Sada dostupna CIA-ina arhiva prepuna je dokumenata koji se tiču naše bliže i dalje povijesti. Samo od materijala u kojima se obrađuju Tito i njegov režim mogla bi se sastaviti solidna povijesna građa. Sve je ovdje, od procjena vojnih snaga neposredno iza rata pa nadalje, kada se prate i jedinice KNOJ-a i Garde, preko ulaženja u meritume koliko je doista jaka njegova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne.
Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslavenski mediji s prilično točnim kontekstom, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku, vrlo pragmatično i bez puno skrupula.
Posebno je praćen bio Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i Žujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih špijuna nakon njegove smrti. S diplomatima kalibra Henryja Kissingera razgovarao bi u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentirao kao proarapsko predavanje američkom diplomatu.
S Castrom, prema CIA-inim dokumentima, nije bio u osobito dobrim odnosima, pogotovo mu je zamjerao miješanje u sukobe u Angoli koju je držao važnom u kontekstu nesvrstanosti.
Zbivanja u Jugoslaviji bila su od najvišeg CIA-ina interesa. Ipak, procjene toga što će se događati na tlu Jugoslavije bile su pogrešne iako su CIA-ini analitičari imali vrlo detaljne informacije o tome što se događa i što su vrlo rano definirali Miloševića kao glavni remetilački faktor i najopasniji čimbenik u već krhkoj federaciji.
No, pratili su i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na američko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviću, pratili aktivnosti Ante Pavelića od početaka njegove emigracije u Argentini, s kim surađuje, kakvi su mu planovi, donosile su se i procjene svakog Pavelićeva suradnika.
Brojni su i dokumenti iz doba nakon raspada Jugoslavije, za vrijeme Domovinskog rata. Vidljivo je da se pratilo sve što govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procjenama. Dokumenti govore o tome kako je Miloševiću bilo bitnije prekidanje sankcija UN-a od krajških Srba.
Tuđman je s druge strane čekao trenutak u kojem može biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadašnje sektore Sjever i Jug, no uz jake unutrašnje pritiske da se u akciju krene.
Kada se govori o prvom hrvatskom predsjedniku, on se u CIA-inoj arhivi spominje već u dokumentu iz 1972. kada je američku agenciju zanimalo hoće li se na njegovu suđenju dokazivati postoji li povezanost s hrvatskom emigracijom u Americi.
Iz ove nove arhive savršeno jasno kako je prostor bivše Jugoslavije bio od iznimnog značenja za CIA-u. Nema razloga vjerovati da tako nije i danas, da se ne prikuplja materijal koji ćemo čitati za 20 ili više godina.
*Opširnije o dokumentima CIA-e u nedjeljnom broju Večernjeg lista!
>> Margaret Thatcher potvrdila je Graniću: Da sam bila na vlasti, Britanija bi bombardirala Miloševića
Ni bitno kaj se prati neg kaj se poduzima ?!