolskih dana, a kao liječnica sam radila u većini gradova i općina naše županije i znam one prave životne problema svake te općine i grada jer nisam tamo dolazila samo na predizborne skupove i na slavljeničke pozive. Znam što muči ženu koja sama od poljoprivrede prehranjuje obitelj, ali i onog razvojačenog branitelja kojeg su mi u sitne noćne sate znali dovesti hitnom pomoći. I zato ne znam zašto onda netko misli da sam ja samo ženska kvota? Da ja nemam sve što je potrebno jednom saborskom zastupniku da zastupa interese svoje izborne jedinice, svoga grada i županije – odlučna je dr. Josić, kojoj je sa zastupničkom dužnosti pripala i ona članice saborskog odbora za ravnopravnost spolova.
A s tim u vezi jasno kazuje – koliko se god deklarativno zaklinjali u to, žene u Hrvatskoj nisu u ravnopravnom položaju s muškarcima.
– U to sam se osobno uvjerila i tijekom svoje trudnoće kad sam smijenjena s jedne dužnosti (iz Upravnog vijeća sisačke Opće bolnice pod nadzorom HDZ-a, op. a.). Koliko god mi donosili zakone, taj stav o odnosu o ženama dolazi iz obitelji. Taj odnos, koji bi trebao biti pun poštovanja, nauče vas vaši roditelji i žao mi je što većina muškaraca u Hrvatskoj, bez obzira na obrazovanje, još uvijek razmišlja da je ženi mjesto u kući s djecom. I tu je velika odgovornost na nama majkama i očevima ženske djece. Da ih mi odmalena učimo da budu jake i da mogu ostvariti što god žele bez obzira na to što će im za to možda trebati više uloženog truda i snage – kazuje Željka te dodaje kako se s diskriminacijom suočila i prilikom početka rada u sisačkoj bolnici kada je postala prva žena koja je dobila posao na sisačkoj ginekologiji, te prva liječnica sa specijalizacijom iz ginekologije i opstetricije u toj ustanovi. Tada su joj starije kolege znali govoriti da joj je mjesto za štednjakom i da treba rađati i kuhati mužu. S vremenom su prestali takvi komentari, no ostala joj je želja da se radi na promjeni takvog stava u Hrvatskoj.
Stoga je danas zadovoljna da je ipak uspjela uspješno iskombinirati liječnički posao i politiku zahvaljujući i kolegama u stranci koji su, kazuje nam, često obilaske terena znali dogovarati ovisno o njezinim dežurstvima u bolnici. No, zbog trudnoće i svoje Roze ipak je odbila ponuđenu kandidaturu za sisačku gradonačelnicu u lipnju prošle godine.
– Oduvijek sam htjela biti majka i s obzirom na to da sam već polako klizila prema 40-tima to mi je bio životni prioritet jer to vam ne može zamijeniti niti jedna politička funkcija. S obzirom na to da sam u trenutku priprema za lokalne izbore već bila u postupcima potpomognute oplodnje nisam željela ući u utrku za dužnost gradonačelnice jer smatram da to ne bi bilo fer prema mojim sugrađanima Siščanima. Moram priznati da je to izazvalo šok kod većine mojih stranačkih kolega. Neke kolege nisu to dobro prihvatile i tada sam shvatila koliko u stvari još uvijek živimo u društvu koje se samo deklarativno zalaže za ravnopravnost – dodaje i napominje da je i na svom radnom mjestu suočena s raznim izazovima.
Jedan je zasigurno pitanje pobačaja što joj, s obzirom da radi u ustanovi koja obavlja pobačaje, često i neki stranački kolege znaju spočitavati.
– Kako sam iznimno teško dobila svoju Rozu, o pitanju pobačaja imam izuzetno osoban stav i nikad ga ne bih napravila, ali smatram da svaka žena ima pravo odlučivati o svom životu, pa i o tome hoće li imati i koliko djece. No, pobačaj ne može niti bi smio u današnje vrijeme biti metoda kontracepcije.
Bez obzira na svjetonazor, vjerujem kako je pobačaj za svaku ženu traumatično iskustvo jer ne zaboravimo da je to ipak operativni zahvat, i zato treba učiniti sve da se što manji broj žena uopće odlučuje na jedan takav potez.
Žene ne trebaju strahovati
Na nama je, kao političarima, da napravimo sve da žene koje zatrudne ne trebaju strahovati hoće li zbog toga ostati bez posla, hoće li imati dovoljno novca da omoguće djeci boravak u vrtiću, kvalitetnu prehranu – objašnjava ginekologinja koja se i sama, dok je predavala u srednjoj medicinskoj školi, uvjerila u slabu informiranost mladih o kontracepciji i planiranju obitelji.
– Inače, posljednjih godina bilježimo pad broja pobačaja i tome se veselim jer imam osjećaj da se ipak pokazuju rezultati rada s mladima na prevenciji.
Čini se da se trend mijenja i da danas postoji veća osviještenost mladih ljudi o zaštiti od neplanirane trudnoće, pa je i manji broj pobačaja kod mladih žena – zaključuje dr. Željka Josić.
Opskurna propaganda. Ništa drugo.