Očekujući posjet poslovnog partnera u hotelskoj sobi, Petar se pobrinuo da ih u razgovoru ništa ne ometa. Raspravljat će o povjerljivim i vrlo složenim detaljima poslovnog projekta kojim će njegova trvrtka ući na tržište Bliskog istoka, a upravo o tajnosti cijelog posla ovisi njegov uspjeh. Petrova tvrtka izgurat će njime američke i britanske konkurente iz tog višemilijunskog posla, a upravo to, svjestan je, žele spriječiti strane obavještajne službe kako bi zaštitile svoje kompanije.
Petar je oprezan, hotelsku je sobu unajmio kako bi izbjegao sastanak na otvorenom, mobitel je ostavio u drugoj sobi. No na jednu stvar nije računao. Onoga trenutka kada je Petrov poslovni partner ušao u sobu i započeo razgovor, televizor koji se nalazi na zidu sobe, iako ugašen, pokrenuo je skriveni mikrofon i počeo snimati sve detalje razgovora šaljući ih internetom u centar za prisluškivanje stotinama kilometara daleko...
Tisuće sustava za hakiranje
Iako su Petar i njegov poslovni pothvat izmišljeni primjeri, upravo tako izgleda sustav prisluškivanja koji je u posljednje tri godine razvila američka CIA. Preciznije, tako izgleda samo djelić sustava za prisluškivanje kojim američka obavještajna služba koristi televizore, mobitele, računala, gotovo sve uređaje koji su spojeni na internet kako bi prikupljala obavještajne podatke.
Pokazala je to posljednja objava tajnih dokumenata na Wikileaksu, njih više od 8000, iz kojih je vidljivo da CIA, ali i britanska obavještajna služba MI5, koristi ne samo slabosti na tržištu elektroničkih uređaja, nego ima i posebne službe kojima je zadatak probiti zaštite i enkripcije uređaja koje gotovo svi svakodnevno koristimo. Naime, CIA je osnovala Centar za računalno-obavještajni rad CCI koji je potkraj prošle godine imao više od 5000 suradnika koji su do sada proizveli tisuće sustava za hakiranje, računalnih virusa i tzv. trojanaca koristeći pri tome slabe točke uređaja poput iPhonea, Android pametnih telefona ili televizora koji se spajaju na internet.
Mrežom se, uz pomoć brojnih osvježavanja operativnih sustava, ti virusi ugrađuju u uređaje korisnika diljem svijeta, čime ih se pretvara u uređaje za nadzor i prisluškivanje a da njihovi vlasnici toga nisu svjesni. Tako uz pomoć tih programa američka obavještajna služba može pokrenuti snimanje razgovora koji se odvija u blizini naizgled ugašenog televizora, može navesti mobitel da bilježi razgovor i šalje podatke o geolokaciji njegova vlasnika, računala pak sama šalju kopije dokumenata u centre za prisluškivanje...
– Posljednji niz dokumenata koji je objavljen na Wikileaksu, a za koji je već i Edward Snowden potvrdio da je vrlo vjerojatno točan, pokazuje da je CIA i u vašem telefonu ili računalu. Naravno, ne znači to još uvijek da prisluškuju prosječnoga građanina, jer zbog brojnosti mobitela i ostalih uređaja koje bi trebalo nadzirati kada bi se odlučilo prisluškivati sve ljude odjednom to bi tehnički bilo vrlo složeno. No svakako imaju mogućnost prisluškivanja i nadzora svake osobe koju požele – kaže ekspert za računalnu sigurnost Ivica Svjetličić. Kako pojašnjava, sustav je zasnovan na korištenju pogrešaka pri izradi operativnih sustava koji pogone uređaje, od mobitela do televizora.
Bez većih posljedica
– Svi novi modeli mobitela, televizora i ostalih uređaja koji se spajaju na internet se analiziraju, a hakeri traže sigurnosne rupe, propuste u programima kojih uvijek ima – kaže Svjetličić.
Da su njegove teze točne pokazuju i objavljeni dokumenti u kojima se navode procedure za nadzor iPhonea, Androida, Samsungovih televizora serije 8000 i cijelog niza elektroničkih uređaja. U jednom od dokumenata navodi se i mogućnost da je CIA uspjela razviti programe kojima može preuzeti kontrolu i nad putnim računalima u automobilima čime je, teoretski, omogućeno izvođenje atentata. Jednostavno, kada je željeni cilj u vozilu, automobil se ubrza do velike brzine i potom zabije u zid ili surva niz liticu, bez ikakve šanse da vozač utječe na kretanje vozila.
Veliki dio sustava za prisluškivanje temelji se na uređajima koji su spojeni na internet, no i za one koji su izvan mreže, CIA ima rješenje. Razvijeni su posebni programi koji se fizičkim kontaktom, preko USB priključka, ubacuju u sustav, što rade posebno obučeni agenti. Sjedište CIA-inih hakera za operacije u Europi, na Bliskom istoku i u Africi nalazi se u američkom konzulatu u Frankfurtu. Svi oni imaju diplomatske putovnice, a kada jednom uđu u Europu mogu bez problema putovati zemljama Europske unije i Starim kontinentom. Programe instaliraju tijekom posjeta institucijama, i to koristeći tamošnja računala kako bi s USB priključaka pustili prezentacije ili otvorili naizgled obične dokumente ili dopise. Istodobno, na računala se instaliraju skriveni programi koji dalje prikupljaju povjerljive podatke.
Malo je vjerojatno da će posljednje otkriće izazvati bilo kakav politički skandal. Iz vrlo jednostavnog razloga, za model prisluškivanja se i do sada znalo, iako za njega nije bilo službene potvrde odnosno detalja po kojemu to obavještajna služba radi. Uostalom, prikupljanje obavještajnih podataka je temeljna zadaća svake obavještajne službe na svijetu pa tako i CIA-e. Otkriće će kao posljedicu imati samo dvije stvari – pokazat će protuobavještajnim službama na što trebaju paziti, ali i dokazati da Putin nije odgovoran, kako se to na Zapadu često tvrdi, baš za sve prisluškivanje i hakiranje.
>>Objavljeno 800 tisuća dokumenata o Tuđmanu, Titu, izvanzemaljcima...
"Prikupljanje obavještajnih podataka je temeljna zadaća svake obavještajne službe na svijetu". Znaci, svak svakoga spijunira i svi imaju svoj nacin. CIA ima losu reputaciju jos iz vremena hladnog rata, ali ni druge obavjestajne sluzbe ne zaostaju mnogo za njima.