Dolaskom nove uprave, Olivera Frljića na mjesto intendanta i njegova suradnika, dramaturga Marina Blaževića, događanja u riječkome HNK Ivana pl. Zajca dobila su sasvim novu dimenziju i pročelje zgrade postalo je mjestom akcije i građanske reakcije, svojevrsni vox populi.
Od početka je krenulo turbulentno, na Dan nezavisnosti pročelje kazališta zakriveno je transparentom "Hrvatsko LGBT kazalište", nastavilo se objavljivanjem biltena "Hrvatsko fašističko kazalište", potom i plakata sa slikom Bojana Glavaševića. Na posljednje isticanje natpisa "Hrvatsko apolitičko kazalište" na dan pada Vukovara dragovoljci, pripadnici "A" bojne 111. brigade odgovorili su transparentom "Reći ću vam samo jednu stvar – zapamtite Vukovar". U tako zagrijanoj atmosferi odigrana je i premijera predstave "Hrvatsko glumište", pred čiji su se početak ispred zgrade kazališta okupili članovi Pokreta za Rijeku – Riječani protiv korupcije s popisom "velikana koji su zadužili nas i našu djecu" i porukom "2 milijarde eura, Obersnel i Komadina ukrali investitorima". Na ulazu u HNK publiku je dočekala signalna traka s porukom "Mi ne mrzimo, a vi?". Prosvjednici i nekolicina dragovoljaca ostali su ispred zgrade kazališta, koju su na dan premijere "Hrvatskog glumišta" osiguravali i zaštitari.
Politizacija kazališta
Je li ovim senzacijama kazalište zaista postalo riječko i narodno, kako je to Frljić najavio, svjedoče reakcije Riječana. Društvene su mreže užarene, posljednjih se dana razvila žučna polemika koja je podijelila riječku javnost. Sve su češće i glasnije čuju oni koji negoduju zbog politizacije i Frljićeva privatiziranja nacionalnoga kazališta, a na Facebooku je krenula i inicijativa s porukom "Frljiću, go home" i zahtjevom "otkaz Frljiću i Blaževiću", koju je pokrenula Vedrana Spadoni Štefanić, nakon što je postalo jasno, kako kaže, da nakon famoznih sto dana nove uprave ulazimo u projekt čija je poveznica D'Annunzio, koji je u Rijeku, napominje, isto tako stigao na poziv ondašnje gradske uprave. Okidač je bila predstava "Hrvatsko glumište" kojom autorski tim Frljić-Blažević oštro kritizira hrvatski kazališni svijet stavljajući fotografije neistomišljenika na donje rublje glumaca.
– I D'Annunzio je počeo promovirati ljubav, alternativu, sa svim mogućim parolama koje su zvučale kao raj na zemlji, a zapravo smo dobili fašizam. Tako se i Frljićeva i Blaževićeva koncepcija zasniva na inverziji. Mržnja je ljubav, ljubav je mržnja, nasilništvo i silovanje manjine nad većinom. Dobili smo intendanta koji u svojim izjavama pokazuje da prezire instituciju Hrvatskoga narodnoga kazališta, da je sve što bi HNK trebao biti zapravo neprijateljsko. Želeći sve destruirati i antagonizirati, provodi institucionalizirano pseudoumjetničko nasilje, što se i pokazalo i posljednjom predstavom, koja se može nazvati i kazalištem traume i antagonizacije. Nama je u riječkoj povijesti dosta D'Annunzija. Vrlo je teško dignuti glas protiv umjetnosti, svete i nedodirljive slobode umjetnika, no u ovome slučaju nije riječ o umjetnosti nego o jednoznačnom, tvrdom ideološkom nasilju kojemu netko mora reći – ne hvala, mi smo dobri, nenasilni i ne stavljajte nas u jednodimenzionalne progone. Ovo je progon, najniže ponižavanje intelektualca Hrvatske. Kada sam doznala da su portreti ljudi stavljeni na spolovila i stražnjice, prva poveznica bila mi je Šuvarova "Bijela knjiga", što je sredinom 80-ih izazvalo zgražanje. U 21. stoljeću ovako gaziti i ponižavati intelektualce i umjetnike Hrvatske brutalnost je koju ne možemo dopustiti – izravna je Spadoni Štefanić. I autor posljednje povijesti grada Rijeke, esejist i kritičar Igor Žic ne štedi Frljićevo kazalište.
