I u nas prevedenoj knjizi "Tko smo mi" Samuela Huntingtona, mnogo manje poznatoj od njegova "Sukoba civilizacija", poznati se politolog bavi američkim identitetom i zajedništvom. I ide tako daleko da se pita – hoće li biti potrebna nova opasnost izvana, kao što je bio napad na Twinse 2001. godine, da bi Amerikanci opet bili Amerikanci, da bi se ujedinili? Ta mi knjiga pada na pamet u povodu velike važnosti koju nova hrvatska predsjednica pridaje zajedništvu u Hrvatskoj. Razjedinjenost, sukobljenost, razlike i podjele, kao što vidimo i iz Huntingtonove knjige, nisu samo naše obilježje, ali ni samo obilježje goleme Amerike koju čini mnoštvo naroda, vjera, ideologija i socijalnih skupina. Razjedinjena je i Francuska, nesnošljivost između ultradesničarske Nacionalne fronte, koja je sve jača, i velikih francuskih stranaka veća je nego između bilo kojih stranaka u Hrvatskoj. U Velikoj Britaniji sve je jača stranka UKIP poznatoga euroskeptika Nigela Faragea, te bi na skorim parlamentarnim izborima mogla posve poremetiti odnos političkih snaga u zemlji i još više naglasiti razjedinjenost i nedostatak zajedništva kad je riječ i o ostanku u Europskoj uniji i o gospodarskoj i socijalnoj politici u Velikoj Britaniji. Razjedinjenost, koja kadšto prijeti i cijepanjem države, velika je i u Italiji, Španjolskoj, Belgiji, Grčkoj i mnogim drugim manjim i većim zemljama, a i u našem susjedstvu. Nema osobita zajedništva ni u Srbiji, gdje se četnici i partizani i njihovi baštinici baš ne ljube, a ne ljube se ni pojedini dijelovi zemlje s centralističkim Beogradom. Nema ga ni u Sloveniji, gdje Janez Janša optužuje političke protivnike da su mu namjestili proces i presudu zbog navodnog podmićivanja pri kupovanju oklopnih vozila u finskoj "Patriji". U usporedbi sa svim spomenutim zemljama stanje u Hrvatskoj i nije tako loše.
Zapravo, mnogo je jači dojam o razjedinjenosti što ga proizvode i nameću mediji i političari od same stvarnosti. Evo nekoliko primjera. Kad su se poslije oslobađajuće presude generali Gotovina i Markač vratili u Hrvatsku, u anketama u medijima, i lijevim i desnim, više od 90 posto ispitanika smatralo je da su oni nevini. Dakle, kad je riječ o Domovinskom ratu, zajedništvo je gotovo potpuno. U svim anketama o uspomenama na pokojnog dr. Franju Tuđmana u svih ovih petnaest godina od njegove smrti većina je odgovora bila pozitivna, u rasponu od 70 do čak 90 posto, ovisno o sadržaju pitanja. Zacijelo nema nejedinstva ni u mišljenjima većine građana o nezaposlenosti, sve većem dugu inozemstvu, rasprodaji nacionalnih bogatstava, stranim profiterima, uvoznom lobiju, siromaštvu, bešćutnim ovrhama, o uspjesima i neuspjesima sportaša i tako dalje. Nema pokazatelja po kojima bi se zaključilo da u narodu postoje neke žestoke podjele i sukobljenosti oko partizana i ustaša.
Dojam o takvim podjelama i sukobljenostima stvara medijska vriska koja se dogodi nakon ispada pojedinaca i malobrojnih skupina, a tome uvelike pridonose i bitno različite reakcije i medija, i policije, i pravosuđa na incidente ili "incidente" kojima su korijeni u dvama totalitarizmima, komunističkom i ustaškom. A podjela na ljevicu i desnicu je trajna, u toj trajnosti pomirbe i zajedništva nikad neće niti treba biti. Zajedništvo Hrvatske kao države, kao četiri milijuna i tristo tisuća stanovnika, može jačati samo jačanjem gospodarstva, boljim životom, pravednijom raspodjelom, pravednijim društvom. Nema zajedništva koje će nesposobni i rastrošni političari, bešćutni tajkuni i bogatuni činiti s nezaposlenima, s ljudima koji su na rubu gladi i siromaštva, koji se u ovrhama izbacuju na ulice, koji su prisiljeni na odlazak iz Hrvatske. Nema zajedništva povlaštenih i obespravljenih. Nametanje dojma da su svađe i podjele oko prošlosti, oko ustaša i partizana, kobne za Hrvatsku čista je laž. Za Hrvatsku je pogubno katastrofalno gospodarstvo i nesposobnost političara da ga poboljšaju i ovu zemlju učine mjestom za življenje, a ne za umiranje i iseljavanje.
>> Je li Milanović, da bi se održao na vlasti, spreman na nova politička uhićenja?
Od podgrijavanja ovakvih podjela dobro žive ljudi koji podržavaju lijevu ili desnu političku opciju a sve to plaća naivni narod, građani ili državljani.