– Ono je spoj fašističkoga, propagandnoga kazališta s tabloidnim novinarstvom i od takvoga kazališta ništa neće ostati jer je jednostavno besmisleno. Nabacivanje blatom koje može funkcionirati u politici, u umjetnosti je neuspješan pokušaj kupovanja budućnosti bezvrijednim novcem – kaže Žic.
Bez hrvatskog fašizma
Kao povjesničar progovorio je i o Ivi Žicu Klačiću, svome djedu, književniku i intendantu kazališta u Rijeci 1948./49. godine.
– Bio je, kao komunist, maltretiran i zatvaran u Kraljevini Jugoslaviji, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj poslije 18 mjeseci zatvora u Banjoj Luci željeli su ga i strijeljati, u Titovoj Jugoslaviji trebao je završiti na Golom otoku. Spasio ga je moćni Đuro Pucar Stari, tako da je 18 mjeseci ostao "samo" bez posla. Njegov tekst "Plamen pod bedemima" bio je 1947. prvi tekst suvremenog autora na hrvatskome jeziku izveden u riječkome kazalištu. Inače od 1885., kada je zgrada riječkoga kazališta sagrađena, do Gundulićeve "Dubravke" 20. listopada 1946. hrvatski jezik bio je izričito zabranjen na toj pozornici! Toliko o prvoj fazi multikulturalnosti. Druga faza, dakle hrvatski fašizam, tek je blijedi odjek D'Annunzijeva, posredovanjem Mussolinijeva i Hitlerova fašizma. Ako se s nekim fašizmom treba obračunati, onda bi se prvo trebalo obračunati s D'Annunzijevim fašizmom, koji je 12. rujna 1919. zaživio u Rijeci – prvom fašističkome gradu u svijetu! U Rijeci je bilo normalno uništavati hrvatske prodavaonice, spaljivati hrvatske brodove, hrvatske knjige kapucinskoga samostana, etnički čistiti grad prije no što su Mussolini i Hitler, o Paveliću da i ne govorim – uopće došli na vlast! U riječkome fašističkome kazalištu govorili su D'Annunzio i Mussolini, a Pavelić nikada. Ako se posprema fašizam ispred svojih vrata, redoslijed bi morao biti nešto drugačiji. Rijeka je prvi fašistički grad u svijetu, ali to nije bio hrvatski fašizam – zaključuje Žic.
Rasprodane predstave
Događanja oko HNK Ivana pl. Zajca uskomešala su i riječku oporbu, HDZ je krenuo s idejom da zajedno s ostalim gradskim oporbenjacima na tu temu pokrene raspravu na Gradskome vijeću. Ipak, objašnjavaju kako im nije namjera baviti se kvalitetom rada novoga intendanta, već djelovanjem Kazališnoga vijeća. Šef riječkoga HDZ-a Lucijan Vukelić ističe kako neće prosuđivati kvalitetu nečijega rada, to prepuštaju građanima.
– Pozicija intendanta nije upitna, nas zanima rad Kazališnoga vijeća, njegova transparentnost. Osuđujemo Gradsko vijeće i gradonačelnika koji su ga postavili – govori Vukelić. Ni riječki liberali ne žele otvarati raspravu o Frljićevu umjetničkome djelovanju nego o navodnim nepravilnostima pri njegovu izboru, o financijskome stanju kazališta i radu Kazališnoga vijeća, ističe njihov predsjednik Vedran Sabljak. Riječanima poznati buntovnik Marin Miočić Stošić kazališnome dvojcu daje glasnu podršku. Ovih je dana gradom pronio transparent s porukom "Bravo, Frljiću i Blaževiću – neposlušno naprijed!"
– Želim podržati dva sjajna momka u njihovu nastojanju da hrabrim i istinoljubivim propitivanjem stvarnosti ukažu Riječanima na patologiju hrvatskoga društva, ali i na patologiju grada, jer naravno da Rijeka nije izuzeta iz ovih tužnih procesa koji se događaju u Hrvatskoj. Frljić i Blažević imaju hrabrosti ukazati na suštinu istine – poručuje Stošić i zaključuje da je u Rijeci i Hrvatskoj "istina napravila jednu jaku autocenzuru". Na spomen Frljića i kazališta samo su rijetki na riječkome Korzu voljni govoriti. Premda ne odobrava isticanje plakata s likom Bojana Glavaševića, Ines Ivašić pozdravlja Frljićev rad.
– Rijeka je uvijek bila buntovna, voljela bih pogledati njegovu novu predstavu – kaže Ivašić.
– Dozlaboga je iritantan – govori Bojan Kukuljan uvjeren kako je isticanjem LGBT plakata gay populaciji zapravo učinio medvjeđu uslugu.
– Provocira, a s Obersnelom je to palo na plodno tlo – ocjenjuje Kukuljan.
– Tko je zapravo taj lik – odgovorila nam je protupitanjem Ksenija Perković.
– Ipak, budući da je tek došao za intendanta, možda je o njegovu radu prerano govoriti. Samo da ne zloupotrebljava tu poziciju – napominje Ksenija, a njezin prijatelj Roland Gregorić zaključuje kako očigledno izaziva skandale zbog vlastite promocije.
Frljić kaže da je kroz svoj rad već navikao na različite neugodnosti.
– Ništa više nego što sam doživio izvan Hrvatske. Bez obzira na braniteljski prosvjed ispred kazališta i njihove oštre poglede na okruglome stolu održanom uoči premijere "Hrvatskoga glumišta", Rijeka je uvjerljivo najtolerantnija sredina u Hrvatskoj – nepoljuljan je Frljić reakcijama nove sredine.
Svatko tko je upoznat s radom Olivera Frljića, kaže gradonačelnik Vojko Obersnel, može zaključiti da je riječ o osobi koja ima čvrst stav i ne libi se pokazati ga.
– Osobno sam i prije nego što je postao intendantom u riječkome kazalištu pratio što radi i bio sam svjestan da će i u Rijeci zasigurno dići prašinu i uzburkati kulturni život i to nije loše. O riječkome se kazalištu govori i piše, a Frljićeva predstava "Hrvatsko glumište" koja je ovoga tjedna imala premijeru je rasprodana.
Taj podatak dovoljno govori sam za sebe. Što se tiče mišljenja dijela riječke oporbe koje ide u smjeru traženja smjene Olivera Frljića, ali i Facebook grupe kojom se traži njegova smjena, mogu samo reći da i oni, kao i Oliver Frljić, imaju pravo na stav. Isto tako, o intendantu u konačnici odlučuje Gradsko vijeće.
No, ponavljam, svi termini predstave Hrvatsko glumište u studenome su rasprodani, a u tijeku je rezervacija ulaznica za predstave koje će se održati u siječnju, stoga očito postoji i znatan broj onih koji podupiru rad Olivera Frljića i Marina Blaževića – čvrsta je stava riječki gradonačelnik.
>> Blog Vitomire Lončar 'Slamka spasa': Huškački Nekompetentni Kaos
>> Da je 1939. Oliver Frljić bi me predao partijskom krvniku
Kakav grad, takvo i kazalište, te intendant. Više umjetnosti ima u kanti kojom je poklopljen antifašista Ante Tomić nego u svim Frljićevim iscjetcima. A opće je poznato da su svi buntovnici odmah dobijali pozicije intendanata.